Sve je odjedanput stalo, a ttroškovi su nam ostali isti, ako ne i veći. Bojimo se da nećemo uspjeti servisirati banke, isplatiti plaće, platiti struju i vodu. Bojimo se da ćemo pokleknuti pred ovom pošasti, strahuju Franciškovići
"Krenuli smo 90-ih godina s dvije kravice, a dalje smo se zaduživali, kupovali i uzgajali tako da smo došli do 70 grla u staji. Ja sam vodila gospodarstvo do 1. siječnja 2010. kada sam ga prenijela na sina Bojana. U poslove smo oduvijek svi uključeni i posao ne bi toliko narastao da nisu svi sudjelovali, a pri tome mislim i na druga dva sina dok su s nama živjeli.
Sin Bojan i snaha Biljana su se ozbiljno primili posla, a njihova dječica, David i Ema, sudjeluju koliko sami žele. Djeca k'o djeca, najprije se igraju, a kasnije prihvate i neke obveze. Svi mi odrasli voljeli bi da oni budu budućnost naše farme", govori Marica Francišković, nekadašnja nositeljica obrta iz najvišeg goranskog mjesta, Begovog Razdolja u blizini Mrkoplja.
Dugo su proizvodili mlijeko koje je otkupljivao PIK Rijeka, a kada je to stalo jer je PIK donio jednostranu odluku o prestanku odvoza mlijeka s farmi pa ih tako ostavio na rubu propasti, uskočila je Županija. Mlijeko je u početku bilo transportirano županijskim kombijem, a nakon toga su se morali snaći pa su ga sami vozili u Rijeku. Na taj način su se ionako veliki troškovi još povećali. Nije prošlo puno vremena i shvatili su da to ne vodi ničemu pa su se okrenuli preradi.
"Od prije nekoliko godina imamo mini siranu što je za nas prava mala revolucija. Stvarali smo i uz pomoć profesora s fakulteta tako da smo ostvarili kvalitetu kojom smo osvojili potrošače. Naši najkvalitetniji proizvodi su tvrdi i polutvrdi sirevi, a prvi nestane parmezan koji ima kupca dok je još u zrionici", doznajemo od obitelji Francišković.
Najviše prodaju škripavac, skutu, svježi sir i jogurte u svim oblicima. Trenutno je najveći naglasak na kiseloj sirutki koja se smatra ljekovitom. Aromatiziraju je i s voćnim bazama pa su ljeti to postali mnogima nezaobilazni napici.
Vlada u saborsku proceduru uputila set mjera pomoći poljoprivredi
"Počeli smo s bazgom i limunom jer je bazga naša lokalne biljka, a zatim smo eksperimentirali s ananasom u sirutki i to ljudi kupuju bez da pitaju koliko košta. Svaki novi proizvod dali smo degustirati na zelenim tržnicama i tako ispitali mišljenje potrošača. Time smo dobili ispitani proizvod koji je odmah imao svoje tržište", naglasila je Biljana.
Unatrag 10 godina nositelj obrta je Bojan Francišković koji je u poljoprivredi zapravo duplo duže. "Kao dijete sam uvijek radio s roditeljima i zavolio poljoprivredu, a kako su oni ovo započeli, bilo bi šteta da netko ne nastavi. Zapravo je to bio normalni slijed događanja. Poljoprivreda je stil života, a ne posao, to se radi iz ljubavi jer nema stajanja, a morate biti i puno više od poljoprivrednika", smatra Bojan.
U Ravnoj Gori imaju mljekomat koji je također posljedica otkazivanja otkupa. Radi se o mljekomatu u vlasništvu Primorsko-goranske županije koji su uzeli u najam, a plaćaju i najam prostora. Nakon događaja s PIK-om, krenuli su u siranu i mljekomat da bi preživjeli. Kupci dolaze sa svih strana jer su se dokazali kvalitetom, a po tome su zaista nadaleko poznati.
Interventni otkup mlijeka, pomoć voćarima i povrćarima kroz suradnju s trgovačkim lancima
Planovi su veliki, ali ključan problem je čovjek. Otvaraju se razne mogućnosti, no da bi išli u širenje, moraju biti sigurni da će imati koga zaposliti. Ljudi je iz godine u godinu sve manje. "Smatram da bi država provedbom pametno osmišljene porezne politike trebala omogućiti ljudima da ovdje ostanu, ali i nama poduzetnicima olakšati kroz određene olakšice. U razvijenim državama, što si na višoj nadmorskoj visini, imaš veće olakšice. Osim toga, ta sredstva moraju biti pretočena u rad, plaće, poticanje poduzetništva, da bi uopće imala smisla. Kad bi mi imali manje namete, naša zaposlenica bi automatski mogla imati bolja primanja", naglasio je Bojan.
Površine koje koriste dosta su zapuštene, postoji problem s kiselošću zemlje i manjkom hranjivih tvari. Na imanju smo susreli profesora s Agronomskog fakulteta iz Zagreba (izv. prof. dr. sc. Krešimir Bošnjak) koji je vadio uzorke tla za ispitivanje. Cilj je napraviti analizu tla na različitim terenima kako bi imali veće prinose. Žele dobiti više litara po grlu goveda, ali i kvalitetnije mlijeko.
"Radimo na poboljšanju pašnjaka, sjenaže, dosijavanja u tlo bez oranja, kako bi konačan proizvod bio još kvalitetniji, ali i u cilju smanjenja troškova u budućnosti. Moramo naći način kako poboljšati tlo jer su sve livade u naturi, a natura ne dozvoljava oranje niti ikakvo okretanje tla za obradu", objašnjava nam vlasnik obrta.
Najveći problem stvaraju konstantne padaline pa je jako teško odraditi sav potreban posao kvalitetno i u roku, prvenstveno kada je u pitanju spremanje sijena, ali ne samo tada. "Prije nekoliko godina je palo toliko snijega da smo iskopali tunel kako bi mogli ući u staju, a traktor je bio na vrhu 'smeta', u visimi krova. Begovo Razdolje je najviše naselje u Hrvatskoj, smješteno je na 1.100 mnv, ali u tome ipak prvenstveno vidimo prednost. Švicarci npr. imaju iste takve uvjete i to je dovoljna usporedba. Prije nekoliko mjeseci bili smo pozvani u tadašnji ured predsjednice da predstavimo naše proizvode koji su izuzetno ekološki jer uzgajamo stoku u čistom podneblju", saznajemo od Franciškovića.
Plan im je kupiti još neke strojeve, ali i urediti starinu koja je do glavne kuće, a gdje žele urediti smještajne kapacitete i tako zaokružiti priču poljoprivrede i turizma. Nekada su imali pansion u zgradi koja nije bila u njihovom vlasništvu, a to je i bio razlog da od početka imaju otvoren obrt, a ne obiteljsko gospodarstvo.
U sirani radi Bojanova supruga Biljana koja je njen službeni voditelj, ali imaju još jednu pomoćnu djelatnicu koja je već sve savladala i vrlo je samostalna. "Svi smo kao jedna obitelj i drugačije ne bi mogli funkcionirati", kažu. Dvanaestogodišnji David je također uključen u poslove i uglavnom mu se sviđa rad na farmi te bi se volio nastaviti baviti poljoprivredom. Najviše voli sjesti na traktor kada mu stariji dopuste. Šestogodišnjoj Emi se najviše sviđaju kravice kojima voli, uz tatinu pomoć, brisati vime. Ponekad ide u košnju i voli se voziti na traktoru. Kada odraste htjela bi više pomagati u štali, a najradije s mamom raditi u sirani.
"Sada je nastupio i jedan novi momenat - koronavirus. Sve je odjedanput stalo. Ljudi se ne smiju kretati pa smo prestali održavati zelene tržnice zbog sigurnosti sviju nas. No, troškovi su nam ostali isti, ako ne i veći. Bojimo se da nećemo uspjeti servisirati banke, isplatiti plaće, platiti struju i vodu. Bojimo se da ćemo pokleknuti pred ovom pošasti", strahuju Franciškovići dok sam vlasnik Bojan smatra da su našem vodstvu 'puna usta' OPG-ova, obrta u poljoprivredi i savjeta kako treba kupovati domaće.
"Bojim se da mjere koje se donose neće biti dovoljne da saniraju štete koje će nastati u ovim kriznim vremenima. Posebno se moram osvrnuti na Gorski kotar te se nadam da će se nove mjere u hodu nadograđivati, prilagođavati okolnostima. Kod nas su zaista posebni uvjeti. Razgovaram danas s kolegom koji u nedalekom Liču kosi za svoju stoku, a kod nas je još uvijek gotovo pola metra snijega na livadi, o tome se radi", upozorava s gorčinom, ali i s tračkom nade da će ubuduće kod donosioca važnih odluka biti više sluha za sektor poljoprivede.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica