Janjetina se uvozi,a domaća vuna zakapa

Sezona janjenja ovaca je pri kraju i u oborima viljevačkog ovčara Tihomira Ćosića uništavaju slavonske ovčare, uz 350 merino ovaca matičnog stada, bleji i 200 janjaca koji će vlasniku, umjesto dobre zarade, donijeti probleme. Naime, tako velik broj janjaca nitko ne želi otkupiti i Tihomir će stoga i ove godine prisilno povećati svoje stado.

- Organiziranog otkupa nema budući da robni centri nabavljaju uglavnom smrznuto janjeće meso iz Novog Zelanda i Australije ili “svježu” janjetinu iz Bosne i Rumunjske, koja je po kvaliteti daleko iza domaće. I ono malo što se uspije prodati gostionicama, susjedima za svatove ili neke druge prigode ispod svake je razine isplativosti - doznajemo od viljevačkog ovčara.
- Prema našem izračunu, da bi se vratilo uloženo, cijena žive vage ne bi smjela biti ispod tri eura, a mi po ljeti, kada je ponuda veća, prodajemo janjce i po osamnaest kuna za kilogram - kaže Tihomir Ćosić.

Drugi veliki problem je vuna, koju su Ćosićevi prošle godine zakopali.
- Vuna se jednostavno u Hrvatskoj nema kome prodati. Prije dvije godine uspjeli smo za kilogram dobiti kunu i pol i bili smo sretni da smo je izvezli iz dvorišta. Lani je, međutim, i posljednji hrvatski otkupljivač odustao tako da je 1.500 kilograma najkvalitetnije merino vune završilo pod zemljom. Apsurdno je da vuna, čija primjena u svijetu ide od tekstila do izolacijskih materijala i kozmetike (lanolin), kod nas predstavlja otpad i ekološku opasnost budući da ne gori i sporo se raspada - ogorčen je Tihomir Ćosić.

Postavlja se i pitanje kako prehraniti pet stotina ovaca. U Viljevu postoji pašnjak površine 188 hektara, ali je na niskom terenu pa je trava kisela i loše kvalitete. Ovce na takvim močvarnim pašnjacima lako obolijevaju od metilja, plućnih vlasaca i bolesti papaka. Ćosić kaže da bi možda i uzeo dio pašnjaka u dugogodišnji zakup, ali samo za dovođenje električne energije, izgradnju osnovnih objekata, iskope kanala za odvodnju, krčenje zemljišta od šikare i sijanje kvalitetnih trava trebao bi uložiti najmanje milijun kuna.
- Toga novca nemam, tako da moram za svoje stado sam proizvoditi hranu. Kada se svemu dodaju troškovi liječenja, vođenja knjigovodstva, umatičenja grla, kupnje kvalitetnih rasplodnih ovnova, računice jednostavno nema - zaključuje Ćosić, pred kojim je još jedna teška i neizvjesna godina.

Autor: Ivan KOROV