Kako će izgledati najmodernija farma pilića u Hrvatskoj, provjerili smo u Italiji

Petrinja Chicken Company gradi ogromnu peradsku farmu na Baniji, vijest je koja je lani odjeknula u poljoprivrednoj javnosti.

O projektu nije bilo nikakvih detalja, osim 3D modela budućeg postrojenja, iznosa investicije od 500 milijuna eura i vlasniku Andrii Matiukha. Ovaj investitor koji godinama živi u Hrvatskoj, vlasnik je tvrtke Renaissance Capital.

Zašto Hrvatska, otkud im zemljište, kako će proizvoditi i kome prodati - bila su pitanja koja smo uputili na adresu Petrinja Chicken Company.

Iz njihovog zagrebačkog ureda, gdje danas radi 60-ak zaposlenika, bili su vrlo otvoreni za razgovor. Predložili su nam iz prve ruke vidjeti kako će izgledati buduća farma, posjet talijanskoj tvornici u kojoj će biti izgrađen dio tehnologije za peradarnike, te obići gospodarstvo koje ih koristi.

"Takve ćemo napraviti i u Sisačko-moslavačkoj županiji. Bit će to zelena farma s najvišim standardima održivosti i brige prema okolišu", rekao nam je Dmitry Ivanov, direktor Petrinja Chicken Company, kojeg vidno veseli ovaj ambiciozni pothvat - jer kako kaže, "mogao bi o tome pričati cijeli dan“.

I nije lagao. Vozio nas je iz Zagreba do Vincenze i nazad, cijelim putem odgovarajući na naša brojna pitanja.

Računaju na domaće ratare

Zanimljivo je kako je on đakovački zet, dugo živi u Samoboru, a u govoru se služi tipičnim zagrebačkim slengom. Posljednjih desetak godina radio je u hrvatskim tvrtkama koje se bave inženjerstvom, klima uređajima i ventilacijom. Na mjesto direktora ove kompanije došao je u veljači 2020. godine. 

Iznio nam je plan proizvodnje peradi na, kako kaže, najvećoj farmi u ovom dijelu Europe. Obujam planirane proizvodnje je 150 tisuća tona piletine godišnje i 60 tona stočne hrane dnevno, na principu kružnog gospodarstva, te ukupnoj površini od oko 350 hektara.

Cijeli kompleks će biti vezan za bioplinsko postrojenje, a solarni paneli bit će instalirani na krovovima peradarnika.

"Tako radimo balans utjecaja na okoliš. Proizvodit ćemo vlastitu energiju, s floktacijskim muljem koji je proizvod pročišćavanja industrijske otpadne vode iz klaonice, kao inputom za proizvodnju bioplina. Proizvodit ćemo i vlastitu hranu za perad,  pa računamo na žitarice domaćih ratara“, kazao je Ivanov, naglašavajući da će nusproizvodi iz svake faze proizvodnje biti iskorišteni za proizvodnju zelene energije i gnojiva, kojeg namjeravaju prodavati.

Kaže i da će primjenjivati novu europsku regulativu u domeni dobrobiti životinja, koja stupa na snagu za dvije godine, a koja podrazumijeva veću površinu za slobodno kretanje brojlera i više dnevnog svijetla.

Iskustvo u sličnim projektima

Glavna tehnološka parcela će biti u blizini željeznice, kao i tvornica peradi s klaonicom te pogonom za smrzavanje. Planiraju napraviti 16 objekata raštrkanih na 60 kilometara udaljenosti. Baza će biti u Lekeniku, koji se nalazi na pola puta između Velike Gorice i Siska.

Ne računaju na državnu zemlju, pa kupuju privatno zemljište nastojeći okrupniti parcele za svoje proizvodne pogone.

U Lekeniku niče moderna farma pilića

Direktor izgradnje, Olexandr Chernikov, također je bio s nama u Italiji. Ovaj građevinar je proveo već četiri ovakva projekta, tri na području Ukrajine od kojih jedan ima kapacitet proizvodnje 450 tisuća tona piletine godišnje.

Još jedan projekt je proveo u Kazastanu, kapaciteta 150 tisuća tona piletine godišnje.

"Takav nam je plan i u Hrvatskoj, 150 tisuća tona godišnje, a peradarnike ćemo raditi s istom talijanskom tvornicom s kojom smo surađivali na projektima u Ukrajini i Kazahstanu", kazao je Olexandr Chernikov, šef izgradnje Petrinja Chicken Company.

Talijanska tvornica koju smo obišli s našim sugovornicima, radi najmodernije peradarnike, po principu ključ u ruke. Posluju diljem svijeta od 1963. godine, a najviše gotovih konstrukcija plasiraju u Brazil, meku svjetske proizvodnje piletine.

Šef prodaje te tvrtke, Enrico Muraro, kaže da se veseli novom projektu s istim akterima. Praktični primjer njihovih peradarnika odlučio nam je pokazati na gospodarstvu Francesca Roversa, u mjestu Ronco All'Adige, 60-ak kilometara udaljenom od njihove tvornice, nedaleko Verone.

Obiteljska kuća tik do peradarnika

Na putu do tog pitoresknog mjesta imali smo prilike vidjeti velike parcele ratarskih površina, u okolišu primjerenijem nekom turističkom resortu nego tipičnoj poljoprivrednoj zajednici. Sve je čisto i uredno, zemlja je pripremljena za sjetvu, ceste prohodne i dobro razvedene.

Da čovjek ne povjeruje, na prilazu jednom od sedam Francescovih peradarnika, nalazi se i njegova kuća u kojoj živi s obitelji. Upitali smo ga kako se nosi s intenzivnim mirisom iz pogona, jer svi koji su bar jednom posjetili peradarnik znaju da taj "miris" neće zaboraviti.

Francesco se samo nasmijao i rekao da kod njih nema neugodnog mirisa. Za to je, kaže, odgovoran način upravljanja pilećim izmetom, kojeg ovdje drže u vrlo suhim uvjetima. Njegovi peradarnici imaju perfektnu unutarnju okolinu, vrlo nisku vlažnost i moderan sustav ventilacije, objašnjava ovaj peradar.

"Čišćenje je mehanizirano, cijeli objekt se u svakom turnusu temeljito čisti aerosol sistemom radi uklanjanja bakterija, te više puta dezinficira, pere i suši. Najvažnija je česta izmjena zraka, prozračivanje, kako bi postigli vrlo nisku vlažnost“, rekao je Francesco Roverso, vlasnik ovog poljoprivrednog gospodarstva.

Pogledajte foto galeriju

I stvarno, na lokaciji nema neugodnih mirisa. Čak smo izravno ušli u jedan od peradarnika, poštivajući protokole zaštite, naravno. U njemu je bilo "ugodnih“ 33 stupnjeva, a u kojemu smo zatekli dvodnevne piliće, koje Francesco ovdje tovi 45 dana do težine od 3,5 kilograma, jer ih Talijani baš takve vole.

Tvornica u Lekeniku tovit će piliće do 2,6 kilograma, a plan im je imati turnuse od 36 dana.  

90 posto proizvodnje za izvoz

Cijelo postrojenje planiraju izgraditi na 12 parcela s 24 peradarnika, odnosno 288 objekata poput ovog kojeg smo obišli kod Francesca. Doduše, neće sve izgraditi odmah, objašnjava Dmitry Ivanov, koji kaže da će u prvoj fazi na osam parcela proizvoditi oko 100 tisuća tona pilećeg mesa.

Na pitanje gdje će plasirati toliku piletinu i treba li domaća peradarska industrija strahovati od takve konkurencije, Dmitry kaže da nema mjesta strahu jer svega 10 posto proizvodnje planiraju ponuditi domaćem tržištu, taman da postignemo samodostatnost u pilećem mesu, a glavninu, odnosno 90 posto proizvodnje izvozit će na europsko tržište, zatim u arapske zemlje, te Aziju.

"U odnosu na konkurenciju mi ćemo imati bolju tehnologiju, višestruko veće kapacitete i nećemo biti orijentirani na domaće tržište“, rekao je Dmitry Ivanov, direktor Petrinja Chicken Company.

Nisu bez razloga izabrali Hrvatsku, kažu, članica smo Europske unije, u schengenskom smo prostoru, a Sisačko-moslavačka županija ima povoljan strateški položaj s odličnom prometnom infrastrukturom i lokalnom upravom otvorenom za investicije.

To bi, kažu u ovoj tvrtki, trebalo olakšati logističke izazove te smanjiti troškove plasiranja proizvoda na strana tržišta.

Trenutno su u potrazi za zaposlenicima, traže inženjere strojarstva, tehnologe za pročišćavanje voda, elektrotehničare i građevince. Planiraju imati i vlastite laboratorije, pa će zapošljavati veterinare, sanitarce i srodne druge profesije.

"Vjerujemo da će naša tvornica poboljšati demografsku sliku i revitalizirati područje Sisačko-moslovačke županije, jer ovi su ljudi pretrpjeli teška vremena i to zaslužuju. S njima smo stalno u kontaktu, podupiremo lokalne zajednice i želimo pokrenuti razvoj poljoprivrede“, zaključio je na kraju razgovora Dmitry Ivanov.