Krenulo je s jednom magaricom, mlijeko s OPG-a Marko danas se prodaje diljem Dalmacije

Obitelj Marijanović ove godine slavi dva desetljeća od osnivanja OPG-a Marko, čiji je nositelj danas tek četiri godine stariji Martin, ujedno ovogodišnji finalist izbora za najboljeg mladog hrvatskog poljoprivrednika.

Nakon djeda Martina i oca Jakova, dvadesetčetverogodišnji Martin Marijanović iz Gradca u općini Ružić, treći je iz obitelji koji je zasjeo na tron domaćinstva i gospodarstva.

Dijelom je nastavio na tragu svojih starijih jer za svaki ozbiljni posao potreban je dobar temelj, a baza se u ovom slučaju gradila godinama. No, odlučio je i intenzivirati postojeće proizvodnje, pa je kao mladi poljoprivrednik preko LAG-a Krka, aplicirao na sredstva iz podmjere 6.1. i dvadesetak tisuća eura dobivenog novca utrošio u nabavku traktora i potrebnih priključaka.

Jedan od glavnih izvora prihoda mu je prodaja magarećeg mlijeka. Započeo je tu priču njegov otac Jakov još prije osam godina kada je zbog alergijskih reakcija i poteškoća respiratornog sustava kod djece, nabavio svoju prvu magaricu. I tako od jedne, danas u staji broje petnaestak primorsko-dinarskih magarica čije mlijeko prodaju diljem Dalmacije. Kako smo čuli, cijena od 35 eura po litri mala je u odnosu na biokemijski sastav mlijeka čineći ga najbliže onom majčinom. Osim njegove maksimalne iskoristivosti i lagane apsorbcije, magareći mliječni produkt bogat je vitaminima, a samim time ima prirodno protuupalno i antihistaminsko djelovanje.

Kvalitetna hranidba presudna je za kvalitetu mlijeka 

I njegova proizvodnja posebna je u odnosu na druge vrste životinja (krava, ovaca i koza) jer mali volumen vimena zahtijeva češću mužnju ukoliko mlijeko ne posiše pule. Količina po mužnji je mala, što ovisi i o pasmini, hranidbi i stadiju laktacije. Pa za dobiti litru kvalitetnog mlijeka, posebno je potrebna i kvalitetna hranidba.

"U najboljoj laktaciji životinja će vam maksimalno dati pet do šest decilitara mlijeka, pa je račun jasan: morate dati, da bi nešto dobili", opisuje. 

Na ovom imanju, osim petnaestak hektara pašnjaka i livada, dodatna tri zasijana su ječmom, zobi i tritikalom.

"U svakom slučaju radi se o isplativom poslovanju. Kao mladi poljoprivrednik namjeravam utemeljiti napredak kroz povećanje stada s dodatnih desetak magarica i paralelno raditi na poboljšavanju mehanizacije nabavkom balirke, sakupljačice sijena ili cisterne za navodnjavanje", otkriva planove. 

Posebno naši domaćini ističu potrebu za cisternom koja je u vrijema suše kada Čikola dosegne svoj najniži nivo, od krucijalnog značaja.

"Proizvodnja na gospodarstvu je ekstenzivna, ali potencijalno vrlo zanimljiva, naročito s aspekta što se radi o organskoj proizvodnji, a odnedavno smo registrirani kao ekološki proizvođači uzgoja magarica i badema", ponosno priča Martin koji zajedno s godinu mlađom suprugom Lorenom i osmomjesečnom kćerkom Lucijom budućnost vidi upravo u takvom pristupu proizvodnji.

Riješen plasman krumpira i batata

Osim magaraca, dodatni prihod su mu krumpiri i batati. Na nekih dvanaest tisuća četvornih metara uz rijeku Čikolu ove je godine zasadio oko 700 kilograma sjemenskog krumpira i preko dvije i pol tisuće komada slatkog krumpira, batata. Za plasman se ne brine. Prv put ove godine dio proizvoda završit će na policama lokalnog trgovačkog lanca iz Šibenika, dio ide na splitsku Veletržnicu, a manji dio proda na kućnom pragu.

Cijenu od jednog eura za kilogram krumpira odnosno 1,60 eura za batat, smatra isplativom, pa narednih godina namjerava povećati proizvodnju za dodatnih sedamdesetak posto. Upravo mogućnost plasmana proizvedenog, dodatni im je vjetar u leđa za povećanje proizvodnje. A kada se pruži takva prilika, pogotovo u vrijednim obiteljima kakvi su naši domaćini, ne propušta se tako što kroz šake. Već se još dublje "zaore“ i prošire brazde da bi u konačnici mogli uživati od svog rada. 

Prije nekoliko godina "zaorali“ su i na njivi nedaleko kuće. Na jednom hektaru zasadili su i bademe koji nažalost iz godine u godinu izmrzavaju u fazi cvatnje i trenutno se ne računaju u njihovom poslovnom planu kao izvor prihoda.

"Naše prednosti su tim veće što smo smješteni u Petrovom polju i sve naše poljoprivredne površine su lako dostupne, iako je samo polje dosta neiskorišteno. Ne radi se dovoljno u smislu olakšavanja i poticanja mladih da ulažu u poljoprivredu jer bi kroz taj vid i rad OPG-ova, lokalna zajednica dobila održavane poljoprivredne površine i prepoznatljivo mjesto ekološke hrane na karti Lijepe naše", ističe Martin.

Kaže, to dovodi, kao što je slučaj u nas, da imate turiste koji žele kušati nešto autohtono, ali nemaju za to priliku. To su možda ti nedostaci, uz toliko puta istaknutu potrebu za okrupnjavanjem zemljišta odnosno parcela koje trenutno ne udovoljavaju kapacitetima ozbiljne proizvodnje i mogućnosti konkuriranja većim proizvođačima i uvoznim lobijima. "Također bih kao nedostatak istaknuo bolju suradnju među lokalnim OPG-ovima u cilju jačanja zajednice u cijelini, te izraženije suradnje putem prodaje s manjim obrtima i restoranima poglavito tijekom turističke sezone. Neophodan poticaj u radu je češća i bolja suradnja s konzultantima iz struke", mišljenja je Marijanović.

Njihov se rad označava 24/7 odnosno neprekidno radno vrijeme posebno u terminu sjetve i kosidbe. Međutim, cijela obitelj je na okupu. Iako Martin radi u splitskom HEP-u svaki dan je na polju. Čim završi ono osnovno radno vrijeme, nastavlja se u staji.

Zasluge bake Mande, ali i cijele obitelji  

Od velike pomoći je supruga, otac, majka Valentina i braća Ante i Marko. Svatko od njih već unaprijed ima raspored poslova koje treba obaviti, tako da taj savršeni kotač u velikom mehanizmu, jako dobro radi. Stoga skladnim obiteljskim odnosima, predanim radom gdje svatko drži za jedan štap, Marijanovići su ogledan primjer pravog obiteljskog gospodarstva.

Za dodatnom radnom snagom još nemaju potrebe, ali u vrijeme sezonskih radova u polju kao što je skoro vađenje krumpira, koja ruka više dobro dođe. Tada uskaču susjedi, prijatelji ili rodbina pa smatraju Marijanovići, nema većih problema.

Potrebno je baš ponaosob istaknuti vrijedne ruke naših domaćina kojima je u Domovinskom ratu stradalo cijelo imanje. Pogotovo starijih, utemeljitelja OPG-a Marko među kojima posebno mjesto ima osamdesettrogodišnja baka Mande. Naime, obiteljska kuća i okolni gospodarski objekti su potpuno uništeni i zapaljeni, ali ipak nakon te ratne i izbjegličke epizode Marijanovići su se poput feniksa izdigli iz pepela i sve ponovo postavili na svoje mjesto. Nešto putem obnove, a velikim dijelom vlastitim financijskim sredstvima i radom, učinili su pravi mali raj.