Subklinički oblik podrazumijeva izostanak kliničkih promjena na vimenu i životinji uz promjenu sekreta vimena koja ne mora biti organoleptička.
Upala mliječne žlijezde (Mastitis) u muznih krava predstavlja sve veći problem kako u svijetu pa tako i kod nas. Radi se o bolesti vimena, odnosno infekcije mliječne žlijezde. U osnovi uzročnici upale vimena su nekoliko vrsta bakterija, međutim na nastanak i sam tijek bolesti utječe mnoštvo faktora sredine i hranidbe.
Često se naziva i kao najskuplja bolest mliječnih krava, i to s razlogom. Gubici prvenstveno nastaju uslijed smanjene proizvodnje, neisporučenog mlijeka kupcima, smanjene kvalitete, kao i povećanih troškova uzgoja i tretmana samog grla. Bolest se najčešće javlja u periodu visoke mliječnosti, odnosno neposredno pred i u periodu poslije teljenja.
Pojavila se i na imanju Zorane Subotin kod jedne visokomliječne krave. Nakon pojave prvih simptoma je započeta određena terapija, koja se poslije određenog vremena završila ozdravljenjem, međutim s trajnim poslJedicama na jednoj četvrti vimena.
"Krava je duži vremenski period imala upalu vimena, koja se javi, zaliječi i kroz neko vrijeme opet javi. Na kraju se upala javljala i dok je krava bila na antibiotskoj terapiji oksitetraciklinom. Uzet je i uzorak mlijeka i izolirana je bakterija Streptococcus dysgalactiae, rezistentna na tetracikline. Prema antibiogramu odrađena je terapija enrofloksacinom parenteralno i sulfonamidski intramamarni injektori, u trajanju od pet dana", objasnila je Subotin i dodala da se nakon te terapije infekcija nije vraćala, međutim prednja desna četvrt je ostala deformirana i bez mlijeka. Krava je trenutno sad u fazi zasušenja.
Mastitis je problem kojim se veterinarska struka intenzivno bavi i to putem direktne kontrole mastitisa i putem edukacije farmera u cilju preventive.
Kao što smo naveli, ovo je i dalje najskuplja bolest u govedarstvu, a najveći trošak nastaje zbog odbacivanja mlijeka, što čini preko 70 posto troškova mastitisa. Ostali troškovi odlaze na terapiju, pojačanu sanitaciju, gubitak pojedinih četvrti i isključivanje životinja iz proizvodnje.
Pored troškova mastitis zahtijeva i dodatni angažman oko oboljele životinja što se opet može izraziti kroz trošak, saznajemo od prof.dr.sc. Miodraga Radinovića.
Simptomi odgovaraju znacima upale tkiva, a to je otok, crvenilo, bolnost i temperiranost vimena, a nerijetko i promjena općeg stanja što se najprije primijeti kroz izostanak apetita.
"Stočari lako prepoznaju kliničke mastitise dok je dijagnostika subkliničkih kompliciranija", objašnjava Radinović.
Javlja se u dva oblika koja su zajedno prisutna kod grla od istih roditelja (ili samo oca) i često prelaze iz jedne u drugu formu, to su klinički i subklinički oblik. Klinički je sa jasno izraženim simptomima, otok vimena, crvenilo, bolnost, promijenjen sekret. Često je prati i promjena općeg stanja, povišena temperatura, gubitak apetita pa i letalni ishod. Drugi, subklinički podrazumijeva izostanak kliničkih promjena na vimenu i životinji uz promjenu sekreta vimena koja ne mora biti organoleptička. U cilju dijagnosticiranja ovog oblika neophodno je koristiti stajske ili laboratorijske metode za otkrivanje poremećaja sekrecije.
"Subklinički oblik se češće javlja i prema literaturi taj odnos je oko 10 prema jedan", napominje.
Težište borbe protiv mastitisa mora biti na prevenciji. Pojava bolesti i primjena terapije već znači gubitak za vlasnika.
"Prevencija treba ići u dva pravca i to da se spriječi unos uzročnika mastitisa, a kao drugo da se spriječi širenje postojećih odnosno da se oni eliminiraju. Time se mogu štete od mastitisa svesti na prihvatljivu mjeru", savjetuje profesor.
Tagovi
Autor