Miroslav Purić: U poljoprivredi opstaju uporni, mora se povezati ratarstvo i stočarstvo

"Poljoprivreda je jako skup sport", rezimira Miroslav Purić granu gospodarstva u kojoj je stočarstvo spojio s ratarstvom jer, kaže, moraš imati pričuvni plan. Tako u njegovom slučaju, padne li, kako je i bilo, cijena žitarica, "imaš bikove pa se pokriješ". 

"Mora se povezati ratarstvo i stočarstvo, ali nitko ne bi imao vile u rukama, navukao gumene čizme. Ideš po selima, nitko nema ni kokoš, idu u dućan po jaja", revoltiran je čovjek koji je obrt osnovao još 2002., a danas u sustavu krava-tele ima oko 80 bikova i muške teladi, oko 20 junica te 70 krava. Uz njih na svom imanju u selu Andrijevac nedaleko Našica, ima i oko 200 svinja te za svoje blago sam proizvodi hranu na, kako kaže, 300 jutara. Okvirno, oko 165 ha od čega je 122 u vlasništvu obrta, a ostalo u najmu od države. 

I supruga Mihaela ima svoj OPG pa bi, smatra, s obzirom na rad, na broj grla i površinu trebali više prihodovati. "Nisu svijetli dani za poljoprivredu. Mi radimo puno pa se na tu neku količinu nešto skupi, ali ako je loše onda je i minus veliki. Trebali bi puno više zarađivati jer supruga ima konje, ovce, a ja svinje i goveda", kaže. 

Od 27 do 300 jutara zemlje 

No, odmah dodaje, jer ne voli kukati, ove bi godine u ratarskom dijelu moglo biti bolje, nešto i sjesti na račun jer prošla je završena s minusom od 30.000 eura. 

Sjetva je imala skup ulaz, a na koncu cijene katastrofa. Slabije sve rodilo i cijene poražavajuće. "Proljetos je ulaz bio solidan što se tiče mineralnih gnojiva, zaštita i sjeme su bili skuplji, a bolje je rodilo i malko je bolja cijena. Nešto će sjesti", smije se vlasnik obrta Purić otvorenog 2002. godine. 

Miroslav je u poljoprivredi od malih nogu. Iz Vojvodine koju je s roditeljima devedesetih bio primoran napustiti, u Slavoniju je stigao tijekom Domovinskog rata. Iz sela Golubinci koje je nekoć brojalo 6.000 stanovnika, u mali Andrijevac u kojemu je danas tek 60-ak stanovnika. 

"Najviše Golubinčana, oko 150 obitelji je u Slatini i okolici", kaže ističući da su njegovi po napuštanju doma zamijenili tek 27 jutara, da bi on danas imao 300. 

"Od prvog dana se kupovalo. Strojeve, placeve, stoku. Moji su uvijek bili malo iznad prosjeka, tako sam naučio", prisjeća se početaka u kojima se svojevremeno uz tov junadi, bavio i mljekarstvom. 

Međutim, odustao je 2008., rasprodao krave i nastavio samo s uzgojem mesnih pasmina u sustavu krava-tele. Mislio je, kaže, čak i praviti štalu za 100 komada mliječnih krava, ali da je to napravio s onom cijenom mlijeka, strahuje gdje bi bili danas.

Nebriga stigla na naplatu 

"Govedarstvo je jako spora proizvodnja i sad se to pokazuje. Nebriga otprije 20 godina. Nedostaje kao što nam fali pedijatara. Ne fali ih sad 90, to je nebriga otprije 30 godina, sad svi idu u mirovinu", upozorava na propuštene godine. 

No, odmah se vraća pozitivnim mislima: Djeca su zdrava, dobro uče, mi smo dobro. "Hvala Bogu. Bilo je i teže", kaže ponosno ističući vrijedne potomke, sina Stjepana i kćeri Lauru, Martu i Anitu. Najstariji je sin 22, a najmlađa kći 16 godina. I dok su sin i najstarija kći završili poljoprivrednu srednju, od mlađih jedna još ide u srednju ekonomsku školu, a druga u gimnaziju. 

"Svi sudjeluju u poslu, u pripremanju hrane za životinje, svatko zna svoj dio. U Slavoniji djeca rade. I ja sam radio", ponosan je otac i suprug naglašavajući da je supruga Mihaela također iz poljoprivredne obitelji, inače rodom iz Vuke kod Osijeka i rad je ono na što su navikli i drugačije ne ide. 

Ističe, upornost je dobra vrlina jer u poljoprivredi uporni opstaju. Poslovanje se ne može gledati na dvije godine, moraš uzeti u obzir prosjek od najmanje pet.

"Primjerice, padne cijena prasadi na 9 kuna i ljudi odmah rasprodaju. Nijedan ozbiljan poljoprivrednik ne radi tako da nakon jedne loše godine rasproda sve. Ne može se samo tako odustati pa ne znam prijeći na piliće pa će onda pasti cijena pilića i što onda?", priča naš sugovornik ponavljajući da je dug proces da se dođe do krave, do bika. 

Poslovni proces od pet godina 

Trenutno ni omjer teleta i bika nije normalan jer opisuje, stiže mu tridesetak telića iz Mađarske, malo težih od 200 kg, a on za bika dobiva 2,80 eura. "Dakle, trenutno ne mogu kupiti dva teleta za jednog bika i to je omjer koji dugoročno ne može ići. Nisu normalni ulazni troškovi sa završnom litrom mlijeka ili kilom mesa", upozorava. 

No, ponavlja, uzme li da je bik sada 2,80€/kg, a bio 3,10 €/kg u prosjeku na pet godina to je cijena od 2,90 pa nije loše.

Srećom, u njegovom selu, iako su susjedni Budimci lani bili u zoni nadzora, nije se pojavila afrička svinjska kuga, a cijena svinja je bila pristojna. No i tu su mu još uvijek nejasne neke stvari i potpuno nelogično da on u 3. kategoriji mora imati mrežice za komarce, ptice, a oni u 4. kategoriji mogu držati životinje na otvorenom. 

"Smišlja zakone netko tko nikada nije prošao kroz selo", dodaje podsjećajući na priču oko potpora gdje se premda postoje dronovi, satelit i lako je utvrditi je li na parceli primjerice posijan kukuruz, uzgajivače tjera da fotografiraju, vode dnevnik. 

"Sinoć sišao s kombajna jedva ušao, leđa me bole, operirao kralježnicu i sad bih ja trebao rješavati papire?!", opisuje. Sudjelovao je i u eko shemama, sijao ekološku lucernu i dobio potpore manje nego lani, a imao je više ove kulture. 

"A kome se žaliti?!", kaže podsjećajući na kašnjenje isplate potpora.

Dugogodišnja suradnja sa Slatinskom bankom

"Prije odem u bilo koju kuću, uzmem što trebam i kažem platit ću na poticajima. Sad to više ne smijem napraviti jer tko zna kad će i koliko biti", upozorava. Prije je, dodaje, bilo tako da stiže poruka, mliječne krave toliko i toliko, soja toliko i toliko. "Pitam knjigovođu sad što je sjelo, kaže nema pojma. Piše "preraspodjela", što je to? Dodatno plaćanje, za čega?", napominje ono na što poljoprivrednici uporno ukazuju. Ne zna se točno što je uplaćeno niti koliko će točno i kad biti. 

No, Miroslav zato ističe odličnu suradnju sa Slatinskom bankom. Dugo godina je njihov klijent. Trenutno ima pet kredita, a u planu mu je iskoristiti i njihov povoljan kredit za sjetvu za koji će platiti kamatu od svega jedan posto.

Naime, riječ je o suradnji banke s Osječko-baranjskom županijom. Poljoprivrednici tako mogu do iznosa od 66.361,40 EUR-a uz rok povrata od maksimalno 10 mjeseci. 

"Riječ je o nekadašnjem iznosu od 500.000 kuna", pojašnjava direktor sektora gospodarstva Davor Šimundža navodeći da poljoprivrednicima kamatu od pet posto s tri posto subvencionira Županija. Dodatno, imaju i suradnju s općinama koje subvencioniraju dodatnih jedan posto. S obzirom da je Općina Koška, kojoj pripada i Miroslavovo selo, dionik ove suradnje, njegova konačna, fiksna kamata je tek jedan posto. 

"Lokalno smo orijentirana banka i jedna loša godina nas neće pokolebati da stanemo uz poljoprivrednike", dodaje direktor navodeći da su kao manja banka i fleksibilniji, ali i da valja reći da je, unatoč poremećajima na tržištu poput korone i inflacije, poljoprivreda bila dosta stabilna. Iza njih je i dugogodišnja dobra suradnja s Virovitičko-podravskom županijom s kreditima za sjetvu, a lani su ju proširili i na Osječko-baranjsku. 

"Prema meni su dobri, ali nisam kasnio nijednu ratu", smije se Purić navodeći da se ljudi nepotrebno boje kredita, da će zaroniti.

"Kad bih ja skupio 150.000 eura za traktor? Digni kredit i vraćaš. Dok drugi skupi za traktor, on poskupi, a ja svoj već izraubao. Ja radim, a on stoji. Cijeli svijet je na kredit, mora se raditi, biti ozbiljan", naglašava. 

Moraš pratiti tehnologiju kao što manekenke prate modne trendove

Ponavlja da je poljoprivreda skup sport u koji ne možeš ne ulagati. "Vidiš susjed uzeo neki stroj pa bolje i brže napravi. Godine su takve da treba brzo obaviti posao dok ima vlage. Moraš pratiti trend i tehnologiju kao što manekenke prate modne trendove", smije se. 

Poljomehanizacija je, ističe, prilično poskupjela. Prije koji dan mu je stigla prskalica koju je platio 42.000 eura plus PDV. "Što ima na sebi da je 50.000 eura? Za taj iznos kupiš lijepu kuću katnicu u Slavoniji", revoltiran je neprestanim poskupljenjima koje ne prati završni proizvod. 

No, i tu se odmah vraća na upornost i potrebu za ulaganjem jer uporni uspijevaju. 

"Poznajemo se dvadesetak godina i uistinu su jedna iznimno vrijedna obitelj", ponosan je i Ivan Zelić, direktor poslovnog centra Osijek Slatinske banke. Banka je to sa sjedištem u Slatini s poslovnicama na 12 lokacija u Slavoniji te u Koprivnici, Zagrebu, Rijeci i Splitu. 

Poljoprivrednici su ih prepoznali, ali i oni naše proizvođače te se suradnja samo širi. 

Kako obitelj Purić sama uzgaja hranu za svoje blago: u jesen zob, ječam, pšenica i tritikale, a u proljeće kukuruz i suncokret, Miroslav kreditna sredstva planira iskoristiti za proljetnu sjetvu koja je zahtjevnija po pitanju gnojidbe i zaštite. 

Ovrši i prodaj 

Kreće i u berbu kukuruza. "Kum vršio neki dan, vlaga 9,2 posto! To nisam čuo u svojih 30 godina proizvodnje", potvrđuje nikad raniju berbu u kojoj je kum imao 6-7 t/jutru. Slično, pa i više očekuje i Miroslav unatoč teškoj proizvodnoj godini.  

"Ne možeš dobiti na lotu ako nisi uplatio. Ja sam bacio 500 kila gnojiva po jutru", dodaje Purić kojega će banka pratiti i u drugim proizvodnjama jer gotovine uvijek treba. Stoga Miroslav i nije pobornik skladištenja žitarica i uljarica pa kasnije prodaje. 

"Mnogi su polomili zube, čekaš cijenu i ona padne. Kad je nešto došlo na vršidbu, ovrši i prodaj, sine", njegov je moto jer kaže iskrsne uvijek nešto. Trenutno mu je traktor na popravku i majstor rekao koštat će 6, 7 ili 10 tisuća eura. 

"Mogu ja Zelića moliti dajte mi kredit i dođe rata, a ja nemam. To ne dolazi u obzir!", izričit je poduzetnik koji kaže da još nije vidio profita od bikova. Oni su valuta koju čuva za podmirenje kredita čija sredstva ulaže u daljnju proizvodnju i razvoj gospodarstva koje će, vjeruje, nastaviti njegova djeca.

Poticajna mjera za poljoprivrednike

Inače, uz županijskih tri, na dodatnih jedan posto subvencioniranja kamate mogu računati poljoprivrednici sljedećih jedinica lokalne samouprave: gradovi Beli Manastir, Đakovo, Našice, Osijek te općine Bilje, Bizovac, Draž, Erdut i Koška. 

Suradnjom su zadovoljni i u Osječko-baranjskoj županiji koja na temelju sporazuma sa Slatinskom bankom d.d., poljoprivrednicima nudi subvenciju kamatne stope na kratkoročno i dugoročno financiranje ratarske, stočarske, voćarske i povrtlarske proizvodnje kao i investicija u tehnologiju za daljnji rast i razvoj poljoprivredne proizvodnje.

"Prepoznajući važnost ove proizvodnje, provodimo niz poticajnih mjera u poljoprivredi od kojih je jedna i povoljnije financiranje poljoprivrednika s našeg područja", kaže župan Mato Lukić ističući da poseban naglasak stavljaju na mlade poljoprivrednike kao i na ekološku proizvodnju svjesni činjenice da su mladi u poljoprivredi naša budućnost.

Za više informacija o kreditima za sjetvu obratite se Ivanu Zeliću u sektoru gospodarstva Slatinske banke na e-mail zelic@slatinska-banka.hr ili broj telefona 099 373 9416 odnosno Domagoju Kadežabeku dkadezabek@slatinska-banka.hr ili 095 400 9116, ili na e-mail: sg@slatinska-banka.hr

Više možete pročitati ovdje.