Mladi stočari: Mljekarski sektor je mrtav, ali kroz preradu ima budućnost

Kako izgleda budućnost stočarstva s razine mladih poljoprivrednika, bila je tema drugog panela u sklopu 1. Dana hrvatskog stočarstva, u organizaciji Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu. Na njemu su sudjelovali mladi stočari koji su u poljoprivredi uglavnom od malih nogu i znaju kakva je situacija bila nekada, a kakva je sada te koje su poteze morali povući da bi spasili svoju proizvodnju i doveli je do razine održivosti. 

Konjogojstvo kao dohodovna hrana

Igor Hrastović, predstavnik Središnjeg saveza uzgajivača konja Hrvatski posavac kaže kako je konjogojstvo jedina grana stočarstva u Hrvatskoj gdje broj grla i mladih uzgajivača raste. Tvrdi da je ovaj posao mladim ljudima privlačan te da ima budućnost. "Konjogojstvo hladnokrvnog tipa je dohodovna grana. Može se od toga dobro živjeti, nije tako loše kao u govedarstvu, ali bi ipak trebalo neke stvari urediti", komentirao je u uvodnom obraćanju dodajući kako je najveći problem državno poljoprivredno zemljište. 

Vujić: Nismo Sjeverna Koreja, imamo kriterije pri dodjeli državnog poljoprivrednog zemljišta

"Bez neriješenih pašnjaka nemamo ni uzgoja, prostor se smanjuje. Mahom konjogojci žive na područjima gjde stoka pase u retenciji ili u Lici po kršu. To nam povećava troškove proizvodnje, posebno ove godine kada je voda poplavila pašnjake, povećali se troškovi liječenja jer je broj parazita puno veći, stoku smo morali prevoziti u staje", prepričava prisjetivši se i prošle godine kada je konje na Lonjskom polju pogodila bedrenica. 

Ovom je konjogojcu u publici pitanje postavio Alen Ružička iz Daruvara ustvrdivši da on sa svojih 40 konja i ne živi baš dobro. "Koliko grla treba imati da bi se dobro živjelo", pitao je, a Hrastović odgovorio protupitanjem da mu nije jasno zašto u Hrvatskoj moraju biti velike brojke da bi jedan stočar mogao živjeti od tog posla. "Ja imam 70 konja i 30-ak goveda u sustavu krava-tele, ali ne živim samo od toga, radim i u firmi. Zašto u jednoj Francuskoj može cijela obitelj, tri naraštaja živjeti od 50 krava u sustavu krava-tele, a ja ne mogu prehraniti svoju šesteročlanu obitelj?". 

Replicirao mu je državni tajnik Zdravko Tušek komentirajući da se stvari izvlače iz konteksta. "Zahvaljujući potporama koje su uvedene u konjogojstvu, broj konja je proteklih godina povećan za 40 posto. Tržište je dobro, i za konje, i za meso pa nema razloga reći da se ne može živjeti", naveo je Tušek i dodao kako su uvedene i potpore za autohtone pasmine. "Izazova ima, ali često očekujemo da se u 2-3 godine dođe do toga da se od 20 do 40 konja može živjeti komotno i osigurati si stvari za koje ljudi rade cijeli životni vijek. Znam da je teško, kao u svakom poljoprivrednoj proizvodnji, ali trebamo se staviti u realne okvire. Potreba je puno, benefite koristimo tek 10 godina od ulaska u EU, a zemlje s kojima se uspoređujemo to rade 50 godina." 

Euro za litru bilo bi uredu

Da je problem zemljišta prvi na listi potvrđuje i mlada stočarka Marija Kruljac iz Vladislavaca, čija obitelj pretežno drži krave simentalske pasmine. "Imamo ih oko 50, smanjili smo, a smanjujemo i dalje što zbog otkupne cijene koja je kronično niska, što zbog nedostatka zemljišta", kaže Kruljac otkrivši kako njezin otac nije želio doći jer je razočaran. Naime, zemlja koju su Kruljčevi obrađivali 17 godina na natječaju je odobrena, kako ona kaže, čistom rataru. "Kad je tata podvukao crtu, shvatio je da našoj državi nije bitan stočar, proizvođač. Zato smo smanjili određeni postotak goveda, kako bi na zemlji koja nam je ostala proizveli hranu koja im je dovoljna, da ne moramo kupovati jer je to čisti minus", pojašnjava. 

Ova obitelj izrađuje i sireve, polutvrde kuhane. Prodaju ga na osječkoj tržnici, imaju stalnu klijentelu iako, ovaj dio posla zahtijeva dodatni angažman. "S obzirom na opseg posla, bude teško sve uskladiti. Pokušavamo biti na tržnici petkom i subotom iako životinje traže 24 sata pažnju, nikada ne znaš što se može dogoditi, teli se krava, zdravstveni problemi", opisuje ova mlada stočarka koju pritom muči i papirologija i administracija. "Ustaneš se svaki dan u pet, šest, posvetiš se životinjama i onda vrijeme koje bi mogao posevetiti obitelji, prijateljima, moraš sjesti za računalo, zvati da ti netko objasni što se želi određenim mjerama, propisima, evidencijama." 

Na pitanje moderatora Mislava Tonogala koja bi bila realna otkupna cijena mlijeka u Hrvatskoj, a koja je 17 posto nižda od EU prosjeka, Marija je odgovorila: "Znamo koje su cijene u trgovinama, 10 kuna litra, pa i više. Da je otkupna jedan euro, to bi bilo uredu", rečenica je nakon koje je slijedio glasan pljesak prisutnih. 

Otkupnu je cijenu komentirao i Marko Ivančan iz Novačke u Prekodravlju, najperspektivniji mali proizvođač mlijeka koji ima 150 krava, s više od 8.000 litara. "Dok sam bio mali, bilo je pravilo litra nafte, litra mlijeka, a sada je dvije litre mlijeka, litra nafte, zaštekali smo negdje", komentira on dodajući da je stalno na pozitivnoj nuli. Kaže, povećavaju proizvodnju, ali cijena stalno pada. On i njegova obitelj konstantno ulažu pomoću EU fondova pa tako imaju i robote za mužnju, nadogradili su dio objekta za mladu telad, proširuju farmu za rasplodnu junad te ulažu i u mehanizaciju.

Gašić se nikome nije nudio, a sada planira izaći na EU tržište

Zato se Ivan Gašić iz Beketinaca koji je 2018. godine proglašen najboljim mladim poljoprivrednikom ne zamara previše otkupnom cijenom. Naime, većinu preradi u proizvode s dodanom vrijednosti. A sve što proizvedu mogu i prodati. Kaže kako su trenutno u procesu da od manjeg proizvođača postanu nešto veći, a plan je i izvoz na europsko tržište te kroz godinu dana kompletnu proizvodnju mlijeka prerađivati u sir - svježi, kuhani, tvrdi, voćne jogurte i druge proizvode jer paleta je široka. 

Koja je njihova tajna, zanimalo je moderatora Tonogala. "Otpočetka smo se bazirali na lokalno tržište. Netko kaže da treba izvoziti na more, a mi smo htjeli probati ovdje i uspjeli smo. Naše sireve nude lokalni restorani, sale za vjenčanja i drugi lokali koji u ponudi imaju hranu. Oni su se javljali nama, mi se nikome nismo nudili", otkriva dodavši da mu je tu jako pomogla nagrada za najboljeg mladog poljoprivrednika. "To mi je bila besplatna reklama. Zato danas, sve što proizvedeno možemo prodati", ponosan je Gašić u čijem OPG-u rame uz rame radi njegova supruga te roditelji i sestra. "To su tri obitelji koje od ovog posla kojeg je puno i težak je, stvarno dobro žive", tvrdi on otkrivši kao im najbolje idu kuhani, a ostatak mlijeka koji neće preraditi u njih, ići će u tvrde kako bi se proširili i na taj dio Hrvatske. 

"Bavim se proizvodnjom mlijeka od malih nogu, naslijedio ju od oca. Ali, taj sektor je mrtav i nikada se neće oporaviti za nas mlade, ali kroz preradu ima budućnosti", poručuje stočar koji ima 50 muznih krava, uz podmladak. 

Jednog je stočara u publici zanimao izračun proizvodne cijene mlijeka. Tek je Gašić imao konkretan odgovor jer su ostali, čini se, prestali računati. "Računali smo proizvodnu cijenu dok je još sve bilo u kunama. Otkupna je tada bila 3,40 do 3,50 kn, a da bi proizveli litru, trebalo nam je 4,5 kune. Više ne računam. Bitno mi je imati kvalitetu, a cijenu određujem sam", rezolutan je Gašić koji kaže kako su se za njihove proizvode zanimali i trgovački lanci. "Shvatio sam da ako pristanem, opet ću doći u situaciju kao s mljekarama, zato svoju cijenu određujem ja, nema posrednika, nema ucjena." 

U ovčarstu kapa, nikada ne curi

O ovčarskom sektoru u kojem uvijek kapa, nikad ne curi, govorio je Vinko Sičaja iz Gašinaca. Kaže kako se od njega može živjeti, ali uz kombinaciju proizvodnje mlijeka i ratarstva. Nema tu puno oscilacija u cijeni i potražnji koja je sve veća. "Kako se posljednjih godina javljaju problemi u svinjogojskom sektoru zbog otkupne cijene prasaca, ljudi su se prebacili na janjiće i nemamo dostatne količine. Evo, od 9. mjeseca do sada janjića ovdje u Slavoniji nema. Sektor  je siguran jer nemamo veliku proizvodnju, manji je broj pa je i veća cijena", obrazlaže on. 

Ni sa zemljištem nema problema, njegova je općina, opisuje, jedna od dobrih primjera. "Nemamo velikog proizvođača, svi smo na razini od 50 do 150 hektara, nas 30-ak pa ne nedostaje ispaše."

Izazove vidi u administraciji gdje na najviše prepreka nailaze stariji ovčari kojih je većina u ovom poslu. "Neki od njih nemaju ni mobitele, a ne da se znaju služiti mailom ili nešto drugo", komentira on. No, još veći problem i ovčarstva i kozarstva je što nije dozvoljeno klanje janjadi na farmama zbog čega već godinama traže rješenje od resornog ministarstva. "Onaj tko hoće legalno zaklati i prodati janje na svom gospodarstvu, mora ga odvesti u ovlaštenu klaonicu koje su udaljene 50 do 100 kilometara, da bi ga tamo zaklali i vratili. Posebno su pogođeni otoci gdje ljudi moraju trajektom voziti janje i vraćati nazad", opisao je za kraj apsurd ovog zakona.