Neregistrirani veterinarski lijekovi s oglasnika - što drugo preostaje našim stočarima?

Stočarstvo u Hrvatskoj, s izuzetkom peradarske proizvodnje i pčelarstva, spalo je na niske grane. Kao glavni problemi iskristalizirali su se sljedeći: slaba ponuda domaće krme, sve lošija pokrivenost Hrvatske s mrežom veterinarske skrbi i sve manji interes studenata veterine za velikom praksom odnosno liječenjem farmskih životinja te na kraju, ali ne manje važno, nedostatak registriranih veterinarskih pripravaka.

Ako pričamo o ekološkom stočarstvu, problem postaje još značajniji.

Nedostatak registriranih veterinarskih pripravaka

Prof.dr.sc. Antun Kostelić sa Zavoda za opće stočarstvo pri Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu već godinama se bori s vjetrenjačama na terenu. 

"U stočarstvu, a pogotovo ekološkom, javlja se veliki problem nedostatka registriranih veterinarskih pripravaka na tržištu. Događa se to zato što smo prodali vlastite pogone za proizvodnju veterinarskih lijekova u Kalinovici i ovisimo o farmaceutskim kućama. No, ulaganje u registraciju lijekova za hrvatsko tržište, njima je neisplativo i već se sada na terenu događa da nemamo registriranih pripravaka za pojedine bolesti, u prvom redu vakcina i lijekova za suzbijanje parazita", upozorava. 

Kako nam je profesor pojasnio, farmaceutske kuće registrirane su za uvoz lijekova i veterinarskih pripravaka, a registracija jednog lijeka za ulazak na tržište neke države skupo se plaća. Farmaceutske kuće stoga, izračunat će isplativost tog postupka, a u slučaju hrvatskog stočarstva, sve im je manje toga profitabilno. I Hrvatska je tako, s jedne strane ostala bez vlastite proizvodnje, a s druge, postala neisplativo tržište za registraciju uvoznih pripravaka.

Ono što se događa u konačnici jest da naši stočari ostaju na suhom, te su u slučaju oboljenja stoke osuđeni snalaziti se kako znaju i umiju.

Primjer krpeljne paralize u eko-stočarstvu

Veliki problem na našim ekstenzivnim pašnjacima stočarima pričinjavaju i unutarnji i vanjski paraziti, pogotovo krpelji. Nisu rijetke situacije kada u sezoni ugiba na desetke janjadi zbog infestacije krpeljima. U tom slučaju najčešće dolazi do tzv. krpeljne paralize ili toksikoze.

Kod te bolesti janje se drži potišteno, povučeno i ukočeno. Gubi kontrolu nad stražnjim udovima i počinje otežano disati. Paralizu ne uzrokuje patogen, nego samo toksin kojeg luči krpelj, a koji djeluje smrtonosno u slučaju većeg broja krpelja na tijelu. On ga luči slinom. Na našim otocima, pogotovo na Krku, Cresu, Rabu i Pagu, problem predstavlja nisko raslinje ispod kojeg ovce traže hlad i češanjem na taj grm otresu krpelja na tijelo.

Razvoj bolesti ovisi o količini krpelja na jednom janjetu, pogotovo ako je ono već oslabljenog imuniteta. Ova akutna progresivna paraliza motoričkih živaca rijetko će se javiti u odraslih ovaca, ali na janjadi ovisno o sezoni može nanijeti velike štete našim stočarima.

I kako se stočari snalaze

Među ekološki certificiranim sredstvima protiv krpelja na ovcama, većina je na biljnoj bazi i u praksi se nisu pokazali dovoljno efikasnima. A, kada se ovčar jednom opeče i doživi masovno uginuće janjadi, onda je stavljen pred sljedeći izbor: koristiti bilo kakvo sredstvo koje djeluje ili ugasiti proizvodnju i zatvoriti OPG.

A, na terenu ima svega. I stočara koji se drže uputa veterinara, i onih kojima veterinari nisu znali ili mogli pomoći pa se snalaze sami. Neki eko-ovčari uspješno su informirani da na hrvatskom tržištu postoji lijek registriran samo za konvencionalno ovčarstvo Sebacil EC50 %. Eko-ovčari ga prema naputcima ekološke direktive EU 2018/848 smiju koristiti uz udvostručenu karencu, no ima i drugih.

Oni se snalaze nabavljajući veterinarske neregistrirane pripravke na oglasnicima ili preko prijatelja. U Hrvatskoj se tako na crnom tržištu rabi Ektanon, kod nas nedozvoljeni (neregistrirani) lijek kojeg proizvodi Veterinarski zavod iz Subotice. Proizvodi se na bazi diazinona koji jako efikasno ubija vanjske parazite, pogotovo krpelje. Problem je što ova tvar nije biorazgradiva i jako je otrovna za ptice, pčele i ostale insekte. Ektanon se, prema uputstvu, ne bi smio koristiti na životinjama do 6 tjedana starosti. No, upravo su janjci podložni krpeljnoj paralizi.

RH samo pola milijuna ovaca

Prof. Kostelić dobro poznaje spomenuti problem. "Nedavno sam se neugodno iznenadio informacijom da imamo samo 500.000 ovaca. Usporedimo to s jednom Grčkom gdje ima 10.000.000 ovaca. Susjedna Srbija ih ima oko 1.800.000 i čuvaju svoj Veterinarski zavod u Subotici gdje proizvode pripravke za potrebe vlastite stočarske proizvodnje“, ističe. 

Čini se  da većina razvijenih zemalja EU ima po preko milijun ovaca, a mi smo ostali daleko iza. I samim time smo nezanimljivi farmaceutskoj industriji za otvaranje svojih predstavništava. Dodatno, kod nas se ovčarstvo i kozarstvo temelji na tradicionalnom ekstenzivnom načinu držanja i tu se vrlo mali novci vrte u suzbijanju parazita.

"Registracija lijekova za određeno tržište se nadoplaćuje posebno za mesne i mliječne životinje i onda su naši poljoprivrednici prisiljeni ilegalno nabavljati lijekove iz Bosne, Srbije, Mađarske i sl. jer oni imaju te lijekove“, svjestan je problema prof. Kostelić.

Lijekovi ispod pulta i preko raznih oglasnika

Javna je tajna da veliki broj naših stočara koriste nedozvoljene, odnosno neregistrirane veterinarske pripravke nabavljene od raznih švercera. Tako su pčelari godinama nabavljali neregistrirani lijek na bazi amitraza u borbi protiv varoe. Nabavljan je preko oglasnika ili prijatelja koji putuju u Bosnu ili Srbiju. I danas ga nude preko oglasnika.

Veliki problem se javlja s nabavkom pripravaka koji djeluju na unutarnje parazite. Još gori problem je za zaštitu mliječnih životinja od parazita. "Ovog trenutka u RH nemate lijekove anithelminitike i akaricide koji se smiju koristiti kod mliječnih životinja bilo za konvencionalni, bilo za ekološki uzgoj. Ako na uputstvu piše da se ovaj proizvod ne smije koristiti kod životinja čije se mlijeko koristi u ljudskoj prehrani, ostaje problem s ovcama koje se muzu za proizvodnju sira“, navodi profesor. 

Tako na primjeru krpeljne paralize i ekološkog stočarstva dolazimo opet do problema ovaca, ovaj put onih za proizvodnju mlijeka. Za registrirani konvencionalni lijek Sebacil, karenca za meso je 42 dana, što znači da ekološki ovčar mora ispoštovati 84 dana. No, za karencu u mliječnih životinja stoji sljedeće: "Ne koristiti na životinjama koje daju mlijeko, čije mlijeko je namijenjeno za ljudsku upotrebu“.

I gdje je sad savjestan ovčar koji želi sačuvati život svoje mliječne životinje? Čak i na nedozvoljenom Ektanonu stoji: "Meso tretiranih životinja nije za ishranu ljudi 35 (70) dana od tretmana. Mleko lečenih životinja ne koristi se u ishrani ljudi.“

Tu je i Taktic® 12,5%EC je paraziticid vanjskih parazita, širokog spektra. Otopina sadrži amitraz i efikasno ubija krpelje. Karenca: 1 dan za meso goveda ili koza, 7 dana za svinjetinu ili ovčetinu, a ono što je zanimljivo, karenca za mliječne životinje traje samo 4 mužnje/2 dana. Idealno! Postoji samo jedan sitan problem s ovim lijekom. Nema ga na tržištu i nemoguće ga je nabaviti osim ponekad, pogađate, preko oglasnika.  

Pustiti životinju da ugine i stvoriti si gubitak, ili na vlastitu odgovornost upotrijebiti lijek koji djeluje, ali koji nije nabavljen regularnim kanalima, ili koji čak nije odobren?

Prof. Kostelić upozorava na ovaj problem jer od Uprave za veterinarstvo pri Ministarstvu poljoprivrede nema propisanog postupka dozvoljenog za zaštitu mliječnih životinja od parazita.

Samopomoć kod krpeljne paralize životinja?

Jedan od načina sprječavanja gubitaka od krpeljne paralize janjadi u svijetu jest da se period janjenja proba prilagoditi dijelu sezone s manje krpelja, što kod nas nije izvedivo. Dodatno, danas se zna da određene pasmine stoke imaju veću/manju otpornost na krpelje, a samim time i krpeljnu paralizu. No, Hrvatskoj je cilj ipak zadržati autohtone pasmine ovaca na krškim pašnjacima. Kod nas bi najučinkovitija mjera mogla biti pregonsko stočarenje na ograđene manje pašnjake s manjim brojem stoke tijekom sezone janjenja, te omogućavanje stoci da se štiti od sunca ispod improviziranih nadstrešnica, a ne niskog grmlja.

Na kraju, uklanjanje grmovitih biljaka isto bi moglo pomoći. Ali, kad krpeljna paraliza krene na svoj ubojiti pohod, jedino farmaceutska industrija može ponuditi efikasno rješenje.

A mogu li se populacije krpelja u okolišu kako umjetno smanjiti? "Ma zaboravite, oni su vam kao dinosauri, kolega je jednog smrznuo i odmrznuo, a ovaj je i to preživio. Zapravo, ispravljam se, ima jedna metoda, paljenje šikara. Ali, znamo problem s paljenjem na otocima“, uzvraća naš sugovornik.

Za koze, navodi prof. Kostelić je problem parazita manji, jer su one brstači i često unose dovoljne količine tanina koji djeluje kao antihelmintik. "Imate oko 200 biljaka koje djeluju kao repelent ili akaricidno i u tom pravcu će sada ići industrija zbog poticanja ekološke poljoprivrede. No, kod zaštite od unutarnjih parazita javlja se novi problem, rezistencija.“

Isto kao i kod rezistencije bakterija na antibiotike, tako se neki paraziti prebrzo navikavaju na antihelmintike. Poznati je primjer Haemoncus contortus kod ovce, koji postaje otporan. Čak su i neke vrste krpelja postale otpornije na lijekove.

Državo, probudi se

Hrvatsko stočarstvo tone, a neće se izvući samo od sebe. Cijeli sistem podrške koji je u bivšoj državi funkcionirao, treba opet postaviti na noge. Prema mišljenju prof. Kostelića, funkcionirao je jer je bilo više nego dovoljno posla za terenske veterinare. Npr. prije Domovinskog rata smo imali 400.000 mliječnih krava, a danas ih imamo svega 70.000 s tendencijom smanjenja, bez obzira na još jednu u nizu Strategija razvoja mljekarskog sektora od strane Ministarstva poljoprivrede.

Dodatno, stočarima vjetar u leđa treba dati strateški postavljajući veterinare za velike životinje u mjesta gdje se planira jačati stočarsku proizvodnju. Stočari iza sebe moraju imati savjetodavnu podršku veterinara, a veterinari na terenu trebaju se o konkretnim pitanjima s terena imati kome obratiti za pomoć. Na tržištu treba postojati izbor najefikasnijih veterinarsko-medicinskih pripravaka za učestala oboljenja. Svakog stočara treba informirati o tome gdje i kako nabaviti i koristiti odobreni pripravak u konvencionalnoj ili ekološkoj proizvodnji, za meso ili za mlijeko, osim onih lijekova koje smije davati isključivo veterinar.

U slučaju da u Hrvatskoj u datom trenutku ne postoji registrirani lijek za određeno stanje koje kosi stoku, veterinari trebaju raspolagati nedvojbenim uputama kako koristiti neregistrirani lijek. Želite jače stočarstvo u Hrvatskoj, registrirajte potrebne lijekove, ponovno pokrenite domaću proizvodnju lijekova i pojačajte veterinarsku mrežu. Bez toga, U Hrvatskoj ćemo držati samo stoku sitnog zuba.

"Poanta je da su bolesti u konvencionalnom i ekološkom stočarstvu identične, i samo ostaje stvar u prilagođavanju trajanja karence. A da Ministarstvo u suradnji s farmaceutskim kućama, mora hitno pristupiti problemu registracije pripravaka koji nedostaju, pogotovo antihelmintika za mliječne životinje, to je nepobitna činjenica“, jasan je prof. Kostelić.