Pretraga tekstova
Tržište radne snage i poljoprivreda
Ivan Petrović u Pakovu Selu kod Drniša ima mini-mljekarnu I-PAK, a u Oklaju novu farmu sa stotinjak ovaca istočnofrizijske pasmine. Od oko 400 kooperanata otkupljuje oko 2,7 milijuna litara mlijeka godišnje od kojeg proizvodi kvalitetne i nagrađivane sireve i skutu. Tehnološki proces proizvodnje sira u cijelosti je baziran na najstrožim standardima koje je propisao EU. Zapošljava petnaestak radnika i vodi pravu bitku u pronalasku radne snage.
»U ovom trenutku imam potrebu za dva tehnologa i više stočara, međutim, interesa za pastirima nema pa nema, a na oglase koje ponavljam na Zavodu za zapošljavanje uporno se nitko ne javlja. Inače, nezaposleni koji se javljaju na natječaje za druga radna mjesta nemaju odgovarajuću kvalifikaciju, a rad u mljekari zahtijeva educiranog radnika, kaže nam Petrović.
U nedostatku radne snage na novoj farmi Petrović je sam zasukao rukave, a u pomoć mu je priskočila i supruga, pa se zasad snalaze.
Prava je šteta što domaći čovjek neće u pastire jer mu se nudi pristojna plaća. Zbog nedostatka radne snage ispaštaju mljekari i stočari jer ne mogu ići u proširenje proizvodnje, što je šteta, jer se bliži ulazak Hrvatske u EU, a već sutra, zbog ograničenih kvota, može biti kasno za nove investicije.
Kada stočari i angažiraju strance za čuvanje stoke, problem nastaje kada oni nakon tri mjeseca, koliko u pravilu ostaju, odu svojim kućama, pa je potraga za novima konstanta.
U oklajskom kraju veliku farmu ovaca ima Mirko Validžić, koji kao i još sedam vlasnika farmi na Promini muku muči s pronalaskom pastira. Plaća od 3500 kuna te osiguran stan i hrana domaćem čovjeku nije privlačno. Ima stočara koji radnicima kao bonus nude dodatke, primjerice, svakodnevno besplatne cigarete, ali osim državljana Rumunjske i pokojeg radnika iz BiH, malo tko je zainteresiran za taj posao, kaže nam Validžić.
Tekst: Jadranka Klisović
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
Tradicionalnu europsku hranu ugrožavaju kukci, biljne alternative i meso iz laboratorija?
Mađarsko predsjedavanje Vijećem EU započelo je 1. srpnja i odmah se uhvatilo u koštac obrane europske kulinarske tradicije. Na inicijativu Budimpešte, danas će 27 minista...
Maja Celing Celić
prije 5 dana
Sanja, ali nitko nikoga ničime ne pritišće. Ta hrana je na tržištu kao i sve drugo. Hoćeš kupiti ili ne, stvar je kupca, odnosno ponude i potražnje. Više [+] Niti jedna hrana se ne zabranjuje, ne miče s polica, iako je loša za zdravlje. Uzmi samo gazirana pića, slatkiše, ultraprerađenu hranu (i životinjsku i biljnu), toliko toga je i dalje tu. Pa više je to ugrozilo tradicionalnu proizvodnju nego ovi noviteti. Pa danas će ljudi prije kupiti neku salamu u kojoj ima tko zna čega, nego šunku, kulen. Prije će kupiti kekse nego, ne znam, gužvaru od nekog domaćeg proizvođača. Prije će kupiti bogtepitakakav sirni namaz nego neki domaći sir iz svog kraja. Tako da, nema smisla od etiketiranja ove hrane. Umjesto da se energija i vrijeme troši na zabrane i prozivanje, treba smišljati načine kako pomoći domaćim proizvođačima, kako im olakšati proizvodnju, da dođu na tržište, da cijene budu prihvatljive kupcima. Ljudi će sigurno radije i dalje jesti čvarke umjesto crvčaka ako će ti čvarci biti po prihvatljivoj cijeni.
Agroklub® koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati ovdje