Nježni gorostasi boškarini ponos su Istre, Hrvatske i gospodara, a najteži ove godine je?

Boškarin Sarožin i ove je godine svom vlasniku Mariju Udovičiću donio pobjedu u kategoriji težine s 1.375 kilograma. Najljepši je šestogodišnji Čedan, vlasnika Emila Rojnića iz Orihi, a najposlušniji Bakin, vlasnice Marinele Jugovac iz Bužleti.

Smotra istarskih volova održana je u Kanfanaru na 34. Jakovlji, jednoj od najstarijih pučkih fešti u Istri.

Njihovo očuvanje od velike je važnosti za kulturološki identitet Istre. "Ne smije sve pasti na leđa uzgajivača .Svi imaju obavezu i dužnost spasiti istarskog vola kao kastrata istarskog goveda", naglasio je načelnik općine Kanfanar, Sandro Jurman.

Nježni gorostasi 

A 34. smotru istarskih volova otvorio je tamošnji župan Boris Miletić riječima: "Tradiciju trebamo čuvati, a ovo je sigurno jedan od simbola naše Istre i onaj koji ne drži do svoje prošlosti i tradicije, pitanje je, kakva će mu biti budućnost". Župan se posebno zahvalio uzgajivačima, istaknuvši kako je za posao kojim se bave potrebna velika ljubav i strast. Aldo Štifanić, predsjednik Saveza uzgajivača ovog goveda kazao je da je u posljednjem desetljeću uloženo dosta napora u pogledu promoviranja i njegova očuvanja.

Istarsko govedo, autohtona je pasmina i pripada skupini krupnih goveda podolskoga tipa. Ima dugu rasplodnu sposobnost, a svoju zrelost doseže u starosti od 6. do 7. godine.

Ove godine na Jakovlji natjecalo se njih 20 iz istre i jedan s otoka Krka. Stručni žiri ocjenjivao je osim ljepote, izgled rogova, stabilnost hoda, ravninu leđa, dužinu repa i ostalo. 

Smotra je privukla brojne posjetitelje i pružila im priliku vidjeti na jednom mjestu ovoliko plemenitih životinja. Nakon svečanog otvaranja na sajmištu, uslijedila je povorka volova te prezentacijsko oranje. S nježnim gorostasima, svatko se želio fotografirati, pružali su ruke prema njima, dodirivali i mazili ih prisjećajući se djetinjstva kada je ta snažna i izdržljiva životinja pomagala seoskom čovjeku u polju.

Što vol danas radi - kad ne radi? 

Mehanizacija, modernizacija, kao i promjena načina života dovelo je gotovo do izumiranja ovog goveda. Istarski vol sada više nema tu namjenu. Pitali smo vlasnika, petogodišnjeg boškarina (dobitnika treće nagrade za ljepotu, op.a.), Antonija Marasa iz Vrsara što sada vol radi - "kada ne radi" pa kaže: "Jede i spava, tu i tamo ide na pojilište, ali sve manje jer su lokve presušile".

Ističe i da su generacijama uzgajali i držali boškarine, bez prekida. "Oni su ponos Istre, Hrvatske i samog gospodara. Toliko ga volim da više puta na dan, 20, 30 puta idem u štalu do njega", ponosan je.  

Antonija vodi ljubav i želja da tradicija ne nestane, a na mjerodavnima je da se više i konkretnije zauzmu da se ova autohtona ugrožena pasmina goveda spasi jer da su vidjeli dječje ručice koje pružaju prema volu i željela ga grliti  - vjerujem da bi više i odmah krenuli s pomoći. Jer ako djeca nemaju iskustvo s takvim životinjama od malih nogu teško da će jednoga dana moći ih cijeniti i boriti se za njihov opstanak.

Kako je bilo u Kanfanaru, pogledajte i u videu: