Noćna ispaša, dron umjesto pastira - kako se s klimatskim promjenama bori Ivan Sarić?

Je li moguće u današnje vrijeme na selu naći mlade visokoobrazovane ljude koji žive od stočarstva? Odgovor je - da, ali vrlo rijetko.

Mi smo ih našli u Dalmatinskoj zagori u općini Promina, koja iskače od tipične ruralne statistike iseljavanja. Tamošnji stanovnici imaju vrtić, školu, dom zdravlja, praktički svu gradsku infrastrukturu, a posljednjih godina ovdje svaka kuća ima mladu obitelj s djecom.

Jedna takva je ona Ivana Sarića (29) koji u Oklaju živi sa suprugom Ivanom (28) i dvoje djece. Bave se ekstenzivnim stočarstvom i proizvodnjom sira, na surovom krškom terenu koje se suočava klimatskim promjenama.

Uz ovaj mladi bračni par na njihovom OPG-u radi i Ivanin brat Marko Petrović (27). Svi troje su završili fakultete i vratili se raditi na selo.

Ivan je diplomirao informatiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu, Ivana agronomiju u Zagrebu, dok je Marko završio Fakultet elektrotehnike i računarstva.

"Za bavljenje poljoprivredom nikad ne možeš bit prekvalificiran", kazao nam je Ivan na početku razgovora i dobacio: "Nas troje guramo sve, ja papirologiju i natječaje, žena proizvodnju i preradu mlijeka, a Marko prodaju i dostavu."

U proizvodnju mlijeka su krenuli s dvadesetak krava 2016., a od tada svake godine povećavaju stado. Danas imaju stotinjak grla, od čega je 70 krava trenutno u mužnji, a proizvode 1.300 litara mlijeka dnevno od kojeg rade različite sireve. 

Njihovu farmu okružuje teren od 500-tinjak hektara krških pašnjaka na kojem se u svakodnevnoj ispaši krave slobodno kreću. 

"U krugu od pet kilometara od naše farme nema žive duše, mi smo jedini luđaci koji tu, bez vode, radimo s kravama. Imamo samo dobru volju i želju da radimo na selu", kaže ovaj mladi poljoprivrednik.

Velik problem zadaju im klimatske promjene. Sve češće suše i iznimno visoke i nagle promjene temperature značajno utječu na njihovo poslovanje otapajući prihode farme.

Na gospodarstvu ovise o lokalnom dobrovoljnom vatrogasnom društvu koje im isporučuje vodu, jedva zadovoljavajući 10 kubika dnevne potrebe farme. "Živopisno je ovako raditi kad imaš lude uvjete s kojima se drugi ljudi ne bave", komentira Ivan.

Dron u službi pastira

Krave na ispašu idu noću, jer po danu nema smisla zbog prevelikih vrućina koje životinje potjeraju u prvi hlad, gdje leže satima.

Zbog toga ih na pašnjak puštaju nakon večernje mužnje. Nitko ih ne usmjerava, same biraju gdje žele ići, a one to najbolje znaju, tvrdi Ivan naglašavajući važnost dobrobiti životinja.

Međutim, problem sa slobodnom ispašom ovdje nastaje u proljeće i jesen, kada se na pašnjacima pojave lokve s vodom pa se krave, uživajući u mirisnoj travi i obilju vode ne žele vratiti na farmu.

Ako se ne pomuzu dvaput dnevno, doći će do pojave mastitisa, a to je nešto što na ovoj farmi nastoje izbjeći.

Tako se Ivan se dosjetio zanimljivog načina kako da ih dozove s pašnjaka, a koji ne uključuje potragu za svakim grlom na pet kilometara terena bez pristupnog puta. Naime, njihove krave imaju GPS ogrlice, pa u svakom trenutku mogu znati njihovu lokaciju.

"U vrijeme kada ne žele doći kući, dronom ih pronađemo i potjeramo natrag. Dron ima zvučnik koji prenosi lavež pasa i one kad to čuju jednostavno krenu prema farmi“ slikovito objašnjava Ivan, kojemu nitko nije vjerovao da će ta ideja uspjeti.

Na farmi drže različite pasmine krava, jer ih Ivan često nabavlja od drugih stočara koji odustaju od proizvodnje. Nedavno je kupio stado iz Slavonije, ljudi su, kaže on, prodali cijelu farmu. Lani je kupio iz Istre.

"Dok se ta grla priviknu na novu okolinu treba neko vrijeme“, kaže Ivan koji za favorita na farmi izdvaja smeđu kravu (Brown Swiss) koja najbolje reagira na klimatske promjene. Ta pasmina ima odličan kapacitet hodanja, veliku toleranciju na toplinski stres i brzo se adaptira na svakojake okolnosti.

Cilj im je ugraditi klimatizacijski sustav unutar farme. "Želimo spriječiti toplinski udar koliko god možemo, da se ne smanji mliječnost i da životinje ne pate", navodi Sarić.

Srećom za ove mlade farmere, u slučaju bilo kakvih zdravstvenih problema veterinari su blizu. U susjednom Drnišu nalazi se veterinarska ambulanta s nekoliko stručnjaka koji su spremni pomoći kad god zatreba.

"Tu su za 15 minuta ako je hitna situacija, na čemu sam im zahvalan. Mi ovdje imamo više veterinara nego krava, a Lika ima jednog. Kad to vidim žao mi je ljudi, naših kolega", ističe ovaj stočar.

Sir koji ljude vraća u djetinjstvo

U svojoj sirani proizvode sireve isključivo od mlijeka s njihove farme. "To je mlijeko potpuno drugačije od onog nastalog od krava koje su na farmi hranjene silažom, što daje našem siru visoku kvalitetu“, navodi Ivan.

Proizvode skutu, kravlji tvrdi, ovčji i sir iz mišine – njihov najtraženiji proizvod, kojega jedini u Hrvatskoj proizvode prema HACCP pravilima. 

"Sir iz mišine je sve traženiji i svake godine ostanemo bez njega, kolika je potražnja. Ljudi ga vole jer ih vraća u vrijeme kakvo je nekad bilo, a mi ga radimo po tradicionalnoj recepturi", pohvalio se mladi stočar, navodeći da ovčje i kozje mlijeko nabavljaju od kooperanta.

Obični zrije u aerobnim uvjetima na policama, a sir iz mišine u janjećoj mješini, odnosno koži oderane životinje koja je obrađena solju i štavljenjem. On zrije u anaerobnim uvjetima 45 do 60 dana, ovisno o godišnjem dobu i stanju u zrioni. On nema pravilnog oblika, grumenast je, a iz mješine ga vade i vakumiraju po 30 dkg.

Polovicu godišnje proizvodnje prodaju u svom dućanu u okviru sirane IPAK, a porasla im je prodaja u restoranima koji su nakon pandemije promijenili politiku nabave i fokusirali se na kvalitetne domaće proizvode.

"Praktički nema restorana u krugu sirane koji se ozbiljnije bavi ugostiteljstvom, da ne uzima sir od nas. Uz to dio prodaje ide i kroz domaći trgovački lanac Djelo, ali i u pršutoreznice i delikatesne dućane", kazao je Sarić.

Planovi za budućnost

Mladi trojac s OPG Promina planira proširenje stočnog fonda i opremanje farme novom tehnologijom. Žele povećati proizvodnju, sebi olakšati posao, a kravama osigurati bolje uvjete. Nadaju se da će rekonstruirati farmu te ubuduće imati svoje junice, za koje sada nemaju uvjete držanja.

Cilj im je doći do 250 krava u idućih par godina, zbog sve veće potražnje za njihovim sirom.

"Fali nam mlijeka, ali ne planiramo ga uzimati od drugih proizvođača, a i da hoću nemam od koga", porazno je utvrdio Ivan.

Kao i sve drugo, cijena krava značajno je porasla. Prije je prosječna koštala oko pet tisuća kuna, a ona vrhunska deset. Danas je cijena otišla sto posto gore. "Ispod dvije tisuće eura ne možete kupiti kravu staru 6,7 godina, a one iz uvoza su još skuplje", nevoljko ističe.

Uvozne pasmine poput smeđe krave (Brown Swiss), koštaju između tri i šest tisuća eura, doznali smo nedavno u Švicarskoj.

Kako bi modernizirali poslovanje prije dvije godine prijavili su se na natječaj iz mjere 4 Programa ruralnog razvoja RH. Nedavno im je iz Agencije za plaćanja stiglo zeleno svijetlo - dobili su ugovor o sufinanciranju, pa kreću s modernizacijom.

Jedina je nesreća što za to imaju rok od samo godinu dana. Naime, u ugovornoj obvezi im stoji da projekt moraju završiti do 30. lipnja 2025. godine. Nisu jedini u Hrvatskoj suočeni s tim problemom da državi treba dvije godine za obradu projekta, dok poljoprivrednik ima samo jednu godinu da ga provede.

S administrativnim problemima i na ovoj se farmi bore svakodnevno, a najavljeno smanjenje birokracije još nisu dočekali.

"Jednostavno više ne možeš biti poljoprivrednik ako se ne razumješ u kompjutere, u papirologiju, knjigovodstvo, poreze - jednostavno te nema. Takvo je vrijeme došlo", istaknuo je ovaj mladi poljoprivrednik.

Ta i brojne druge prepreke neće pokolebati njegovu obitelj da posustanu u svojim namjerama, koje donose napredak cijeloj ruralnoj zajednici. U proizvodnji hrane on vidi budućnost i smatra da se u tome može uspjeti dugoročno.

"Imam viziju kako bi ovo moglo i može biti, samo eto, pomalo...", zaključio je Ivan Sarić, najčešćom riječju dalmatinskog vokabulara.

Pogledajte video prilog: