Otišli po jednu kozu, doveli dvije i jarca, OPG Manuele Babić danas je poznat i po kozjem siru

Kada se mladi ljudi samovoljno odluče baviti poljoprivredom, to je vrijedno spomena. A kada mlada žena odluči krenuti u stočarstvo, onda to zaslužuje da o njoj pišemo i dvaput. Manuela Babić iz Luke kraj Zaprešića, glavna je protagonistica naše priče.

Baka joj je prenijela ljubav za životinje

Rodom je iz Oroslavja, a u poljoprivredu je ušla zbog svoje pokojne bake. "Baka me čuvala dok su roditelji bili na poslu i bila mi je kao druga mama. A, držala je sve, pajceke, krave, perad. I čim sam mogla, ja sam se okrenula poljoprivredi", otkriva. 

Manuela je po struci ekonomist, te je 18 godina provela radeći u školi. No, odradila je nekoliko operacija, rodila malenog Davida kao bebu Palčića, i onda na porodiljnom odlučila okrenuti novi list. Od onda se ne zaustavlja.

Počela je s nasađivanjem čistokrvnih starinskih pasmina peradi: golovrate, gaćaste, s kukmicom, te 12-ak ostalih čistokrvnih pasmina kokica. Bavila se i prepelicama, a sada se još na njenoj farmi šetaju biserke, stari soj crvenkasto-narančastih purana, domaće starinske patke i dravske guske. Čak je i sama proizvela neke svoje križance peradi.

OPG je osnovan 2018. prvenstveno za proizvodnju zimnice, ali kako su djeca rasla tako je Manuela sve više vodila računa o kvaliteti namirnica koje stavlja na obiteljski stol. Osim povrća iz vlastitog vrta, jaja i mesa domaće peradi, pred neko vrijeme je zbog Davidovog laringitisa nabavila alpske srnaste koze. Stado je brzo raslo.

"Znate kaj, otišli smo po jednu kozu, a doma dovlekli dvije i jarca. I tako par puta, te su se naše još ojarile i mi smo sad već na stadu od 26 koza", smije se. 

S proizvodnjom kozjeg mlijeka i kozjih sireva, Manuelina je obitelj postala prepoznata među stalnim kupcima, ali i u zajednici. Ove će godine ona zato predstavljati Zagrebačku županiju na natječaju za izbor najuzornije seoske žene. A, među 4.500 pratitelja Facebook stranice njezine farme, ima i velik broj onih kojima je donirala sirutku zbog zdravstvenih tegoba.

Povjerenje kupaca je najvažnije

I tako, dobro se dobrim vraća. Susjedi ih podržavaju i daju im zemlju na korištenje, koze čiste teren po teren istovremeno dajući zdravo mlijeko, a Manuela i suprug Roko nastavljaju širiti svoju farmu. Na nedavno dokupljenom zemljištu planiraju izgraditi novu štalu. Muzilica već čeka, električni pastir je kupljen, a vjerni kupci svakodnevno prate sve faze poljoprivredne proizvodnje od koze do sira. 

"Često objavljujem fotografije i snimke svega što radim, bez uljepšavanja. Bitno mi je da kupci vide kako su proizvodi koje kupe od mene dobiveni na siguran način, te da nisu stigli iz nekog drugog izvora. Sve je transparentno", ističe naša sugovornica. .

Od sireva trenutno proizvodi: kozji sir obični, sir s bučinim košticama, s čilijem, s vlascem, te onaj s paskama od češnjaka. Krenut će i u proizvodnju fermentiranih kozjih proizvoda kad odradi edukaciju, no trenutno za takve tečajeve nema dovoljno zainteresiranih. I sama Manuela, tužna je zbog situacije u našem mljekarstvu. "Većinom mladi kažu da im se ne isplati baviti poljoprivrednom proizvodnjom, te da od nje više nema nikakve koristi. A, ja bih tako rado željela da vodstvo države nekako smanji uvoz hrane i poljoprivrednih proizvoda“, naglašava. 

Žalosti ju što u trgovačke centre stiže roba izdaleka i samim time je upitne kvalitete. Ona prodaje kozje mlijeko po 3 eura litra, a toliko je i u trgovini pa se pita, koliko onda dobije sam proizvođač. Jer, na OPG-u su investicije skupe, a s druge strane ljudi u Hrvatskoj si ne mogu priuštiti kvalitetan proizvod. Za jednu kilu kozjeg sira treba joj 8 litara mlijeka, što je 18 eura, a sir je prije prodavala po 15. Sada za kilu sira dobije 20 eura i tu je na granici isplativosti i potražnja je velika iako to nije mala svota za naše prilike. Kako puno ulaže u internetski marketing, po sireve joj dolaze i ljudi i iz inozemstva.

Muž se boji da kravu ne dopelam

Sa samo 45 godina, Manuela je već svašta probala i stalno ima neke nove planove. Suprug je prati i podržava, pa iako nema veze s poljoprivredom, on je dizajnirao kokošinjce i štalu, a sagradit će i novu štalu za koze. Jedino je malko oprezan oko sljedećeg izazova pred koji ga dovede. "Suprug kaže da kad pretjeram, onda prodam dio i smanjim, a nakon toga krenem još jače u sljedeći pothvat. Pa se šalimo da ću mu još i kravu dopelati u dvorište“, smije se poduzetnica. 

Sama proizvodi sve prerađevine, sama kolje perad, a kako kaže, ako je zdravlje posluži, uskoro će moći ponuditi još više kozjih proizvoda s nove farme svojim kupcima. Iako misli da jedan dio starijih poljoprivrednika odustaje od proizvodnje zbog obimne papirologije, Manuelu to ne sprječava da svojim primjerom širi optimizam u pošteni rad na vlastitom imanju. Njena baka bila bi ponosna.