Po Dalmatinskoj zagori već bi na prvi pijev pijetla poljima trčale koze, ovce, a travu pasle i krave

Ono što se nekada moglo vidjeti diljem Dalmatinske zagore sada je znatno drugačije. Starije generacije često prepričavaju kako je, dok su oni bili djeca, svaka kuća imala 'blago' odnosno velik broj stoke što od ovaca, krava, bikova do mazgi, magaraca ili konja. Od takvog načina života, koji zasigurno nije bio ni jednostavan ni lak, moglo se dobro živjeti. Točnije, znali su zašto ujutro rano ustaju.

Nije stočarstvo potpuno zamrlo, ali uspoređujući priče starijih, malo tko još danas po selu drži veće životinje ili ima mogućnost brinuti se o njima.

"Nije moguće danas samo imati OPG i baviti se time. Nažalost morate imati primarni posao, a taj hobi sa strane vam donese još nešto novaca. Kada se sve na kraju zbroji, vrijeme i trud uložen u brigu o životinjama na kraju mjeseca zaradite minimalac", govori nam Josip Krnić, vlasnik OPG-a iz Zadvarja kod Omiša koji je u uzgoj goveda krenuo s dvije krave, a potom ih je slijedilo još pa i bikovi. Uz njih danas ima i kokoši. 

Svi bi što jeftinije, a ne znaju koliko košta proizvodnja 

Kaže, najveća mana današnjeg stočarstva je činjenica da ljudi domaće proizvode žele po što jeftinijoj cijeni, a ne razmišljaju o tome da se radi o stoci hranjenoj žitom, bez ikakvih dodataka, koncentrata ili antibiotika. 

"Kada primjerice kupite kekse u trgovini, oni će uvijek biti isti. Međutim, meso moje teladi će ovog mjeseca i za dva biti skroz drugačije. Tele siše kravu, ali vremenski uvjeti su nas sve usporili. Ni nama ljudima nije ugodno na visokim temperaturama i nemamo apetita, a kamoli životinje", opisuje.

Trenutno imaju problem sa sušom, nedostaje vode, a i sijeno je znatno poskupjelo jer ga nedostaje. "Ljeto je užasno sparno, pazim na njih", ističe objašnjavajući da po ovakvim vrućinama znaju izgubiti kilograme dok će primjerice krajem ljeta vratiti te iste.

O samom poslu će kratko: Nije to lako, dođete sa svog posla i samo nastavite raditi. Stoka se, naime, pušta put Biokova na pašnjake tijekom proljeća, a ljeti ih se treba također voditi i po suncu i po kiši.

"Nitko vas ne pita imate li volje ili ne, morate se ustati rano, morate se brinuti o njima i hraniti ih. Troškovi brige se ne isplate, bolje je raditi u trgovini pod klimom osam sati, ali tako je kako je. Jednom kada krenete s ovim, teško je stati", kaže. 

Mladi se ipak zainteresirali za poljoprivredu 

Naglašava ipak da nije sve tako crno jer ga veseli činjenica da su se neki mladi počeli zainteresirati za poljoprivredu pa i ovu granu, stočarstvo. 

"Dosta mladih je otvorilo svoje obrte, nešto kombiniraju i pokušavaju uz posao izvesti. Sve krene s jednom, dvije krave pa to polako ide u nekom smjeru. To mi je drago čuti", kazuje.

Priča nam i da su po Dalmatinskoj zagori na prvi pijev pijetla u prošla vremena već poljima trčale koze, ovce, a travu su pasle i krave. Svježe kravlje, kozje pa čak i magareće mlijeko na stolu je čekalo djecu prije škole, a suhog mesa nikada nije nedostajalo. 

Poznato je da oni koji i imaju stoku danas su uglavnom starije dobi, a hoće li njihovi mlađi naslijediti obiteljski posao ili nanovo oživjeti stočarstvo? To se ne može sa sigurnošću reći, ali uvijek postoji nada da postoji još puno mladih koji ne uživaju u užurbanom životu urbanih sredina već sanjare o visokim proplancima i nekim mirnijim jutrima.