Šuga ovaca - kako ju spriječiti, a kako liječiti?

Šugu ovaca uzrokuje parazitska grinja Psoroptes ovis, koja živi na površini kože i hrani se limfom. Infestacije ovim ektoparazitom su velika briga za dobrobit ovaca jer mogu biti iscrpljujuće s visokim morbiditetom. Smrtni ishodi mogu nastupiti zbog gubitka kondicije, pothranjenosti, sekundarnih infekcija i hipotermije. Bolest je dugotrajno i skupo stanje za liječenje, koje se može izbjeći održavanjem zatvorenog stada i karantenom u stado novouvedenih životinja, piše grupa autora u stručnom članku  "Preventivom do zaštite od parazita/šuga - kako je liječiti?" objavljenom u Zborniku predavanja 1. Dana hrvatskog stočarstva, u organizaciji HAPIH-a.  

Odgovorna je za velike ekonomske gubitke i značajan je problem za dobrobit životinja. Smatra se da je samo u nekoliko država u svijetu iskorijenjena i to u Novom Zelandu, SAD-u i Kanadi iako je i u tim područjima prisutna u divljih vrsta. 

Zanimljivo je napomenuti da je bolest bila u Ujedinjenom Kraljevstvu iskorijenjena 1952. godine, ali je ponovo unešena 1973. te nakon zabrane masovnog korištenja akaricidnih kupki značajno proširena po cijeloj državi. Zbog velike opasnosti za okoliš, te su kupke zabranjene u brojnim državama pa se uglavnom ne koriste injekcijski pripravci makrocikličkih laktona.

Grinja je uzročnik

Uzročnik, grinja Psoroptes ovis je vidljiv golim okom jer je prosječno velika nekoliko milimetara. Cijeli razvoj se odvija na površini kože, iako izvan ovce grinja može zadržati vitalnost i biti sposobna za infestaciju čak 16-18 dana. Ženka se oplođuje samo jednom i polaže 2-3 jaja dnevno. Ličinke izlaze iz jaja već nakon 1-2 dana. Cijeli životni vijek traje oko 40 dana iako ima podataka o preživljavanju i do dvije godine. U naizgled zdravom domaćinu, grinje preživljavaju u ingvinalnom, infraorbitalnom području (ingvinalno se odnosi na preponski dio tijela, tj. područje između donjeg trbuha i bedara, gdje se nalaze preponski nabori, a infraorbitalno na prostor ispod očiju, blizu jagodičnih kostiju, op.ur.) i uškama. 

Osim ličinki, razvija se preko stadija nimfi koje se ne hrane. To je važan čimbenik kojeg treba imati na umu prilikom liječenja. Životni ciklus traje svega 14 do 17 dana.

Kako se prenosi šuga?

Ova bolest se prenosi kontaktom sa živim grinjama i to s ovce na ovcu, ali i vunom i krastama koje se mogu zadržati na ogradi, bodljikavoj žici, trnju i grmlju. Može se prenositi i priborom za šišanje te odjećom na kojoj su zaostale kraste i vuna. 

Za naglasiti je da grinje svoje kretanje usmjeravaju prema područjima visoke temperature, ali daleko od jačeg intenziteta svjetlosti. Ovo ponašanje im vjerojatno pomaže da zadrže svoj položaj na životinji te pronalaze površinu kože novog domaćina. 

Kako prepoznati problem?

Razdoblje inkubacije varira od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci kod prirodno zaraženih ovaca. U pokusnim uvjetima prvi se znakovi očituju već za 10 do 35 dana. 

U ranim fazama infestacije kada je prisutan mali broj grinja, ne postoje značajniji znakovi. Međutim, unutar 6-8 tjedana, ona će se umnožiti i oštećenja kože će se proširiti. Grinje probijaju epidermu kože kako bi se uglavnom hranile limfom. Pri tome nastaje manje crvenilo kože i žuto narančasta obojenost vune u blizini kože kao i žućkasti gnojni prištići, a potom žućkaste kraste. Infestirano runo ćemo prepoznati po tome što je vlažno i mutno te će se nastale kraste moći lako odvojiti od kože. 

U početku se ove promjene pojavljuju na području prednjeg dijela leđa ramena i vrata. Kako bolest napreduje, stvaraju se oštećenja kože prekrivena krastama osobito na području bogatom runom. Na promijenjenim područjima vuna se odvaja u čupercima pa se pojavljuju i potpuno ogoljela područja. U nekim slučajevima se mogu vidjeti i nakupine tamno smeđih grinja. 

Ovce će ubrzo izgubiti kondiciju te će se uočiti značajne promjene na koži u obliku krasta i nedostajanja runa. Kako se ne mogu hraniti na području gdje su nastale kraste, grinje nalazimo uglavnom na rubovima promjena. 

Evo osam najčešćih uzroka ugibanja janjadi i jaradi - kako ih prevenirati?

U ranim fazama infestacije, životinje na prvi pogled izgledaju zdravo i mogu se lako uvesti u novo stado. U nekim slučajevima intenzivna iritacija dovodi do toga da ovce postanu preosjetljive, karakteristično "grickaju" kožu ili se čak valjaju po tlu. 

Ubrzo se namnože i bakterije pa nastaju opsežne upale kože. Životinje se često češkaju stražnjom nogom i trljaju o zid, ogradu ili neke predmete. Okreću glavu, povlače runo i istezanjem unatrag te zabacivanjem glave pokušavaju ušima ili rogovima dotaknuti promijenjena mjesta. Vrlo su nemirne i pod stalnim stresom. Neke oboljele ovce pokazuju i refleks "grickanja" bez ikakve vanjske stimulacije, a najviše pogođene imaju ovaj refleks kad se dodirnu kraste. Pri dodiru, neke životinje naglo legnu i grizu kožu što može potrajati i do 10 minuta. 

Životinje tijekom bolesti pokazuju i znakove slabokrvnosti. Imaju manju mliječnost te rađaju mrtvorođenu ili pak janjad manje težine. Na bolest je posebno osjetljiva janjad. U teškim slučajevima životinje ugibaju od dehidracije, sekundarne bakterijske upale pluća ili septikemije.

Kako dokazati uzročnika?

Po sumnji, neophodno je najhitnije pozvati veterinara koji će dokazati grinju mikroskopskom pretragom opsežnih strugotina kože s krastama i runom na rubovima kožnih promjena. To je vrlo važno jer slične znakove uzrokuju i pauši koje u većini slučajeva napadaju starije i iscrpljene ovce što nije slučaj kod šuge.

Točna dijagnoza je vrlo važna jer se neprikladnim liječenjem potiče otpornost na lijekove što postaje značajan problem.

Kako liječiti?

Zbog velike opasnosti za okoliš i vodene organizme od korištenja pesticida poput organofosfornih spojeva danas se šuga liječi endektocidima poput makrocikličkih laktona. 

Nikako se ne preporuča da liječenje izvodi nestručna osoba jer je za rješavanje problema vrlo važno provjeriti učinkovitost te odrediti točnu dozu lijeka i režim doziranja.

Kako kontrolirati šugu ovaca?

Šišanje može zaustaviti napredovanje šuge jer se uklanjanjem runa grinje izlažu dehidraciji, iako ne smijemo zaboraviti da se one mogu proširiti i priborom za šišanje i odjećom.

Stroga izolacija i držanje zatvorenog stada spriječit će ulazak grinja, budući da je najveći rizik od pojave bolesti preko unijete životinje. Ako to nije ostvarivo, zajednička rasplodna grla i sva nova treba zadržati u karanteni najmanje tri tjedna i redovito promatrati. Na područjima zajedničke ispaše dolazi do brzog širenja bolesti pa se zato uvijek preporuča suradnja među uzgajivačima. 

Životinje se dugo oporavljaju 

Šuga ovaca je veliki problem dobrobiti u cijelom svijetu. Ova vrlo zarazna bolest uzrokuje intenzivni svrbež zbog reakcije preosjetljivosti kože na izmet grinja pa životinja prestaje pasti/jesti i gubi kondiciju. Bol i patnja mogu, u najgorim slučajevima, dovesti i do epileptiformnih napadaja. Ako se ne liječi, životinja može na kraju uginuti zbog slabosti i gladovanja. 

Usprkos liječenju životinje se dugo oporavljaju. Stoga se preporuča pri svakoj sumnji zatražiti pomoć veterinara kako bi se spriječilo daljnje širenje i veliki ekonomski gubici. Posebno je važno strogo održavati stado zatvorenim te koliko je moguće pratiti stanje u drugim stadima. 

Prije uvođenja, sve nove životinje treba držati u strogoj karanteni.