Suša sije smrt u Slavoniji

Dugotrajna suša kakvu stanovnici Slavonije i Baranje ne pamte unatrag stotinjak godina ostavila je traga na svim ratarskim kulturama.

No ovu će izuzetno tešku godinu zbog nestašice vode, dobro zapamtiti i stočari, posebno veći uzgajivači poput Zlatka Bradića iz sela Ugaraka koji na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu uzgaja 65 muznih krava. Bradićevo gospodarstvo dnevno potroši oko sedam kubika pitke vode, a premda su Ugarci odnedavno spojeni na vodovodnu mrežu Grada Požege, vode u sustavu još nema zbog izrazito teške situacije s podzemnim vodama koje su, prema nedavnoj izjavi gradonačelnika Požege Zdravka Ronka, ispod polovine razine normalnih zaliha za ovo doba godine.
- Unutar gospodarstva imamo tri iskopana bunara i sva su tri gotovo presušila. Vodu nam svakodnevno dovoze pripadnici požeške Javne vatrogasne postrojbe. Jedna cisterna od sedam kubika vode potroši se svakoga dana za potrebu domaćinstva i napajanje stoke koja je preko dana unutar ograđenih pašnjaka. Pitanje je možemo li ograđeni prostor uopće nazvati pašnjakom jer je sva trava nakon suše nestala, pa kravama dajemo sijeno i silažu kao i u zimskim uvjetima. Dostava vode s prijevozom mjesečno nas košta oko 2.300 kuna, što je veliki iznos uzmu li se u obzir i svi drugi izdaci poput veterinarske službe i nabave stočne hrane. Ovaj posao radim već dvadesetak godina, a prije mene uzgojem krava bavili su se u manjem obujmu i moji roditelji. Sjećam se najgorih ljetnih suša kada smo trebali jednu do dvije cisterne vode tjedno, što nam je bilo dovoljno za preživljavanje, no sada nam je za isto gospodarstvo potrebna jedna cisterna vode od sedam kubika svakoga dana - kaže Zlatko Bradić, čija obitelj otkupljivaču, varaždinskoj Vindiji svakoga mjeseca isporučuje oko 20 tisuća litara mlijeka.

Osim što je veliku štetu napravila poljoprivredi, suša je u velikoj mjeri utjecala i na smanjenje vodostaja u većim rijekama, dok su korita onih manjih već više mjeseci suha, što ne pamte ni oni najstariji. Korito Spačve koje se proteže pokraj Otoka, znalo je za sušnih godina presušiti. No uvijek su ostajali rukavci ili bare koji su bili presudni za očuvanje ribljeg fonda. "Uvijek je ostajalo nešto vode, dio ribe je ostajao, ostale su kaljuge za svinje, ali nikad nije ovako presušivalo", rekao nam je Ivan Skočić, predsjednik Ribolovnog društva "Virovi" Otok. Veliki pašnjak Čistine za kišnih godina bio je idealno mrijestilište brojnih ribljih vrsta. Međutim, suša je donijela nove probleme. "Bojimo se da se generacija šarana neće vratiti ovdje mrijestiti", dodao je Skočić. Ništa bolje nisu prošli ni Virovi, Otočki i Bošnjački. Vode u koritu ima, no samo tridesetak centimetara, a nedavna mjerenja na pojedinim područjima pokazala su da je razina kisika 0, dok temperatura vode doseže do nevjerojatnih 40 Celzijevih stupnjeva. "Situacija je katastrofalna", rekao je Ivan Japundžić, predsjednik Županijskog ribolovnog saveza Vukovarsko-srijemske županije. Kataklizmično je i na Brežnici, odnosno na onom što je ostalo od te rijeke koja se proteže spačvanskim bazenom. Biosustav je takav da bi nagla kiša koja bi eventualno pala, potpuno uništila i ono malo ribe u polusuhim koritima.

Rješenja za spas

Navodnjavanje u ovako sušnoj godini ne bi pomoglo. No postoje neka druga rješenja koja bi u budućnosti mogla otkloniti ili bar ublažiti efekte ovako razorne suše. Jedno je nacionalni projekt navodnjavanja Biđ-Bosutsko polje, dok je drugo crpna stanica na Dunavu. "Otuda trenutno ne uzimamo ništa vode, a on nam je neograničeni izvor i za navodnjavanje i za oplemenjivanje malih voda koja bi bila na području Sotina", istaknuo je Hranimir Jurić, voditelj Odsjeka za navodnjavanje i detaljnu melioracijsku odvodnju Vukovarsko-srijemske županije. Ne računajući veće rijeke poput Dunava, Save i Bosuta, sve su ostale tako niske da ih djeca mogu prehodati - Berava, Spačva, Vuka...

Autor: Hrvoje KUSIK / Roberta MESIĆ

Foto: RGBStock.com