Uvjeravaju nas da broj vukova stagnira, a nama se šumama šuljaju neke čudne zvijeri

Događaj od prije nekoliko mjeseci kada je čopor gladnih mosorskih vukova ispred staje u Kotlenicama zaklao desetomjesečnu junicu istarskog boškarina u vlasništvu Ivice Đike, digao je na noge cjelokupnu javnost, posebno stočare i lovce, koji su u svemu vidjeli plansko "gospodarenje" sa zvijerima od kojih neki imaju itekakvu korist.

Jedan od njih je i nesretni kotlenički stočar koji nam je tada na mobitelu pokazao snimke čopora od desetak vukova snimljene nadzornom kamerom kako slobodno trčkaraju nedaleko Krušvara, sela u općini Dicmo tek koji kilometar udaljen od njegove staje u kojoj uzgaja istarske boškarine, buše i slavonske podolce. U dvadeset godina koliko se bavi uzgojem ugroženih izvornih hrvatskih pasmina goveda, tvrdi da je imao isto toliko slučajeva ugroze od vukova što je uglavnom rezultiralo smrtnim epilogom.

Međutim, mjesecima kasnije vukovi se ponovo "šuljaju“ kotleničkim krajem.

"Tu se netko gadno s mozgom posvađao"

"Nešto se itekako poremetilo u prirodi i društvu. Vučji zaštitnici propeli su se na zadnje noge da nas uvjere kako u posljednjih nekoliko godina vučja populacija stagnira i ne prelazi magičnu brojku od dvjesto jedinki koliko su ih izbrojali prije deset godina, dok se paralelno u našim šumama šuljaju neke čudne zvijeri", kaže navodeći da bastardi, nekakvi mješanci čudnih osobina čija agresivnost i količina pojedene hrane govore o radikalizaciji vučje populacije pa nerijetko možete susresti vukove čudnih boja i još čudnijeg ponašanja koji nesmetano i bez straha šetaju između njihovih kuća.

Sumnja, dodaje, u dobrohotnost udruga i zaštitara koji na sirotinji zgrču novce, a njima pružaju mrvice i konstataciju da njihovo brojno stanje odgovara ravnoteži u prirodi. "Očito su ovi naši uškopljeni pa nemaju prirasta, ali ga zato ima u mojoj staji o čijem se broju opet skrbe vukovi", ljut je Điko ne zaboravljajući izostaviti još jednu nelogičnost u hrvatskom zakonodavstvu.

Za zaklanu junicu istarskog boškarina čije je meso upisano u registar proizvoda sa zaštićenom oznakom izvornosti, država će mu platiti maksimalno 3.500 kuna, dok njega nabava istog goveda košta petnaest tisuća kuna u što je uračunat prijevoz do Istre i natrag.

"A za odstrel jednog vuka, ta vas ista država globi s četrdeset tisuća kuna. Majke mi, tu se netko gadno s mozgom posvađao", odmahuje Ivica rukom i sam sluđen zakonima i podzakonima čija je revnost u provođenju bolja i efikasnija nego da ste državi kojim slučajem zaboravili platiti porez.

Što se događa u prirodi, jesu li vukovi jedini krivci i je li njihova brojnost tolika da predstavlja globalnu ugrozu za hrvatsko stočarstvo i lovstvo, objašnjava Stjepan Miro Olujić, lovozakupnik državnog otvorenog lovišta Mosor. Njihovu brojnost mjeri činjenicom učestalog viđanja vukova pogotovo na predjelu od Kukuzovca do Dicma gdje su u samo dva mjeseca u prometu nastradala tri.

Da nešto "smrdi" dovoljno je zaviriti u susjedovo dvorište. Dok u Austriji ukoliko vuk napravi bilo kakvu štetu na domaćim životinjama, u nekoliko sati on je eliminiran. Švicarci odavno nemaju tih problema. Tamo vukova gotova da i nema, pa opet ta "mala“ po pitanju zaštite prirode "zaostala“ kantonalna država, nije propala niti se bilo što dogodilo u hranidbenom lanci.

Ispustili 124 muflona, prvu večer 16 stradalo od vuka

Njegovo je lovište površine dvanaest tisuća hektara odavno na piku planinskih zvijeri. Ugovorom o koncesiji jedna od preuzetih obaveza bila je i unos i gospodarenje muflonskom divljači. Njihova tvrtka Dalmacijalov d.o.o sa sjedištem u Splitu prije dvadesetak godina je u Slovačkoj kupila 86 grla muflona te ih zahtjevnim transportom i uz pomoć helikoptera prebacila u Mosor odnosno u zatvoreno prihvatilište ili svojevrsnu karantenu.

"Nakon prilagodbe u lovište je nakon nekoliko mjeseci ispušteno 124 muflona od čega je u prve dvije noći u vučjim raljama završilo šesnaest jedinki", ističe. 

Navodi i da se svake godine nakon postignutog punog kapaciteta trebalo odstreljivati oko osamdeset grla, što bi značilo da je u proteklih dvadeset godina trebao izloviti cca. tisuću petsto jedinki. Međutim, zbog utjecaja i stalnih šteta od prekobrojne vučje populacije u istom tom razdoblju odstrijeljeno je dvadeset pet grla. "Što znači da naša tvrtka nije ostvarila planiranu dobit od preko pola milijuna eura. A za napomenuti je da za sve nastale štete nikakva nadoknada nije odobrena, niti je smanjena naknada godišnje koncesije jer je meso divljači pa tako i muflona prirodna hrana vuku", ogorčeno će Olujić.

Strogom zaštitom vuka sprječava se razvoj stočarstva i lovstva. Ne samo da su strogo zaštićeni, već je mosorski koncesionar i svjedok unošenja neautohtonih vukova u prirodu. Prvi bijeli vuk odstrijeljen je legalno u mosorskom vilajetu, a njegova lešina dostavljena u Veterinarski fakultet u Zagrebu, da bi, ističe Olujić, nakon nekoliko godina dobili pojašnjenje da se radi o djelomičnom albinizmu. Iako je nakon toga na području Splitsko-dalmatinske županije položeno još pet jedinki bijelih i nekoliko potpuno crnih vukova.

Vuka proglasiti divljači

"Nema sumnje da se radi o vukovima iz ZOO vrtova porijeklom iz Kanade poznati kao Timber vuci. Na sramotu stočara i lovoovlaštenika nije podnijeta kaznena prijava protiv nepoznatog počinitelja iako su tada bile poznate lokacije gdje su se isti uzgajali i dalje transportirali", ne vjeruje u dano objašnjenje Olujić navodeći da se s tom praksom nastavlja i danas, jer je iz najnovijih informacija o štetama i vučjem orgijanju po selima i među obiteljskim kućama te njihovom stradavanju na prometnicama, razvidno da isti stasavaju u uzgajalištima.

Dodatan problem stvara i "pravi“ sivi vuk koji u potrazi za hranom, iz planine tjera ostalu divljač prema naseljenim mjestima, koja tako u ljudskoj blizini traži spas. Posebno se to, kaže mosorski koncesionar, primjećuje kod divljih svinja i srneće divljači.

Iz svega navedenog Stjepan Miro Olujić napominje da se vuka treba proglasiti za divljač, a ne kao do sada strogo zaštićena životinja, te da se stavi u isti status kao čagalj ili lisica, što znači da nije propisan lovostaj, osim za ženku koja je visoko bređa ili dok vodi mladunčad. Sve drugo je, prema njemu, obična farsa od koje najvišu korist imaju zaštitnički orijentirane udruge i fondovi koje netko itekako financijski podupire.