Strahovali su od korone i potresa, a stradali od požara. Vatra je odnijela gotovo sve što su imali, a tjedan dana kasnije Jugoslav Cvjetković doživio i moždani udar. No, optimizam ovu obitelj s Banovine nije napustio.
Tragedija s hepiendom! Tako bi Jugoslav Cvjetković iz Hrtića kraj Dvora na Uni kratko opisao dramske zaplete svoje šesteročlane obitelji osvrćući se na godinu koja se primiče kraju. Strahovali su od korone i potresa, a krajem veljače stradali od požara: plameni jezičci odnijeli su im gotovo sve što su imali, a vatra je progutala i obiteljsku ušteđevinu namijenjenu razvoju obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i podizanju kapaciteta seoskog turizma.
U pomoć su istog momenta uskočili susjedi, prijatelji i dobri ljudi iz Hrvatske i regije nudeći ono najnužnije. Odmah je stigao i kontejner iz donacije za "dnevni boravak“ i "spavaću“ za roditelje, a nešto kasnije i kamp-prikolica za djecu - Mariju (17), Ivana (15), Marinu (14) i Ivanu (11). Cvjetkovići nisu krili oduševljenje i biranim se riječima svima ponaosob zahvaljivali obećavši kako će se truditi da što prije obnove dom i podignu gospodarstvo.
No, tjedan dana kasnije Jugoslav je doživio moždani udar pa je optimizam naglo splasnuo. Nakratko, jer se brzo oporavio i, iako je bolest ostavila traga, hrabro krenuo dalje kao da se ništa nije dogodilo. Epilog – prije prvih mrazova uspjelu su sagraditi novu kuću jer zima u kamp kućici zna biti nepodnošljiva.
Jugoslav Cvjetković jedan je od 1.082 poljoprivrednika Sisačko-moslavačke županije koji se bavi ovčarstvom. Spada u red prosječnih uzgajivača, onih sa stadom od tridesetak grla. Većini je to tek dopunska djelatnost.
"Nama je sada možda i glavna jer smo se donedavno bavili i kozarstvom. Imali smo 40 komada i sve ih prodali jer koze i ovce ne idu zajedno, a kako je uzgoj ovaca profitabilniji posao, odabrali. I, čini mi se da nismo pogriješili jer koliko god janjadi imamo, uvijek sve prodamo. Ostavili smo tek jednu kozu za vlastite potrebe“, priča nam.
Cjelokupnu proizvodnju plasiraju Obrtu Promes-Cvanciger iz Siska koji ima deset mesnica, a sve proizvode distribuira školama, vrtićima, restoranima i tvrtkama na području Sisačko-moslavačke županije i izvan nje. Cvjetković ističe kako je izuzetno zadovoljan tom suradnjom jer se ugovori poštuju, cijena je dobra, od 20 do 23 kune po kilogramu što ovisi o ponudi i potražnji, isplata uredna, a međusobno povjerenje veliko. Kupci dolaze i sa strane, najčešće iz Zadra i okolice, ali nude znatno manje pa prednost ipak daje lokalnom partneru, mesaru s tridesetogodišnjom tradicijom.
Cvjetković je na Banovinu došao iz Bosne nakon što je tamo u vihoru rata izgubio sve što je imao. Došao je tu, kupio imanje, oženio se, stvorio obitelj i novi život. Sa sobom je ponio ljubav prema životinjama i radne navike. Odrastao je s njima pa je sve puno lakše, a tu ljubav prenosi i na mlađi naraštaj, sinove i kćeri, koji uz školske obaveze, svesrdno pomažu i na farmi. Na gospodarstvu su osim ovaca, jedne koze i četiri jarića još i četiri magarca (dvije ženke, Ana i Boni, stare šest mjeseci i dva mužjaka, Crni i Sivko, koji će u ožujku napuniti dvije godine), jedan poni, nešto svinja i peradi te mačke i psi – pravo malo životinjsko carstvo.
Kao i sve sugovornike u serijalu o održivosti poljoprivredne proizvodne na Banovini, i njega pitam kakva je budućnost života i perspektiva posla na prostoru koji se čini zaboravljenim, ostavljenim i zbog izrazito loše infrastrukture nekonkurentnim.
"Teško je, ali tko želi i hoće raditi, tko ima vizije, planove i ciljeve može uspjeti“, optimističan je Cvjetković.
A njihov cilj je uzgoj magaraca, proizvodnja magarećeg mlijeka, eko selo i ruralni turizam. Uzgajali bi ih isključivo slobodnom pašom, osigurali slobodu kretanja i prešli iz konvencionalne u ekološku proizvodnju. Planove su usporili korona, potresi i požar, ali čvrsto vjeruju da će ih vrlo brzo realizirati. Smatraju da je podneblje Banovine pogodno za uzgoj magaraca i da posao s njima može donijeti sigurnu budućnost za cijelu obitelj.
"Mjesecima sam prikupljao informacije, razgovarao s ljudima koji znaju sve o magarcima i zaključio da mi to možemo. Računica je jasna: magareće mlijeko je jedno od najtraženijih mliječnih proizvoda, a na tržištu ga nema dovoljno pa postiže dobru cijenu. I poticaj za magarce je jako dobar, a tu su i premije. Rasplodna grla s rodovnicima su po sedam do osam tisuća kuna, a ženke od osam do deset tisuća kuna“, nabrajaju Cvjetkovići podatke iz svog poslovnog plana.
Biznis bi zaokružili izgradnjom bungalova za smještaj gostiju i svih pratećih objekata za ugodan i aktivan boravak u prirodi, uz šumu i potok. I tu nam Jugoslav otkriva još jednu veliku ljubav – drvo, za što se, uostalom, i školovao. Nema sumnje da će vrijedne ruke i elan stvoriti oku ugodne i funkcionalne sadržaje.
Ciljana publika bit će učenici koji bi ovdje dolazili na školu u prirodi, djeca s posebnim potrebama za koje bi nabavili konje za terapeutsko jahanje, putnici namjernici željni mira i domaće hrane te biciklisti, planinari i ostali rekreativci.
*Tekst je financiran sredstvima Agencije za elektroničke medije u okviru javnog natječaja za poticanje kvalitetnog novinarstva
Fotoprilog
Tagovi
Autor
Eva Mandarić
prije 3 godine
Grozno 😔😔😔 ali ovo s magarcima je istina.
Tea Januš
prije 3 godine
Tuzno i lijepo 🙏🏼