Već s pet godina je muzao krave, danas na OPG-u "Podravski raj“ drži magarce i ovce

Obitelj Kišiček iz Ferdinandovca pored Đurđevca poljoprivredom se bavi gotovo tri desetljeća. Vesna i Ivan započeli su s uzgojem krava i koza krajem prošlog stoljeća, a svoju ljubav prema poljoprivredi prenijeli na sinove Tomislava i Lovru.

"Ja sam svoj OPG 'Podravski raj' pokrenuo 2020. godine i trenutno imam 150 janjaca čistokrvne romanovske ovce te 20 primorsko-dinarskih magaraca", priča nam Tomislav.

Na dva gospodarstva obrađuju oko 150 jutara zemlje, pri čemu se sva proizvodnja koristi isključivo za vlastitu stoku.

Težak početak

Roditelji su u poljoprivredne vode krenuli 1998. godine, taman u vrijeme kada se Tomislav rodio, s desetak krava i 80-ak koza.

"Spletom okolnosti, kupili su stado zaraženo encefalitisom, bolesti koja je bila česta u stočarstviu tada, ali se nije s time išlo u javnost. Uglavnom sve životinje su uginule, pa su se preorjentirali isključivo na krave, čime se bave i danas“, kaže Tomislav.

U posao na obiteljskoj farmi uključen je od djetinjstva, naime već s pet godina ručno je muzao krave.

"Ja sam pravo seljačko dijete, s obzirom da su moji imali puno životinja, ja i moja braća, stariji Luka, koji živi u Nizozemskoj, ali i mlađi Lovro, neprestano smo se motali oko njih i naravno da sam ih zavolio“, dodaje.

Nakon osnovne škole upisao je srednju gospodarsku školu u Križevcima, smjer poljoprivredni tehničar. Bio je odlikaš i planirao se dalje obrazovati, ali se zasitio fakulteta, jer "bilo je dosta ponavljanja gradiva iz srednje“ pa je ubrzo odustao.

"Tri godine sam radio u poljoprivrednoj firmi, a paralelno s tim povećavao se obiteljski posao. Nakon toga, odlučio sam se u potpuno posvetiti vlastitom poslu i otvorio OPG“, pojašnjava.

Podravski raj

OPG "Podravski raj“ pokrenuo je u vrijeme pandemije. Posao s ovcama bio je dio obiteljskog nasljeđa, no magarci su bili novitet, a za sve je "kriv“ Lovro.

"Brat se zaljubio u magarce kada je imao deset godina, zahvaljujući našem stricu koji je ih je imao kao kućne ljubimce. Novcem koji je skupljao za rođendane i prvu pričest, kupio je svoju prvu magaricu. Kako je vrijeme prolazilo, magarica je opulila“, priča.

S obzirom da je ovaj dio Podravine govedarski kraj, u početku je bilo 'ismijavanja', no ljubav prema ovim životinjama, vrlo brzo se pretvorila u u ozbiljan biznis.

"Trenutno na mužnji imamo sedam magarica i to je, moglo bi se reći, ozbiljna proizvodnja. Kako je s vremenom cijena njihovog mlijeka porasla, Lovro je ispao dobar vizionar“, priča.

Magareće mlijeko plasiraju isključivo u svježem stanju ili smrznutom stanju. Nema prerade. Iako na tržištu postoji cijenjena i skupa kozmetika od ovog proizvoda, Tomislav se za sada drži primarne proizvodnje.

"Ja sam 2023. prošao na EU fondovima, dobio 50 tisuća eura kroz mjeru 6.1.1. Potpora mladim poljoprivrednicima. Obnovio sam stado ovaca i kupio još magaraca. Trenutno nam je proizvodnja mlijeka pri kraju, jer nam magarice već polako zasušuju, pa proizvodimo oko dvije litre. U punoj laktaciji, kada su svježe opuljene, proizvodnja doseže oko pet litara dnevno“, pojašnjava.

Posao na farmi

Na OPG-u radni dan započinje hranjenjem ovaca, a vrijeme početka ovisi o sezoni. Zimi je to obično kasnije, oko 7.30, dok tijekom ljeta, kada je sezona, kreće i prije 6 sati. Hranjenje traje oko sat i pol, dok tijekom janjenja može trajati cijeli dan.

"Romanovske ovce su vrlo plodne, pa janjenje često traje i do sat vremena po jednoj ovci u različitim boksovima. Stoga se dan često provodi u pokretu. Osim toga, potrebno je uskladiti hranjenje s janjenjem jer to zna postati pravi izazov“, priča.

Tijekom tih intenzivnih razdoblja, rad može biti vrlo zahtjevan i naporan.

"Posao oko ovaca uglavnom obavljam sam, jedino kod 'većih operacija' uskače brat, koji je zadužen za magarice. Također, ovce ne šišam sam, dolazi mi pomoć", kazuje.

Svaki uzgajivač ima svoj pristup šišanju. Dok većina počinje u travnju, Tomislav to prakticira kasnije, od sredine lipnja.

"Razlog je taj što ovce šišane rano u proljeće često ponovo razviju debelu vunu do ljeta, što im stvara probleme kad nastupe sparine. Kasnije šišanje omogućava im da budu bez vune do 15. rujna“, pojašnjava.

Tvrdoglav kao magarac

Magarci su, u odnosu na ovce, prezahvalne životinje, priča Tomislav. Naime, mogu preživjeti na svježoj travi od proljeća do prvih mrazeva, uz povremeni dodatak sijena za bolju probavu.

"Zimi, kad trava više ne raste, moraju dobivati sijeno. Također, zbog meke zemlje, kopita se moraju orezivati svaka dva do tri mjeseca jer nemaju prirodne površine poput kamena za trošenje kopita“, kazuje.

Magarci su vrlo pametne životinje, ali zbog svoje inteligencije često mogu biti tvrdoglave.

"Nisu svaki dan takvi, ali zna se dogoditi da prođe mjesec ili dva, a da i dalje slijede svoj način 'rada'. Iako obično idu prema paši, ponekad jednostavno odluče ignorirati naredbe i postupaju po svom“, smije se Tomislav.

Plan mu je doći do 20 muznih magarica, no to nije moguće ostvariti odmah. Stoga pažljivo prati tržište kako bi izbjegao forsiranje proizvodnje mlijeka i kako bi povećavali proizvodnju temeljeći se na stvarnoj potražnji.

"Cilj nam je održati ravnotežu između ponude i potražnje, kako ne bismo gomilali višak. U pogledu ovaca, trenutno imamo oko 100 komada, ali planiram doći do 200, ovisno o razvoju situacije i tržišnim uvjetima. Što se tiče plasmana, imamo tri do četiri stalna kupca za janjetinu, što nam daje stabilnost u prodaji“, objašnjava.

Planovi za budućnost

Cijena magarećeg mlijeka trenutno iznosi 30 eura po litri, dok janjetinu prodaje za 5-6 eura po kilogramu žive vage. Kada govorimo o mesu, cijena se kreće oko 13-14 eura po kilogramu. S obzirom na stalnu potražnju i razumnu cijenu, planiraju daljnje proširenje.

Poljoprivreda, kazuje nam Tomislav, iako naizgled jednostavna i idilična, zahtijeva posvećenost, odgovornost i spremnost na odricanja, a važno je shvatiti da uspjeh dolazi uz stalnu angažiranost. Treba se priviknuti na manjak slobodnog vremena. Nekada su i gubici na OPG-u veliki.

"Bez obzira na ljubav prema životinjama, treba biti svjestan da se od ljubavi ne živi. Važno je na početku svojeg puta u poljoprivredu imati malo svoje zemlje, da ne morate baš sve rentati. A daljnji uspjeh ovisi o tome koliko ste se spremni žrtvovati“, zaključuje Tomislav.