Jedan od većih stočara iz tog kraja je i Marin Roguljić čije je stado iz godine u godinu u opadanju, prvenstveno radi vučje populacije koja se bar jednom godišnje pogosti njegovom kravom ili tovarom
Vuk iz Kučina nadomak Solina koji se opasno približio naselju i dalje je u blizini mjesta gdje je prvi put uočen i snimljen kako obilazi dvorišta obiteljskih kuća.
Prema izjavama mještana, viđaju ga u blizini naselja što nam svjedoče nove snimke životinje o čijem se podrijeklu vode žučne rasprave. Po nekima vuk, a za sve ostale čehoslovački vučjak.
Međutim, njegova pojava unijela je strah među stanovnike osobito zbog djece i njihove sigurnosti, jer nije baš za zanemariti.
Tako smatra i Miro Olujić, lovni stručnjak i koncesionar državnog lovišta Mosor, koji mosorskog predatora po vidljivim manirima definira kao životinju koja definitivno nije stigla iz prirode.
"U njemu nema onog vučjeg nagona čim se približio toliko kućama i zastajkuje kao da očekuje da će netko pred njega baciti komadić mesa. To je ono na što već godinama upozoravam. Smatram i iza toga čvrsto stojim, da se u prirodu ispuštaju vukovi uglavnom kao viškovi iz zooloških vrtova. Nijedan predator, a kamoli vuk ne osvrće se na čovjeka, dapače bježi glavom bez obzira", ističe te dodaje kako se za ovog iz Kučina vidi da je pitoma i njegovana životinja iz kaveznog uzgoja za što postoji bezbroj indicija.
Naglašava da je najžalosnije što ovo nije izdvojeni slučaj te da takvih jedinki imamo posvuda: "Netko namjerno ispušta predatore s očitom namjerom da uništi hrvatsko stočarstvo i lovstvo. Zar to nije kazneno djelo namjerno čineći ovakav zločin? Ne daj Bože da tko strada, tko će onda odgovarati", pita se Olujić, ogorčen zakonodavnim pristupom ovom unatrag nekoliko godina golemom problemu koji postaje sve veći.
Jedan od većih stočara iz tog kraja je i Marin Roguljić čije je stado iz godine u godinu u opadanju, prvenstveno radi vučje populacije koja se bar jednom godišnje pogosti jednom njegovom kravom ili tovarom. Nekolicina njih čija se stoka napasa na mosorskim pašnjacima u nekoliko navrata sastali su se s lovačkim i županijskim predstavnicima s čijeg su se sastanka redovito slali dopisi resornom Ministarstvu gospodarstva.
"Od toga ništa. Nitko nikada nije našao vremena da nam odgovori na naše vapaje. Bojim se ni sada kada se vuk već danima viđa po mjestu. Zadnji takav slučaj zabilježen je prije četrdesetak godina kada je mojoj pokojnoj baki zaklao šest ovaca. Ali to su bili vukovi, a za ove današnje ne znate što je. Po fizionomiji vuk, a po naravi… nisam baš siguran", rekao je Roguljić.
"Opet sve na stranu. Kada se i dogodi kakvo zlo na stoci, tek ste onda u problemu. Ukoliko niste prijavili štetu u roku 24 sata, ne nadajte se ni odšteti. K'o da je Mosor Poljud pa ćete vi na ravnom terenu pronaći ostatke nesretne životinje. Ne marendaje vuk za stolom", dodaje. Kaže kako trebate prevaliti pola planine da pronađete zaklanu kravu. I u slučaju da je pronađete u zadanom roku, plate vam malo manje od tristo eura. Toliko vrijede rogovi i rep.
"Reka bi moj otac, bolje sinko biti ranjen nego ubijen. Uzmi tu crkavicu i muči jer tko zna bi li išta dobio kada bi se pobunio", ogorčen je Roguljić hrvatskim zakonodavstvom gdje, kaže, miševi kolo vode, a vukovi kroje zakone.
Fotoprilog
Tagovi
Autor
Stočari iz Udbine dobili veterinarsku ambulantu, ali po potvrde i dalje moraju u Korenicu?
Tuga na OPG-u: Pijavica u par minuta usmrtila ovce i uništila farmu obitelji Merc
Danski stočari prvi će u svijetu plaćati porez na emisije ugljika po kravi
Neregistrirani veterinarski lijekovi s oglasnika - što drugo preostaje našim stočarima?
