Bliski susret s poskocima: Oprez, toplo vrijeme izmamilo najotrovnije, a zaštićene zmije

Početak lovne sezone na području Zabiokovskih sela mogao je biti koban za nekolicinu mladih lovaca koji su se našli u okruženju zmija. I to ne baš kakvih već poskoka, najotrovnijih europskih zmija. Nevjerojatne fotografije kako se sunčaju na kamenici ili plitvini nedaleko zaseoka Rake na pola puta između Zagvozda i Krstatica u Imotskoj krajini, odmah nakon njihove objave postale su viralni hit.

Autor fotografija Ivica Buljubašić, inače strastveni lovac LU "Zec“ iz Zagvozda, tvrdi da takvo što nikad nije vidio u životu. Osim triju otrovnica snimljenih na kamenici, isto toliko ih je bilo na obližnjem drveću. Pretpostavlja da se radi o strateškom raspoređivanju u cilju hvatanja lovine, posebno ptica i glodavaca koje dolaze u potrazi za vodom.

Kako nam je ispričao, budući da je lovočuvar vodio je nekolicinu mladih lovaca da zauzmu svoja mjesta prije početka lova. "Stariji sam i dobro poznajem prilike na terenu pa sam išao ispred njih. Trseći zarastao put pored starih staja ispred kojih se nalazi davno zapušteni bunar i nekoliko plitvina gdje se nekada napajala stoka, naišao sam na nesvakidašnji prizor. Jednostavno odsjekle su mi se ruke i noge", kaže.

Zakonom zaštićene otrovnice 

Prošao je i svašta vidio, ali ovako što se ne viđa baš svakog dana. "Ispred mene stajala su tri poskoka očito spremni za lov, jer drugog objašnjenja nema da toliko njih bude na jednom mjestu", opisuje. Prišao im je lupajući štapom u namjeri da ih uplaši, što mu je i pošlo za rukom. Brzo su se uvukli u grmlje, ali nije ni slutio u kakvoj se opasnosti nalazi. "Dva, tri metra iznad moje glave čuo sam nekakvo komešanje i šuštanje lišća. Bacio sam pogled iznad sebe, a ono još dva komada na osušenom stablu crnograba. U trenutku me prožeo nevjerojatan osjećaj. Korak natrag još jedan na trulim gredama koje su prekrivale bunar", priča nam Buljubašić o bliskom susretu sa gomilom najotrovnijih i najopasnijih europskih ljutica.

Ugriz zaštićenog poskoka usmrtio kozu, ovcu i ovna!

Smatra kako se izvukao isključivo zahvaljujući Božjoj providnosti jer izvući živu glavu iz prave zmijske klopke, nije uspjelo ni mlađima ni spretnijim od njega.

"Prelio me hladni znoj. To je baš bila prava sačekuša za glodavce i ptice. Uostalom za svakoga tko je ušao u taj krug. Ovo je prevršilo svaku mjeru. Tobože zaštićeni. Možda su u trenutku i bili ugroženi, ali sada je njihov broj premašio sve normalne okvire", ističe ovaj zagvoški lovac, koji je i dan kasnije na istom mjestu, ponovo imao bliski susret s još jednim barem metar dugim kapitalcem pozamašne debljine za kojeg tvrdi da se očito radi o starijem primjerku.

Od sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća ovaj sedamdesetpetogodišnji lovac kronološki vodi evidenciju stanja u lovu. Međutim, nikada takvo što se nije upamtilo. Prvenstveno misli na klimatske promjene odnosno visoke temperature koje gode zmijama tako da ih se u zadnje dvije, tri godine viđa do sredine studenoga.

Do tada početak lovne sezone obilježavale su bunde i rukavice, a sada kratke hlače i japanke. Zato se zalaže za kasniji početak lovne sezone isključivo radi zmija koje zajedno s vukovima gospodare Zabiokovljem.

Najezda zmija

Nešto slično se događalo prilikom gradnje autoceste kroz dalmatinski kamenjar koja očito tada nije donijela samo prosperitet mjestima koja su imala tu sreću da im jedna tako vitalna prometnica prolazi u blizini njihovih kuća, već i probleme od kojih su neki čak bili opasni i po život.

Naime, prilikom gradnje autoceste koja je kroz Zabiokovska sela prošla njenim južnim dijelom, odnosno rijetko naseljenim krškim područjem u kojem su do prije početka radova obitavale razne vrste divljih životinja, iste je natjerala na pronalaženje mirnog staništa daleko od buke teške mehanizacije. U potragu za mirnim kutkom krenule su tada i zmije, koje su zbog svoje brojnosti doslovno zaprijetile žiteljima tok kraja. One su se tada unatoč hladnom vremenu mogle vidjeti diljem mjesta, najviše zaprijetivši onima u neposrednoj blizini čvorišta autoceste u Zagvozdu i Šestanovcu.

Cijelim mjestom je tada prije sedamnaest godina zavladao strah i panika. Preplašeni mještani su nas uvjeravali da su u samo jednom danu u neposrednoj blizini svojih kuća znali vidjeti po desetak zmija, uglavnom otrovnica, a navodno je veliki broj onih koje skončale na prometnicama. O njihovom prekomjernom broju govorili su i radnici na autocesti koji su nam nakon početnog nećkanja  potvrdili vijesti zmijama na tom području od kojih su neke završile i pod kotačima kamiona i buldoždera.