"Naježim se kad mi kažu da im lisica dolazi u dvorište“, dr. Beck upozorava na opasnog parazita

Za pasju trakavicu (Echinococcus granulosus) većina je čula i djeca već znaju da trebaju prati ruke u blizini psa. No, i druge životinje mogu prenijeti slične nametnike te nam prouzročiti ozbiljne zdravstvene probleme. Otprije nekoliko godina kod nas se počinje spominjati lisičja trakavica (Echinococcus multiloccularis), a kako joj i ime kaže, njezin glavni domaćin je lisica.

Populacije lisica stabilno rastu iz godine u godinu i one se polako približavaju naseljima. Iako je poseban doživljaj izbliza promatrati divlju životinju, ovakvo njeno ponašanje, daleko je od bezazlenog. Nekad nam je od nje prijetila bjesnoća, a sada možemo dobiti trakavicu. A tu priča prestaje biti lijepa.

Manje bjesnoće, više parazitarnih bolesti

Dr.sc. Relja Beck, znanstveni je savjetnik i voditelj laboratorija za parazitologiju pri Hrvatskom veterinarskom institutu. On raspolaže najnovijim podacima o stanju lisičje ehinokokoze na hrvatskom terenu:.

"Vjerojatno je lisičja trakavica na ovim prostorima bila i ranije, no mi nismo čuli za nju jer se prije nije provodio sustavni monitoring proširenosti ovog parazita", kaže.

Projekt monitoringa, objašnjava, je počeo 2015. kada im je Uprava za veterinarstvo naložila da pregledaju nekih 150 do 200 lisica. "U obzir smo uzeli i neke uzorke iz 2013. i tada smo dobili prve rezultate. Utvrđeno je oko 7,5 % pozitivnih i dokazana je prisutnost lisičje trakavice u okolici Zagreba, te na čitavom sjeverozapadnom području RH“, opisuje.

U 2016. godini s uzorkovanjem su zahvatili istok Hrvatske i tamo također dokazali postojanje lisičje trakavice. Nakon toga, monitoring je ukinut iako je prisutnost bolesti potvrđena i u svim istraživanim područjima osim Istre, srednje i južne Dalamcije.

Kreće proljetna kampanja oralne vakcinacije lisica - treba biti na oprezu

Prema njegovu mišljenju dok je bjesnoća harala ovim prostorima ona je držala brojčano stanje populacije lisica pod kontrolom, a kako posljednjih 7-8  godina ne bilježimo bjesnoću, tako su se i lisice slobodno namnožile. I izgleda da je to jedna od uzročno-posljedičnih veza zašto i njih sve češće uočavamo u blizini ljudi. Samim time, veća je šansa da nose više parazita, dolaze u bliski kontakt s ljudima te jajima parazita kontaminiraju okoliš što u kanačnici dovodi do češćih invazija ljudi. To se događalo i u Švicarskoj.

Otporna na smrzavanje

Dr. Beck pojašnjava da pasja trakavica uzrokuje cističnu ehinokokozu, i u organizmu posrednika stvara jednu veliku cistu koja kao takva ostaje u tijelu i može pritiskati ostale organe uslijed rasta. S druge strane, lisičja trakavica je za nas opasnija jer uzrokuje tzv. alveolarnu ehinokokozu koja se u tijelu ponaša kao zloćudna bolest i urasta u tkivo, primarno u jetru, no može zahvatiti i druge organe poput nadbubrežne žlijezde i velikih krvnih žila. Lisičja trakavica u našem tijelu nema vanjsku ovojnicu što joj omogućuje invazivan rast.

Dodatno, ima potpuno različiti životni ciklus od pasje trakavice. Razlika je i u tome što su mali glodavci posrednici za prijenos lisičje trakavice. Lisica prvo mora pojesti razvojne stadije, a onda se lisici u crijevima razviju odrasli oblici trakavice. Lisica svojim izmetom dalje kontaminira okoliš, a jaja ove trakavica nažalost, mogu jako dugo preživjeti u prirodi. Ona preživljava smrzavanje, dok jaja pasje trakavice nisu toliko otporna. Države središnje Europe, Švicarska i Njemačka su najendemičnije pa je ona prilagođena njihovim klimatskim prilikama.

Lisičjim izmetom izlaze jaja spomenute trakavice i kontaminiraju okoliš. Jajaša je lako pojesti u sirovom povrću, sitnom bobičastom voću, začinskom bilju ili gljivama koje su samo površno termički obrađene. I samoniklo šumsko bilje bez pranja može uzrokovati razvoj bolest u ljudi. Lisice su sve brojnije i u potrazi za novim terenima prilaze bliže rubnim djelovima naših gradova. Jaja spomenute trakavice mogu mjesecima preživjeti temperature i do -30 stupnjeva Celzijevih i nije ih lako uništiti. Najgore od svega je što su toliko sitna (oko 30 µm) da ih se jedino mikroskopom može detektirati.

Okolica Bjelovara najugroženija

Lisičja trakavica je najznačajnija parazitarna zoonoza prenošena hranom u Europi, a na razini svijeta već je broj dva. "Pričam o njoj u različitim medijima, ali paraziti su općenito izuzetno podcijenjeni patogeni i neprepoznati kao takvi u Hrvatskoj, pa čak i u Europi. Npr. u 1990. smo imali prijavljenih oko 60-ak slučajeva obične ehinokokoze (pasje), a '91. svega nekoliko slučajeva što znači da sustav prepoznavanja i evidencije ovakvih bolesti nije optimalan“, objašnjava naš sugovornik,

To su najčešće podprijavljivane bolesti, ne samo u Hrvatskoj. No, zna se približno koliki je udio zaraženih lisica. "Na nekim lokacijama u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji smo znali pronaći čak 30 posto zaraženih! Gotovo sve zemlje u Europi koje imaju takva područja provode sustavne monitoringe, a mi smo stali", upozorava, 

U Hrvatskoj su učestale pogrešne dijagnoze

Dodaje i da su nedavno objavili jedan rad o dokazanih 6 slučajeva s područja Bjelovara i Daruvara. "Prvi slučaj nam je bio iz okolice Vukovara. Trenutačno je u postupku objave rad s opisom slučaja pacijenta iz Splita“, kaže dr. Beck koji je uvjeren da je bolest prisutna širom RH, te da slučajeva ima puno više jer na prvu ruku izgleda poput karcinoma jetre. Ova istraživanja su posljedica odlične suradnje s liječnicima iz Zagreba i Splita čija je uloga ključna u prepoznavanju sumnnje na alveolarnu ehinokokozu.

Ukupno je 8 slučajeva dokazano među hrvatskim pacijentima, no postoje novi koji su trenutno u postupku dokazivanja.

Nažalost, u Hrvatskoj ne postoji službeni sustav praćenja bolesti nego se sve bazira na dobroj volji i entuzijazmu pojedinaca koji žele pomoći pacijentu i zajednici. "Mi to radimo na sljedećem principu, u stalnom smo kontaktu s liječnicima iz Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević, i KB Merkur kako bi došli do parafinskih blokova i proveli molekularne pretrage s ciljem objektivnog dokazivanja trakavice“, dodaje.   

Kako se ne zaraziti

Prema dr. Becku, pitanje je složeno, no primarno osoba ne bi smjela konzumirati šumske plodove bez da ih dobro opere. Sve što se u šumi bere s poda i što može biti u kontaktu s tlom je opasno i ne bi se smjelo jesti bez ispiranja. Gljive su jako opasne, i prvi hrvatski potvrđeni slučaj je bio upravo gospodin koji je pasionirani gljivar.

Također, jako je opasno to što ljudi ne doživljavaju lisice kao opasne prenosioce bolesti nego kao slatke životinjice koje su došle u dvorište. "Ja kad to čujem, ja se naježim, iskreno. Bio sam na operaciji kada smo uzimali uzorke i bolest je brutalna. Jetra biva uništena. Inkubacija traje 7-15 godina, a kad zahvati jetru i/ili okolna tkiva, svi se ti dijelovi moraju ukloniti“, upozorava dalje

Teško je posumnjati na invaziju jer je većina ovih poznatih slučajeva predstavljala slučajni nalaz, a kao drugo kad već dođe do simptoma oštećenja jetre znači da je zahvaćen značajan dio i potrebno je kirurško uklanjanje zahvaćenih djelova i dugogodišnje liječenje. Liječenje može trajati i deset godina bez obzira na kirurško uklanjanje cisti. Sve ovisi o procjeni liječnika.

Danas se potiče uzgoj vlastitog povrća, no rijetko je koji povrtnjak dobro ograđen. Ako mu lisica priđe u potrazi za hranom, ona defecira, ostavlja jajašca koja kontaminiraju okoliš. Čak i okolne vode mogu proširiti jajašca.

Monitoring je bitan jer je rizik stvaran

Ovo je tipična bolest javnog zdravlja i trebalo bi se puno više pričati o bolesti, educirati lovce, gljivare, planinare i sve koji sakupljaju ili proizvode hranu na područjima gdje ima lisica. Treba dobro prati povrće iz neograđenih vrtova, te sakupljene šumske plodove. Struka prognozira sve više i više slučajeva, a neki niti nisu prepoznati jer bolest još uvijek dovoljno poznata bez obzira na njezinu "zloćudnost“.

Zbog duge inkubacije tek se očekuje povećanje broja zaraženih. Mjere koje dr. Beck predlaže su nastavak monitoringa lisica, upozorenja o područjima koja su zaražena, povećanje razine svijesti o toj bolesti na svim razinama. S druge strane, važno je znati da i psi mogu mehanički prenijeti jaja, a mogu se čak i razboljeti pa bi trebalo češće provoditi čišćenje pasa od trakavica, pogotovo lovačkih. To su sve mehanizmi kojima bi se mogao smanjiti rizik od ove ozbiljne bolesti.

Od dijagnoze prvog pacijenta u RH 2017. godine, bolest je potvrđena u još 10-ak pacijenata, ali zbog sporog tijeka bolesti, za očekivati je veće realne brojke.