Erdutski vinogradi: U tijeku je sadnja chardonnaya na njihovoj najboljoj lokaciji

Erdutski vinogradi koji se prostiru na 453 hektara ukupne površine, neprekidno se obnavljaju tako da je od 2020. godine posađeno oko 100 hektara nove vinove loze.

Ovih dana također je vrlo živo na parceli od 6,5 hektara gdje će kroz koju godinu biti berba chardonnaya. Riječ je o strojnoj sadnji ove sorte koja je sve popularnija posljednjih godina.

"Ovo je naša najbolja lokacija, a vinograd čiji su trsovi bili do prošle godine više nije bio profitabilan. Ovo je redovan proces kada planski zanovljavamo novim cijepovima koje smo nabavili od Fragarije iz Kupinečkog Kraljevca“, kaže Mladen Alpeza, glavni tehnolog u Erdutskim vinogradima.

Umjesto rajnskog rizlinga - chardonnay

Radovi se obavljaju vlastitim sredstvima jer je procijenjeno da se ne mogu čekati mjere. Naime, time se gubi vrijeme koje je ključni faktor za sadnju vinograda.

Trsovi rajnskog rizlinga stari 30 godina iskrčeni su lani i nisu više bili profitabilni. Nekada su takve parcele "odležavale“ nekoliko godina da se tlo oporavi no to više nije slučaj.

"U današnje vrijeme je proces ubrzan, tako da se već samo nakon godinu dana sadi novi vinograd. Inače, chardonnaya već imamo 30 hektara, ali smo se odlučili na sadnju dodatnih 6,5 jer je ovo najbolja pozicija, a i pratimo nove trendove na tržištu“, kaže Alpeza.

Chardonnay je jedna od sorti koja je vrlo osjetljiva na bolesti, ali istodobno i robusna, jaka, vrlo kvalitetna u enološkom smislu.

"Pogodna je za proizvodnju pjenušaca, koji su posljednjih 5-6 godina postali popularni, pa je i to jedan od razloga što ovdje sadimo upravo tu sortu“.

Kako smo uspješno urušili domaću proizvodnju loznih cijepova?

Inače, klimatske promjene itekako se osjete u vinogradarskom sektoru gdje je berba grožđa i do tri tjedna ranije nego što je to bilo do sada.

Ove godine prvi list, a za pet puni urod

Chardonnay se obično brao oko Velike Gospe, dakle 15. kolovoza, međutim prošle godine već s prvim danima osmog mjeseca je bila berba što se nije dogodilo unazad posljednjih 30 godina.

"Na ovoj parceli, ove godine očekujemo prvi list, a za tri godine je već berba od oko 40 do 50% uroda, četvrta godina oko 70%-80%, a puni urod će biti za pet godina“, pojašnjava Alpeza.

Kada govorimo o nekakvim standardima, a u nastojanju što isplativije proizvodnje, djelatnici Erdutskih vinograda razmjenjuju mišljenja i iskustva s inozemnim vinarima i istražuju kakav bi vinograd bio naprofitabilniji.

"Mi po hektaru sadimo 5.630 cijepova, razmak između njih je 70 centimetara, a od stupca koji će biti metalni 2,5 metara. Tako smo za 25% povećali sklop u odnosu na postojeći koji danas imamo. Drugim riječima produktivniji smo za jednu trećinu i samim time konkurentniji. Odlučili smo se za metalne stupove jer su oni najčvršći i lako ih je i brzo postaviti“, kaže Alpeza te dodaje:

"Primjerice, Francuzi sade 8.000 do 10.000 cijepova po hektaru, ali to je njihova strategija iza koje stoji država. Dakle, proizvode jednu butelju po čokotu. Kod nas je to za sada izostalo, tako da smo mi prepušteni sami sebi“.

Naš sugovornik ističe kako hrvatsko vinogradarstvo ako želi opstati i u budućnosti biti produktivno i konkurentno mora saditi između 5.500 i 6.000 cijepova po hektaru, u suprotnom će teško moći profitirati u nekom srednjoročnom razdoblju odnosno u sljedećih pet do deset godina.

Ništa bez ručnog rada

Iako je ovdje riječ o strojnoj sadnji, ništa bez fizičke radne snage koji ručno popunjavaju redove u slučaju da je promašena koja rupa.

Marika Kvaka jedna od najboljih u natjecanju rezidbe trsova, u Erdutskim vinogradima je već 20 godina. Kaže kako je ipak teže raditi na rezidbi nego na ručnoj sadnji, jer je ovo manje zahtjevno.

Dragan Džanić prije je radio u Agrolaguni u Poreču, a ovdje je već 7-8 godina.

"U Istri sam radio u vinogradima i masliniku tako da imam iskustva. Ovdje sam zadovoljan uvjetima rada, plaća je dobra, a posao nije težak“, kaže Džanić.

Za ravne redove novog vinograda zadužen je Martin Kiš koji laserom usmjerava traktor sadilicu.

"Na kraju parcele je kontrolno svjetlo koje moram, da tako kažem 'upucati' i po toj liniji vozi traktor sadilica koji na sebi ima ugrađen senzor. Na taj način redovi su ravni kao po špagi". objašnjava.