Goran Rihtar: Belina je jedna od najstarijih sorti vinove loze u svijetu i zaslužuje šansu

Ako još niste čuli za Radoboj, zagorsko mjesto tek 50-ak minuta vožnje udaljeno od Zagreba, možda je pravo vrijeme za doznati pokoji zanimljiv detalj. Naime, poznat je po u Europi jedinstvenoj okamini lista vinove loze Vitis teutonica pronađenoj u radobojskom sumporokopu.

Najstarija je okamina ove vrste na kontinentu, starosti 12 do 14 milijuna godina. Original se nalazi u Prirodoslovnom muzeju u Zagrebu, a replika 'kod kuće'.

Pronađena okamina bila je inspiracija za otvaranje Interpretacijskog centra Hiže vinove loze koja prezentira autohtonu lozu belina, majku svih najpoznatijih sorti vina. Danas lokalni vinari rade na povratku nasada kako bi ona uistinu doživjela slavu koju zaslužuje.

"Što se tiče okamine, to je ampelografski jedan od najznačajnijih ostataka pra-vinove loze na svijetu. Postoje različite teorije o starosti, no isto tako postoje i različite teorije o samome rodu”, ispričao nam je Goran Rihtar, IT-ovac, vinski i sommelierski savjetnik te voditelj vinskih radionica u Hiži vinove loze.

Smatra se kako je stara krapinska belina jedna od najstarijih sorti u svijetu i 'roditelj' mnogim danas najvažnijim sortama poput chardonnaya, rajnskog rizlinga moslavca i 60 drugih.

U Hrvatskom zagorju je pronađena u vinogradima na području Krapine. Belina začretska također je jedna od potomaka ove stare hrvatske sorte, a pronađena je samo na prostoru Zagorja.

Revitalizacija sorata

Kroz projekt revitalizacije sorata ovog kraja, nekoliko godina se obilazilo vinograde i sakupljalo sorte koje nisu bile identične ili nisu direktno podsjećale na neku koja je prethodno zabilježena u hrvatskom atlasu.

"Dogodile su se dvije stvari: pronađena je krapinska belina - za tu se lozu pretpostavlja da je stara 200-tinjak godina, a otkrio ju je Ivica Hršak. Pratio ju je i shvatio da je malo drugačija od drugih koje su već godinama komercijalno u vinogradima. Analizom se ustanovilo kako nije bliski srodnik ostalim belinama. U Hrvatski registar sorata kasnije je upisana kao starohrvatska belina”, kaže Rihtar.

Druga je pronađena u okolici Sv. Križa Začretja. U početku se činilo da su iste, međutim, detaljnom analizom ustanovilo se kako nisu toliko bliske, pa imamo i sortu začretske beline.

"Njihove karakteristike su ustvari vrlo slične, male su razlike što se tiče grozda, veličine, prinosa, oblika lista... No, iako su iz istog roda, obje se mogu smatrati sortama”, opisuje.

Autohtonost i komercijalizacija

Što se tiče autohtonosti, navodi kako ih možemo tako smatrati jer postoje dokazi da su ovdje dulje od stotinjak godina i da u ostatku svijeta ne postoji identična sorta.

"Projekt je išao dalje, krenulo se s pokušajem komercijalizacije, napravljena su dva matičnjaka i počelo se s proizvodnjom trsova. Trenutno u Zagorju ima nekoliko velikih vinograda isključivo beline, što začretske, što starohrvatske”, govori Rihtar dodajući kako nekih ozbiljnih komercijalnih razultata još nema jer su to relativno mladi vinogradi, prosječne starosti oko 5 godina.

"Tek moramo saznati mogu li kao monosorte ponuditi određeni tip vina, je li vino dovoljno kvalitetno za tržište. Ili će biti podloge za nešto drugo, za mješavine, što je za Zagorje normalna stvar. Ili pak imaju smisla za proizvodnju pjenušaca”, komentira.

Monosortne beline gotovo da nema

Kao sorta je jako rodna i ne daje loša vina, smatra naš sugovornik, ali se do sada nije uspjelo postići da daje neku klasičnu visoku zrelost kako bi se moglo napraviti jedno malo jače, kvalitetnije vino. Vrijeme će pokazati je li to moguće ili ne. Promatrajući ostale europske zemlje, može se zaključiti kako je vrlo malo monosortne beline.

"Kreće se, počela se vraćati u manje vinograde. Prije je bio problem što je nije bilo. Postojala je štajerska, a hrvatskih nije bilo, osim ako je netko sam proizvodio cjepove ili je razmnožavao na drugi način”, govori.

Njemu je zbog toga drago jer će mu biti baza za blendove. Kao temelj zagorskih vina mogla bi biti jedna ili čak obje beline, u narednih 5-7 godina mogli bi se pokazati određeni rezultati i vidjeti kakve su komercijalne mogućnosti.

U Zagorju se do prije 30-ak godina radilo vrlo malo zaštite u vinogradima, a belina bi mogla biti dobar kandidat i za ekološku proizvodnju. No, prerano je još za konkretnije razmišljati o tome, smatra Rihtar.

"Bitno je da imamo kvalitetne sadnice bez virusnog oboljenja, što znači da će sorta zaživjeti. S druge strane, u vinogradu se dosta dobro ponaša, to se već zna. Jedini problem je njena osjetljivost na trulež stoga treba biti posebno oprezan, pogotovo u vrijeme kad se bliži berba. Ako su kišni dani, a ne provodi se zaštita, moglo bi otići 50 posto roda”, upozorava.

Udruživanje

Na pitanje o izazovima i problemima, istaknuo je udruživanje, na čemu se u Zagorju radi, ali zasad neuspješno. Postoji dosta udruga, međutim, kada je riječ o komercijalnom udruživanju, to ova regija tek treba ostvariti.

"Ovo pitanje ispliva na površinu svakih par godina. Ne bi bilo loše da svaki vinar ne mora imati svu opremu, tako da bi zadrugu ili sličan oblik udruživanja trebalo što prije organizirati”, uvjeren je.

Komercijalni nastup proizvođača ne postoji, u Zagorju nema vinoteke ili druge trgovine gdje se na jednom mjestu mogu naći sva zagorska vina, a ponuda bi trebala biti objedinjena. Prostora za poboljšanje stoga ima.

"Idemo komercijalno napraviti belinu, vidjeti može li se negdje plasirati i u kojoj količini. Za to je potrebno objedinjavanje i proizvođača i plasmana. U Zagorju smo još dosta daleko od neke zaokružene priče”, rezimira.

Radionice

On u Radoboju održava tematizirane radionice. Osnovna priča je zbog blizine vezana uz krapinsko vinogorje, druga uz Hrvatsko zagorje. Bez obzira što dolaze različite grupe, pokušava ne prezentirati uvijek ista vina.

Nadalje, u sklopu 'šumskih' priča promovira eko vina, isključivo ona s certifikatom, što se pokazalo prilično zanimljivim te će u tom smjeru nastaviti. Radi također specijalizirane radionice, primjerice za advent, ili uz neke prigode gdje nije tema određeni tip vina, već se veže uz gastronomiju, običaje ili nešto drugo.

"Prostor je iznimno prikladan za radionice o vinima. U Hiži vinove loze imamo stvarno jedinstven i vrlo primjeren prostor za odraditi takve priče. To nisu klasične kušaonice, strogo sommelierske ili strogo vinarske. Jednostavno kroz priče govorimo o vinu, degustaciji i ostalome”, opisuje Rihtar.

Hiža vinove loze i VR

Što se samog objekta Hiže vinove loze tiče, završena je prva faza projekta. U drugoj fazi slijedi opremanje degustacijskog centra, koji će služiti za prezentaciju i promociju autohtonih vinskih sorti i domaćih vinara, otkriva načelnik općine Radoboj, Anđelko Topolovec.

Ravnateljica Muzeja Radboa koja vodi i Interpertacijski centar Hiža vinove loze, Ivana Hazulin Pospiš, nadovezuje se da se ovdje može vidjeti kako se nekad obrađivalo i kultiviralo vino, koji su se sve predmeti koristili, kakve vrste vrčeva i čaša su se upotrebljavale, te koji su običaji vezani za vino, poput Vincekovog i Martinja.

U ovom prostoru posjetitelji mogu doživjeti i jedno sasvim posebno iskustvo. Naime, nova tehnologija omogućava da kroz virtualne naočale (VR) 'proživimo' rast bobice grožđa do trena kada se iznad naših glava spušta preša, prilikom čega nije rijetkost da posjetitelji podižu ruke u obranu, ponekad uz spontani krik.