Vinarski sektor dobiva veliku potporu, a ne čini ništa za okoliš

Europski revizorski sud objavio je izvješće u kojem izražavaju zabrinutost zbog učinka planiranih EU mjera na vinogradare. Smatraju da se u ovom sektoru ne ispunjavaju okolišni ciljevi niti su mjere izravno usmjerene na njegovu konkurentnost. 

Kako pojašnajvaju u svom priopćenju, vinarski sektor u EU je dobro reguliran i dobiva veliku potporu. Vinogradari primaju sredstva u visini od približno 500 milijuna eura godišnje za restrukturiranje svojih vinograda i povećanje konkurentnosti. Od 2016. mogu zatražiti i odobrenje za sadnju dodatnih nasada. Time se želi omogućiti kontrolirani rast proizvodnog potencijala (do najvišeg povećanja od 1 % godišnje) te pritom izbjeći prekomjerna ponuda.

"Poticanje konkurentnosti ključno je za ovaj sektor i ima posebnu važnost za EU, ali treba ići ruku pod ruku s poboljšanom okolišnom održivošću", izjavila je Joëlle Elvinger, članica Suda koja je predvodila reviziju. "U najmanju ruku možemo reći da se pogledu obaju ciljeva mora postići više."

Crno, bijelo, rozé, ali ne i "zeleno"

U EU-u vina mogu biti crna, bijela i rozé, ali način na koji se uzgajaju rijetko je "zelen", komentira se u priopćenju gdje stoji kako se revizori žale na to da se dosadašnjom politikom u ovom području, unatoč znatnim financijskim sredstvima, nije učinilo mnogo za okoliš. Smatraju da se mjerom restrukturiranja posebno ne uzimaju u obzir zeleni ciljevi. U praksi, sredstva nisu usmjerena na projekte za smanjenje učinka vinogradarstva na klimu i/ili okoliš što bi moglo imati čak suprotan učinak, kao što je prijelaz na sorte kojima je potrebna veća količina vode. 

Nadalje, povećanje vinogradarskih površina od 1 % godišnje, koje je produljeno za još 15 godina (do 2045.), nikad nije procijenjeno iz perspektive zaštite okoliša.

Naglašavaju da izgledi za budućnost nisu obećavajući budući da su u novoj zajedničkoj poljoprivrednoj politici ambicije vinarskog sektora u pogledu okoliša i dalje ograničene. Revizori su već ranije predlagali da plaćanja poljoprivrednicima, uključujući vinogradare, trebaju biti izričito povezana sa zahtjevima u pogledu zaštite okoliša. No u novom ZPP-u takvi uvjeti za financiranje restrukturiranja više ne postoje. Osim toga, ističu, države članice morat će upotrijebiti najmanje 5 % sredstava namijenjenih sektoru vina za mjere povezane s klimatskim promjenama, okolišem i održivošću. Revizori smatraju da je to prilično nizak postotak jer se u okviru zelenijeg ZPP-a očekuje da će 40 % svih rashoda za poljoprivredu biti usmjereno na ciljeve povezane s klimom.

Ništa se ne radi za konkurentnost

Poručuju da EU politika nije bila uspješna ni kad je riječ o povećanju konkurentnosti vinogradara. U pet zemalja obuhvaćenih revizijom projekti se financiraju neovisno o sadržaju ili ambiciji i bez obzira na kriterije za poticanje konkurentnosti. Financiraju se i nestrukturne promjene ili uobičajena obnova vinograda iako takve mjere nisu prihvatljive. Osim toga, ističu, korisnici nisu dužni izvijestiti o tome kako se restrukturiranjem povećala njihova konkurentnost. Nadalje, ni Europska komisija ni države članice ne procjenjuju kako poduprti projekti zaista doprinose ovom segmentu poslovanja. 

To vrijedi i za sustav odobrenja za sadnju. Prvo, maksimalni postotak godišnjeg povećanja od 1 % predložen je i donesen bez ikakvog obrazloženja ili analize njegove primjerenosti i relevantnosti. Drugo, pri izdavanju takvih odobrenja upotrebljava se samo mali broj kriterija prihvatljivosti i prioritetnosti povezanih s konkurentnošću, zaključuju.