Da Poljaci uvezu stoti dio naših mandarina koliko mi njihovih jabuka - to bi bio biznis

Visoke temperature koje su proteklih dana u neretvanskom kraju dosezale trideset stupnjeva Celzijusa, usporile su njen plasman i zakrčile otkupne stanice. Jedan od najvećih opuzenskih proizvođača i otkupljivača Gradimir Šešelj u svom objektu za skladištenje, hlađenje, klasiranje i pakiranje proizvoda, tako što ne pamti.

"Sunce i visoke dnevne temperature najveći su neprijatelj mandarinama. Dok se još jedu lubenice, grožđe i ostalo voće, vitamin C je na čekanju", kaže dodajući da bi u ovom periodu, a govorima za vremensko razdoblje unatrag nekoliko godina, Dolinu barem tri do četiri puta zabijelila kristaličima leda ili, kako kažu naši ljudi, slanom, a ove godine nijednom.

Sada imamo prenatrpani skladišni prostor iz jednostavnog razloga - nema plasmana. "Ili pojednostavljeno, imamo izuzetan urod, a nikakvu potražnju", pojašnjava dodajućo da ako se pravilno ne uskladišti, roba će dehidrirati i izgubiti na težini i kvaliteti.

Proizvođači dolaze, raspituju se i traže ambalažu za branje. "Nažalost moram ih vratiti i zamoliti ih da odgode branje za nekoliko dana, sve dok se ne riješim već ubranih", kaže nam Gradimir pokazujući skladišni i rashladni prostor u kojem se trenutno nalazi oko šesto tona zeleno-žutih i narančastih agruma.

Stihijski se sadilo, tako se i prodaje

Naš je sugovornik treća generacija obiteljske proizvodnje ovog slatkog voća s vremenom je podignuvši na višu razinu. Okuplja tristotinjak kooperanata dopremiti i smatraju ga jednim od najozbiljnih proizvođača i otkupljivača u tom kraju.

No, dodaje, uz temperature takve kakve jesu, problem je i otkupna cijena. 

"Nema zaštitne cijene, niti ikakve potpore države. Stihijski se sadilo, tako se i prodaje. Bar da nam pomognu za ambalažu ili subvencioniraju prijevoz toliko bi nam koristilo, pogotovo još više malim proizvođačima koji bi na koncu dobili veću otkupnu cijenu", upozorava otkrivajući da su u početku prvu klasu plaćali 55 euro centi, drugu 25 centi po kilogramu, a one lošije još manje.

Da se razumijemo, dodaje, imaju velike troškove. U ovom centru zapošljavaju sedamdesetak radnika koje svakodnevno sa dva autobusa prevoze iz Nevesinja i Mostara isključivo za rad u sotirnici i kalibraciji, pakiranju i transportu, prema potrebi i u berbi mandarina. "Plaćamo ih četrdeset eura dnevno plus obrok i prijevoz, što je, smatram vrlo korektno", otkriva dodajući da se domaće ljude kako teško može pronaći ili ako vam to pođe za rukom, takva dnevnica njima ne odgovara.

Što se tiče plasmana uglavnom se radi o istim kupcima: Česi, Slovenci, Bosanci dok preostali dio ide na domaće tržište. "Izgubili smo Ruse, stalne i dobre potrošače zbog čega trpimo nenadoknadivu štetu", podsjeća. 

Matko Filipović: Stanje s mandarinama? Skuplja je poštanska marka s njenim likom od nje same

U zadnje vrijeme, čujemo, interes za neretvanske mandarine pokazali su i tradicionalni proizvođači i konkurenti iz Španjolske. Najvjerojatnije zbog količine soka u plodovima. Dok u Španjolskoj i Turskoj muku muče da dobiju nekih tridesetak posto, plodovi iz Opuzena i Metkovića mjere čak 50% tekuće slatkaste količine, što ih, smatraju u Opuzenu, stavlja u sami svjetski vrh po kvaliteti i količini soka u plodovima.

Više od dva milijuna stabala 

Trenutno su Španjolci tek u fazi analiza i istraživanja, a za ozbiljniji otkup treba proći vremena. Ako i dođe do njega. U međuvremenu Neretljanima treba "jače“ tržište.

"Recimo da Poljaci uvezu barem stoti dio naših mandarina koliko mi uvezemo njihovih jabuka bez okusa i mirisa, to bi bio ozbiljan biznis. Ovako se snalazimo na razne načine", otvoreno će  Gradimir Šešelj.

Po pitanju mandarina opuzenske gradske vlasti pristojno pune svoj proračun. Potvrdio nam je to i gradonačelnik Ivan Mataga i sam proizvođač agruma. Sedamsto OPG-ova registriranih na području grada plus oni koji se "usitno“ bave proizvodnjom voća i povrća, samo su dio financijske priče koju prati i najam 940 hektara državnog zemljišta.

"Naš grad počiva isključivo na mandarinama. Svakako od najma zemljišta na lokalitetima Jasensko, Glog i Modrič kojeg zakupnik plaća cca. tristotinjak eura po hektaru i paušala koji plaćaju opegeovci, solidno punimo gradsku blagajnu", kaže. 

Ističe, međutim da, nažalost, voćari i poljoprivrednici ovog kraja plaćaju skupu cijenu troškova koju ne prati otkupna cijena finalnog proizvoda. Na tome treba poraditi.

U svakom slučaju u ovoj našoj mandarinskoj dolini nalazi se preko dva milijuna stabala i iz godine u godinu ta brojka raste. "Dosta je mladih koji se vraćaju, sade nove ili nastavljaju proizvodnju preuzetu od svojih već starijih roditelja. Tako da imamo pozitivne smjernice što se tiče zajamčene budućnosti ovog našeg agruma", vjeruje gradonačelnik u svjetliju budućnost zlatnih neretvanskih plodova.

Međutim, u tako što ne vjeruju u Metkoviću. Kod njih je prinos slabiji jer je u dva navrata za vrijeme cvatnje i stvaranja ploda, tuča uzela svoj danak. Uništavanjem zelene mase u pitanje dolazi i kvaliteta ploda.

Što ne uništi tuča, dokusure otkupljivači

Ipak posljednji čavao u lijes "udaraju“ otkupljivači, nakupaci i razni trgovci, rak rana poljoprivredne proizvodnje i voćarstva, rušeći i onako malu cijenu.

"Što ne uništi tuča, to dokosuriše otkupljivači s niskim cijenama. Vi ovdje nemate zagarantiranu otkupnu cijenu. Dovezete mandarine na otkup i nitko ne spominje cijenu koju će se utvrditi tek nakon kalibracije. Otpišu otpad koji u stvari nije otpad i daju vam ponudu. Dovedu vas pred gotov čin. Onaj vam, što oni zovu otpad, ne vraćaju iako ste vi imali s njim druge planove", ogorčen je sedamdesetdevetogodišnji Davor Baće iz Metkovića. Podanak stare težačke obitelji koja se zadnjih pola stoljeća intenzivno bavi uzgojem mandarina i proizvodnjom soka.

Lani je sa suprugom Terezom proizveo nešto malo manje od 400 litara izuzetno traženog soka, a i ove bi toliko, možda i više, nastavi li se nepovoljno stanje s otkupnom cijenom. 

Unatoč svemu berba je počela i trajat će, prema njegovim procjenama, sve do konca studenoga ovisno o sortimanu. Nažalost, osim tuče i njih je zahvatio toplinski val koji nikako da mimoiđe Neretvu. Za pravilni početak berbe potrebno je da trećina ploda požuti što je, po knjigi, idealan znak za početak berbe. Ovog puta na pojedinim stablima plodovi su dobili potrebno žutilo, ali ne zbog prirodnog ciklusa zrenja, već od temperaturnog šoka i sunca koje je ostavilo svojevrsne "opekline“ na plodu.

"Unazad koju godinu u bundamo smo ih brali. Ovo sad nije normalno", briše rukom Davor znoj sa čela pokušavajući škarama doseći najgornje mandarine na stablu. Među njih se kao i u brak, dodaje, ne ulazi iz ljubavi nego iz simpatije. Tek nakon dugogodišnjeg rada simpatija se oplodi u ljubav. "To vam je riceta za dobar prinos na plantaži. Eee, onda dođu trgovci, mešetari i ostali smutljivci koji bi "ila bez dila“, i ruše vašu ljubav i simpatiju.

Sve dok vlada bezvlašće u ovom gladijatorskom društvu neoliberalnog kapitalizma nema budućnosti za hrvatske poljoprivrednike. Na koncu ljenčine i mešetari uzimaju veći dio kolača, a proizvođač tek milostinju", revoltiran je Baće.

Izostalo brendiranje 

Kao loš primjer ističe prošlogodišnji povrat mandarina iz Manchestera u luku Rotterdam gdje su se ukrcale mandarine iz Hrvatske. Navodno su pronađene prekoračene supstance otrova u šećeru. Gdje je to završilo, za Davora je ostala nepoznanica.

Stoga ovaj bračni par iz Metkovića poziva na jedan drugačiji način brendiranje mandarine i njenu maksimalnu iskoristivost. Što je, smatraju, jedini spas za malog proizvođača.

Iako je Neretvanska mandarina dobila oznaku izvornosti u sklopu kojeg je izrađen i vizualni identitet te knjiga standarda, Baće tvrdi da je izostao zajednički nastup na tržištu kako bi se postigla tržišna prepoznatljivost i ostvarili bolji uvjeti prodaje.

To je valjda i bila svrha brendiranja. Opet, ako ne može biti poznata u svjetskim razmjerima kao agrumi sa Floride, onda barem da pokori stari kontinent i postane poznati hrvatski bred u Europi.