Dud ili murva, zanimljiva voćka upravo se bere

Počela je berba sočnih slatkih plodova crne, crvene i bijele boje ili malo prošaranih ako su tako oplođeni. Dok nije bilo hladnjača a jelo se samo sezonsko voće djeca su znala danima biti zamusana crvenom bojom. Slatke bobe beru se sve do kolovoza. Bijeli dud većega lista nekada se uzgajao zbog prediva dudova svilca za najfiniju tkaninu - prirodnu svilu.

Tek kada murva rodi mnogi se sjete da bi je željeli imati, ali kontejniranih sadnica uglavnom nema. Dud je vjerojatno izgubio bitku s komercijalnim voćem jer je plod mekan i osjetljiv, a i zori postupno, a ne odjednom. Služio je i kao hortikulturno stablo za drvorede, ali fleke od otpalih prezrelih plodova ne idu s modernim vremenima. Plodići međutim idu u finu rakiju dudovaču tko je zna dobro napraviti.

Sada se dud jede, ali bere i zbog sjemena, koje zahtjeva dugu i složenu stratifikaciju. Osim sjemenjaka razmnožava se i reznicama te izbojcima iz korijena. Ozbiljan proizvođač sadnica duda je Zvonko Šporčić, rasadnih Diplantarium iz Starog Petrovog Sela, koji na sijance bijeloga duda cijepi sve tri osnovne vrste s odabranih prvoklasnih voćaka. Sam za sebe kaže da ima puno podloga i sorti voćaka s kojima se diči, a najbolja je promiždba sama roba koja se može kupiti u Vrtnom centru Frane Ivkovića, Rasadniku Kerestinec Gordane Paprić i još ponegdje.

Zanimljiv je stručni rad I.Gašparovića, Ž. Španjol, M.Vučetića, M. Miljasa i S. Šambuka sa 8. Savjetovanja hrvatskih voćara gdje se spominju i mnoge legende vezane za ovo blagotvorno stablo. Tako Ovidije piše da su plodovi murve pocrvenjeli nakon samoubojstva ljubavnika Pirama i Tizme, a elemente tragičnosti za murvu se veže i u pričama novijeg datuma.

Autor: Rajko Polić