Hrvatsko voćarstvo u brojkama - gdje smo s proizvodnjom?

Gdje smo s proizvodnjom voćnih vrsta? Ukratko, gledajući brojke, kraljice voća sve je manje, i dalje nam rastu površine pod orahom i lijeskom dok mandarine stagniraju.

Naime, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, od 2020. do 2022., vidljiv je pad površina pod jabukom. Sa 4.361 hektara na kojima se odvijala proizvodnja i proizvedenih 63.614 tona u 2020. godini, već 2022. pali smo na 3.645 hektara i 46.811 tona. Poražavajući su i podaci o kruški koja se 2020. proizvodila na 730 hektara i dala 3.956 tona da bi preklani došla na 602 ha i tek 1.806 proizvedenh tona. 

"Ljudi idu raditi ono od čega mogu živjeti", komentira nam predsjednik Hrvatske voćarske zajednice Branimir Markota trend smanjenja ove voćne proizvodnje. 

Razlozi odustajanja su, kaže, prije svega što je ona radno intenzivna, ogromna su ulaganja i zahtjevi u zaštiti te je izuzetno podložna otvorenosti tržišta, a EU ima hiperprodukciju jabuka. O(p)staju stoga samo oni koji (zasad) mogu podnijeti sve izazove koji dovode u pitanje dohodovnost ovoga uzgoja. 

Teška godina za voćare

Nažalost, kaže, ovaj trend pada koji je vidljiv i u protekloj 2023. premda je urod jabuka lani bio oko 60.000 tona, će se nastaviti. Evidentno je da imamo stagnaciju s mogućim padom i kod nekih drugih vrsta kao što je mandarina koja se i 2021. i 2022. odvijala na 2.044 ha te je proizvedeno 40.468 odnosno 41.953 tona, a lani bila daleko iznad toga, između 50 i 60 tisuća tona. No, bila je sitnija, prodaja se našla na udaru afere s klorpirifosom i - ne samo to.  

"Tek će ova godina pokazati pravu sliku gdje smo zapravo s mandarinom", upozorava potpredsjednik HVZ-a i predstavnik Hrvatske poljoprivredne komore, Neven Mataga podsjećajući na brisanje površina iz ARKOD-a što je brojne proizvođače dovelo u ogromne probleme.

U dolini Neretve okvirno je pod ovim nasadima 2.200 ha. Međutim, od toga je, kaže, sad tek 1.400 u ARKOD-u. 

"I ono ne znači samo da su ispali iz sustava potpora. Te se površine ne mogu osigurati, ne može se potpisati ugovor o otkupu, uzeti sredstva za zaštitu bilja... Kažu, treba imati papire. Kako kad ih se ne može dobiti?", opisuje. Naglašava pritom da je stav prozvođača da su ti ljudi u regularnom posjedu jer su u katastru upisani kao aktivni posjednici zemljišta. 

"Izbacivanje iz ARKOD-a će potopiti Neretvu. Ministarstvo je na čelu s ministricom koja je iz te Neretve napravilo toliki nered da je to katastrofa", ogorčen je. 

Ovaj tjedan, voćari su bili i na sastanku u Ministarstvu poljoprivrede gdje su iznijeli brojne probleme s kojim se ovaj izuzetno osjetljivi sektor susreće - nepovoljne klimatske uvjete, izrazitu pojavu zaraza i nametnika te povećanje troškova proizvodnje.

Najavljen program pomoći za jabuke i mandarine 

Kako nam otkriva Mataga, ministrica Marija Vučković je najavila Program pomoći za proizvođače jabuka i mandarina u visini od 600 eura po hektaru. 

"No, samo do pet hektara. Znači, oni ne razumiju probleme. Mi nemamo strategiju proizvodnje koliko nam čega treba i što proizvoditi, a ovakva pomoć kome ide? Tko su ti do pet hektara? Više je socijalna mjera i kupovanje glasova pred izbore", oštar je ovaj poznati proizvođač podsjećajući na stalne priče o turizmu i potrebi plasiranja domaćeg u hotelima.

Voćarima 5,35 milijuna eura pomoći - što sve donosi novi Program potpore?

S druge strane, upozorava, on koji je iz Opuzena, ljetos hotelima u svojoj Dubrovačko-neretvanskoj županiji nije prodao ni kilogram lubenice. 

"Niti jedan! Znate gdje sam ih prodao? U Poreč! Dakle, stotinama kilometara dalje. To je problem koji ne rješavamo", upozorava. 

Inače, lubenice i dinje Državni zavod za statistiku vodi pod povrće, a prema podacima koje smo dobili (doduše stariji iz 2018. i 2019. su), i ondje se bilježi pad. Tako smo lubenice 2018. proizveli 27.737 tona na 968 hektara, da bi već 2019. bila na 665 hektara uz ukupan urod od 20.297 tona. Dinja se 2018. proizvodila na 221 ha i dala 4.262 tone, a 2019. na 176 ha s urodom od 4.727 tona. 

Na problem plasmana na domaćem tržištu upozorava i predsjednik Udruge proizvođača i agruma "Neretvanska mladež", Željko Bjeliš koji smatra da treba ozbiljno razmišljati o preradi mandarine u džemove i sokove i prodavati ih turistima. No, proizvođači ne mogu financijski podnijeti troškove izgradnje preradbenih kapaciteta već bi tu država trebala reagirati. 

Samodostatni s jednom vrstom, s drugom "napeto"

Upravo navedena kultura jedino je naše voće s kojim smo samodostatni, u rodnijim godinama i 300 posto. Uz mandarinu, na granici smo i s jabukom. 

"Napeta je. U godinama kad je proizvodnja koliko-toliko uredna, na granici smo samodostatnosti, a ako nam se dogode mrazevi - imamo problem. Nastavi li se pad proizvodnje, a trend je takav, opet smo u problemu", opisuje Markota. 

S druge strane, unatoč smanjenju iznosa potpora, posebice za ekološku proizvodnju, površine pod lijeskom i orahom rastu kontinuirano. Samo u 2022. godini 17.150 hektara bilo je pod ove dvije kulture čime su se površinom približile maslinama koje smo tada uzgajali na 19.900 hektara s prinosom od 40.128 tona. Daleko nisu ni od grožđa koje se proizvodilo na 20.597 ha i dalo 117.504 tone. Oraha smo pak 2020. na 8.112 ha proizveli 382 tone, a 2022. na 8.914 ha, ubrali 916 tona. Lijeska se uzgajala na 6.543 ha i dala 3.038 tona, a 2022. na 8.236 ha bilo je ubranih 2.579 tona lješnjaka. 

Ujedno, važno je navesti da nam se smanjuju i površine pod maslinicima i vinogradima. Maslina je 2020. rasla na 20.282 ha i dala 33.230 t, a grožđe se uzgajalo na 21.454 ha i ostvarilo 123.554 tona. 

Domaće vinogradarstvo u slobodnom je padu - evo gdje smo s proizvodnjom

"Da, orah i lijeska raste, ali po čemu? Po površinama", kaže Markota navodeći da ima ozbiljnih proizvođača ovih kultura koji doista rade, trude se i treba to poštivati, no ovi trajni nasadi dobrim su dijelom građeni bez tehnoloških elaborata, analize sortimenta i ozbiljne želje za stvarnom proizvodnjom. 

"Razlog su, nažalost, bili poticaji i kod lijeske 50 posto posađenog, a kod oraha 70 posto nikada neće dati roda", uvjeren je prvi čovjek HVZ-a. 

Odnos prema lijeski i orahu - diskriminirajući 

Ivan Paponja, predsjednik udruge "Pupoljak" koja okuplja proizvođače oraha, ističe, pak, da mu ovakve izjave dosta zločesto zvuče. Posebice jer kontrole koje su na terenu pa i sada slanje AGRO GTF fotografija, sužavaju prostor za bilo kakve manipulacije. 

"I kod jabuka i višanja ima slučajeva gdje ljudi vade stabla i krče nasade jer su pogriješili sa sortimentom", navodi dodajući da su uzgajivači oraha, ali i lijeske koji su organiziraniji, i dalje "na udaru" premda i sami imaju brojna ulaganja, i rezidbe i zaštitu i probleme sa štetnicima, posebno orahovom muhom. 

Kada su u pitanju potpore, često se, kaže, koristi izraz "izdašne", no u poljoprivredi, uz sve izazove, taj pridjev ne odgovara. "Primjera radi, dok se za travne i cvjetne trake dobiva 900 do 1000 €/ha, za orah u eko proizvodnji nije ni 500 €/ha", opisuje dodajući i da nerijetko nemaju ni pristup natječajima za potpore. Jedan od takvih je sada najavljeni u Osječko-baranjskoj županiji gdje su izuzeti i orah i lijeska.

"Diskriminirajuće, a zbog čega nije mi jasno", napominje. Ističe da i inače stoji stari izraz da ako nekome želiš naštetiti u bilo kojem smislu, onda se koristi statistika, a svemu treba, kaže, dodati činjenicu da površine pod orahom i lijeskom rastu i u okolnim zemljama, Srbiji, BiH i Makedoniji gdje nemaju ni približno potpore kao mi. 

Da je izjava da 50 posto nasada lijeske neće nikada dati roda, pretjerana i neutemeljena, kaže i upravitelj Poljoprivredne zadruge "Naš lješnjak", Tomislav Haršanji. "Lijeska je specifična, da i ništa ne radiš oko nje, dat će ploda, a orah neće", napominje dodajući da - šalu na stranu, u svakom slučaju nije primjereno, a ponosni su na činjenicu da su sami pronašli kupci kojemu je plasiran sav urod. 

Uz orah i lijesku, gledajući dalje brojke, zanimljivo je da nam, malo, ali raste, proizvodnja badema. S 812 ha i 776 tona u 2020., došli smo 2022. godine na 1041 ha i 125 proizvedenih tona.

Bobičasto voće sve zanimljivije 

Trend je i bobičasto voće, posebno borovnica pa smo ih, ne računajući ovdje jagode, imali na 1.614 hektara u 2020. i ubrali 5.071 tona. Dvije godine kasnije, posađeno je na 1.733 ha i dalo 2.655 tona.

Samu jagodu uzgajali smo na 304 ha i ubrali 2.626 t, a 2022. na 357 ha te proizveli 3.204 tone. Breskve i nektarine sa 784 hektara i 4.212 tona u 2020., pale su 2022. na 608 ha i 3.813 tona. Premda se marelica proizvodila 2022. na više hektara (313 u odnosu na 292 ha), proizvedena je manja količina. Tek 673 tone, a dvije godine prije 802 tone. No, valja znati da je posebice ovu kulturu poharao mraz. 

Smanjile su nam se prema podacima DZS i površine pod trešnjama i višnjama, s 3.115 na 2.957 ha, no više se proizvelo. Godine 2022. imali smo 8.177 tona u odnosu na 7.303. S tim da, ističe Markota, treba napomenuti da je višnja kod nas mahom industrijska. Povećali su nam se i hektari pod šljivom - sa 3.392 na 3.562. No, dok je proizvodnja 2020. bila 11.446 tona, u 2022. je bila 10.638. Smokve je pak na manje hektara proizvedeno više. U 2020. je s 566 ha ubrano 794 tona, a 2022. sa 560 ha 942 tone. 

Površine pod voćnim vrstama u županijama, 2023. (Izvor: APPRRR)

Trendovi u voćarstvu se, zaključno, mijenjaju. Proizvođači se okreću manje zahtjevnim kulturama gdje su ulaganja niža, a vrste otpornije na klimatske prilike koje svake godine uzimaju danak. Od suše, tuče, poplave, mraza do štetnika i kako upozoravaju voćari, sve manjeg izbora zaštitnih sredstava kojima se nasadi mogu zaštititi. 

Što vi mislite, u kojem smjeru se treba okrenuti domaće voćarstvo i kako ga spasiti?