Lijeska cvate tijekom siječnja i veljače dajući crvenu boju njuški tučka. Upravo to olakšava rezidbu i onim manje iskusnim rezačima.
Kao i kod većine voćnih vrsta, da bi povećali prinose i dobili zdrave plodove, i lijeska zahtijeva pravovremenu rezidbu. Ono što je za nju karakteristično je vrijeme pojave ženskih cvjetova koji zapravo predstavljaju potencijalni urod.
Cvjeta tijekom siječnja i veljače dajući crvene cvjetiće na njuški tučka. Upravo ova činjenica olakšava rezidbu i onim manje iskusnim rezačima jer vrlo lako mogu prepoznati koje su to rodne grane i samim tim donijeti odluku koju količinu rodne površine će ostaviti.
Kada je u pitanju vrijeme izvođenja rezidbe, najjednostavnije je pratiti kada lijeska procvjeta (ženski cvijet) i kada temperature u nizu od nekoliko dana ne padaju ispod 5 °C.
Razlikujemo dvije vrste rezidbe:
za urod.
Ona za formiranje uzgojnog oblika se izvodi ovisno o starosti (jednogodišnje, dvogodišnje ili trogodišnje sadnice) i vrste sadnica (kalemljene ili izdanci) koje smo posadili u prvoj ili drugoj godini nakon sadnje.
Ukoliko je, na primjer, zasađena jednogodišnja sadnica odnosno izdanak, u prvoj godini nakon sadnje ne treba vršiti rezidbu dok se ne ukorijeni i ne pusti nove izdanke koji bi činili skeletne grane u narednom razdoblju. Najčešći uzgojni oblik na našim prostorima je grmolika vaza gdje se ostavlja tri do sedam, a optimalno je pet, skeletnih grana koje izrastaju kao izdanci iz korijenovog sustava.
Kod drugog oblika, rezidbe odraslih stabala, pažnju treba obratiti prvenstveno na prosvijetljenost krošnje. Lijeska je heliofitna biljka i zahtjeva dosta svjetlosti tako da je osnovno pravilo da se "oslobodi" unutrašnji dio. Dakle, sve grane koje rastu u unutrašnjost vaze trebaju biti odstranjene kao i sve one koje imaju nepovoljan položaj, koje su oštećene, suhe i slično.
Također, treba znati da ova biljka rađa na granama koje su starije od dvije godine dok na jednogodišnjim ne rađa.
I pokraj činjenice da unutrašnjost krošnje treba biti prozračna i dobro osvijetljena, treba naglasiti da sve izdanke koji narastu u prethodnoj godini treba ukloniti do osnove. Kod starijih stabala poželjno je ostaviti jedan izdanak koji je najbolje raspoređen u prostoru koji bi eventualno bio zamjena nekoj grani koja je oštećena ili slabije napreduje. Također, kod stabala starijih od pet godina sve grančice koje rastu nisko, to jest koje prekriva trava i padaju prema zemlji treba ukloniti. One grane koje imaju nepravilan rast u prostoru treba prevesti na vanjske pupoljke.
Kao i kod svake rezidbe voća, pribor za rezidbu treba biti dezinficiran, škare moraju biti oštre kako ne bi ostavljale oštećenja na mjestima presjeka. Isto tako, svi veći rezovi trebaju biti premazani voćarskim voskom kako bi "rane" od rezidbe što ranije srasle.
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autor