Kako podići vjetrozaštitne pojaseve i koje drveće saditi?

Položaji na kojima je česta pojava jakih vjetrova nisu pogodni za voćarsku proizvodnju. Ove površine mogu se koristiti u tu svrhu samo ako se organizira efikasna zaštita od vjetra podizanjem vjetrozaštitnih pojaseva ili nasada. Da bi se učinkoviti planirali i podigli treba raspolagati mapom, koja daje dobar uvid u reljef, pravac kretanja jačih vetrova i njihovu brzinu.

Na bazi tih elemenata planiraju se osnovni vjetrozaštitni pojasevi ili nasadi, mjesto njihovog podizanja i pravac pružanja. Istovremeno, određuju se i pravci postavljanja unutrašnjih vjetrozaštitnih ili vjetrolomnih linija, koje trebaju pomoći efikasnijoj obrani.

Uloga i značaj vjetrozaštitnih pojaseva

Često se u voćnim nasadima, naročito na slabo bujnim podlogama, javlja krivljenje stabala od jakih zračnih struja. To je posebno slučaj u ravničarskim predjelima, ali ne isključuje i druge. Često su najugroženiji breskvici, gdje su stabla iskrivljena u pravcu puhanja jakih vjetrova. Iz tog razloga se obavezno planira podizanje navedenih pojaseva, upravo na kretanje zračnih masa. 

Rijetki ili gusti pojas?

Iskustvo je pokazalo da je najbolje zaštitne pojaseve podizati prije sadnje voćaka, ali u krajnjem slučaju to se može izvesti i kasnije.

Oni uglavnom mogu biti dvojaki: rijetki, koje vjetar propuše i gusti, dakle neprobojni. U prvom slučaju snaga vjetra se samo umanjuje, dok u drugom vjetar nailazi gotovo na živi zid, podiže se iznad nasada i kasnije vraća u prvobitan položaj. Ustanovljeno je da je prvi tip bolji.

Razmak na kojem djeluju zaštitni nasadi je različit. On je do 100 puta veći nego što je visina drveća. Zbog toga je dobro da se podižu još na jednom ili više mjesta i u samom voćnjaku takozvane vjetrolomne linije. Naročito je važno da se vjetrozaštitni pojasevi sastoje iz više redova različitog drveća, na malom razmaku jedno od drugog, tako da stabla bliža vjetru budu niska, pa viša i u posljednjem redu najviša, jer se tada vjetar najbolje lomi i puše iznad voćaka.

Koje drveće saditi?

Drveće za vjetrozaštitu treba ispunjavati sljedeće uvjete:

• dobro uspijeva;
• raste brže od voćki;
• nema s voćkama zajedničke bolesti i štetnike;
• drvo ima veliku upotrebnu vrijednost;
• ne daju izdanke i
• kruna im je dovoljno gusta.

Jedna vrsta šumskog drveća, naravno ne može zadovoljiti sve ove uvjete, zbog čega se sade razne vrste. Najbolje se pokazalo drveće koje pripada voćarstvu: orah, kesten i lijeska. Svakako, korist je i od plodova ovih voćki.

U obzir dolazi i klen, jasen, breza, lipa, hrast, bagrem i drugo drveće. Zaštitni nasadi s južne strane trebaju biti 20 - 40 m udaljeni od voćnjaka, a sa sjeverne strane 10 - 20 m. Razmak između redova kod zaštitnih pojaseva treba biti 1,5 do dva metra, a u redu metar do 1,5 m. Grmove šiblja, odnosno grmolike vrste, treba saditi dva puta gušće, a redove postavljati uspravno na pravac strujanja vjetra. Mora se imati na umu da se vjetrozaštitni pojas mora postaviti na dovoljnu udaljenost od prvog reda voćaka, kako ih ne bi zasjenjivao.