Kako unatoč žegi i suši, bez zalijevanja sačuvati urod maslina?

Dugotrajna suša i nezapamćena žega dovode u pitanje ovogodišnji urod i berbu maslina. Ako trenutni klimatski uvjeti potraju, teška će hipoteka biti stavljena i na kampanju 2025./26. Pogotovo na otocima gdje su uvjeti uzgoja i klimatske prilike najteži. Ali, baš tamo ima i obećavajućih primjera. Jedan od njih je maslinik dr. sc. Šime Marcelića (39) na otoku Ugljanu. Stabla su u dobroj kondiciji, a plodovi zdravi.

"Očekujemo solidnu berbu. Bolju nego lani“, kaže mladi znanstvenik i strastveni maslinar.

Maslinik se nalazi na središnjem dijelu otoka, na predjelu Noršin, a gleda prema jugozapadu. Iz njega se vide Dugi otok i otok Iž te posebno dojmljiva uvala Svitla. Obiteljski maslinik star preko 400 godina Šime je zajedno s ostalim članovima obitelji počeo obnavljati prije 13 godina. Postupno i sustavno.  

Obnovom starih maslina pobijedio sušu

"Ovo je tipičan ekstenzivni maslinik u kojemu su prevladavale autohtone sorte oblica, drobnica i pokoja grambučela. Ima dosta kamena, zemlja je škrta i uvjeti su ograničeni pa je jako teško raditi“, pojašnjava ovaj docent na Odjelu za ekologiju, poljoprivredu i akvakulturu Sveučilišta u Zadru te veliki zaljubljenik u maslinarstvo.

Smatraju ga najboljim maslinarom među znanstvenicima i najboljim znanstvenikom među maslinarima. Povezao je znanost, struku i praksu. 

Suša je, dodaje, vječni problem pa su zato preci ovaj maslinik više puta napuštali i obnavljali, a tek ga je njegov pokojni otac Ignacije nakon Domovinskog rata počeo sustavno obnavljati. Uz Šimu pomagali su mama Jasna i brat Donat. Otac, nažalost, nije doživio vidjeti kako su iz višestoljetnog korijena izrasle mladice. U međuvremenu su se razvile u stabla koja je prenacijepio na rodnije i na sušu otpornije lastovku i picholen, u tu je i jedna samonikla, zasad još uvijek nepoznate sorte. 

Šime podsjeća kako je u dijelu maslinika, koji su mu ustupili rođaci, svojedobno Dobroslav Elezović oblice i drobnice prenacijepio na levantinke, lastovke, leccino. picholine i leceo di corno. Unatoč klimatskim promjenama i drugim nepovoljnim uvjetima sve nacijepljene redovito rađaju.

Naš sugovornik otkriva i kako je obnovom starih maslina uspio pobijediti sušu. "Obnova stoljetnih stabala zapravo je prva crta suživota sa sušom", kaže. Mjera kojom se smanjuju štete negativnih utjecaja. Novo, mlado stablo s velikim korijenjem bolje podnosi nedostatak vlage, objašnjava Šime. Malo pomalo nasipao je i poravnavao teren. Primjenjuje sve agrotehničke mjere počevši od rezidbe, gnojidbe i zaštite od bolesti i štetnika. On rezidbu obavlja četiri puta godišnje, prvu u siječnju kad je maslina u zimskom mirovanju, drugu u ožujku, treću tijekom ljeta i četvrtu u samoj berbi.  

Sad je ura za zelenu rezidbu

Zelena, ljetna rezidba koju upravo provodi zapravo je pasivna obrana od suše. "Otklanjam izbojke iz korijena i one s primarnih, uglavnom okomitih grana, a ostavljam polegnute koje će dogodine početi rađati“, pojašnjava.

Zelenu rezidbu preporuča i ostalim maslinarima. Neproduktivni izdanci tzv. vodopije moraju se uklanjati jer oduzimaju biljci hranjive tvari, a rastu vrlo brzo, čak 2-3 metra godišnje. U zelenoj rezidbi mogu se također ukloniti i neke grane koje su oštećene ili slomljene atmosferskim prilikama ili zahvaćene nekom bolešću, kaže Marcelić i dodaje da se ljetnom rezidbom radovi u masliniku sljedeće godine smanjuju.

Rezidba maslina - kako ju obaviti i koje greške izbjeći?

Ljetna je, pojašnjava, posebno nužna kod maslinara koji su proveli obnovi ili reformu stabla jačom rezidbom u zimskom periodu. Budući da je maslina porezana jače, ona tijekom vegetacije iz korijena i na primarnim grana razvija veliki broj jednogodišnjih grana koje ovisno o položaju na stablu u rod dolaze od 3 do 7 godine.

To su brzorastuće mlade grane koje imaju jaki vegetativni porast, na sebi nose mladi i nezreli list, koji zahtijeva više hrane i vode nego što stvara, odakle i vuku naziv "vodopije“.

"Dio tih grana posebno one uspravne i u nepovoljnom položaju, zatim one koje su na korijenovom vratu i one koje će smetati u berbi uklanjamo ljetnom rezidbom masline“. Time, kaže Marcelić, smanjujemo transpiraciju i usmjeravamo hranjiva i vodu u mjesta gdje je maslini potrebno (plod i druge grane koje ostaju za rod idućih sezona).

Pokazalo se također da, kada je deblo u sredini propalo i trulo (šuplje) i kad se ono obnovi, bolje podnosi sušu. Više je prednosti, nego mana obnove starih stabala. Jedna je otpornost na sušu, ali i mogućnost uvođenja novih rodnijih sorti i onih otpornijih na sušu. Time dolazimo i do drugog važnog agrotehničkog zahvata kojim maslinar može prevladati sušu, a to je: cijepljenje ili navrtanje maslina.

Dragocjeni savjeti Dobroslava Elezovića

Marcelić podsjeća kako je legendarni Dobroslav Elezović, bard dalmatinskog i hrvatskog maslinarstva, svojedobno dolazio na Ugljan podučavati tamošnje maslinare. Bio je u pravu kada im je govorio: Vaše maslinike treba obnoviti (regenerirati), ozdraviti (od paunovog oka i muhe) i uvesti nove sorte (cijepljenjem).

Taj veliki stručnjak koji je napisao i knjigu "Maslina i suša“ te je uložio svoj životni vijek podučavajući maslinare ovim temama, a plodovi njihovog rada vidljivi su i danas. Obnovljena stabla i implementirane nove sorte zapravo nose glavninu roda u ekstenzivnim maslinicima na otocima nakon više od 50 godina od njegovog djelovanja.

Zdrav list je drugi temeljni stup obrane masline od suše jer u zrelom listu se stvaraju fitokemikalije koje su uključene u metabolizam obrane masline od toplinskog stresa. Stoga maslinari koji vode brigu o zaštiti od paunovog oka i olovne bolesti uvelike preveniraju posljedice same suše.

Kada smo kod zaštite masline nije dobro ne spomenuti i folijarnu gnojidbu koja se s njom često kombinira. Inače taj vid gnojidbe je sporedan (dopunska), a ipak glavna gnojidba se mora provesti putem tla.

Gnojidba putem tla i opasnost od paunovog oka

"U otočnim uvjetima uzgoja, gdje je tlo plitko i skeletno, naglasak treba biti na jesenskoj gnojidbi“, sugerira Marcelić i dodaje da u svom masliniku gnojidbu provodi između prve ljetne i sljedeće veće kiše, uglavnom početkom rujna.

Koristi uglavnom organska peletirana gnojiva u kombinaciji s mineralnim koja imaju više fosfora i kalija uz dodatak mikroelemenata. Upozorava i na opasnost od zaraze paunovim okom, što je zapravo i najurgentniji dio posla u maslinicima i na otocima i u priobalju i zaobalju.

"Korijen je glavni organ za usvajanje vode, a time i hranjiva i niti jedna folijarna ne može zamijeniti gnojidbu putem tla“, tvrdi mladi znanstvenik. 

Jer, kaže, list ne može prihvatiti dovoljne količine hranjiva potrebnih za normalni rast i razvoj masline i njen metabolizam. Stoga je potrebno imati na umu da je folijarna gnojidba dopunska mjera u ishrani masline koja daje rezultate samo kad korijen (cijela biljka) zbog nepovoljnijih uvjeta rasta poput nedostatka ili suviška vode, zaslanjenosti tla ili pak visokog odnosno niskog pH ne može nesmetano usvajati vodu i hranjiva. 

Prije se folijarno dodavala urea, sad su standardi lako dostupni dušik u obliku raznih aminokiselina u kombinaciji s drugim elementima poput bora, magnezija, cinka i ostalih… Najnovije znanstvena istraživanja sve više spominju i elemente koji nisu biogeni, ali pozitivno djeluju na rast i otpornost biljke, a to su silicij ili titan.

Kaolinska glina, pokrovni usjevi i malčiranje

Kaolinska glina se uveliko implementira u maslinarstvo iako je njena povijest upotrebe duga. To se prvenstveno događa zbog ograničavanja sredstava koja štite od maslinine muhe i svijesti maslinara da trebaju smanjiti upotrebu insekticida radi svog zdravlja i zdravlja okoliša. Nadalje, kaolinska glina smanjuje temperaturu lista te time utječe na otpornost masline na sušu.

Marcelić upozorava da prekomjerna gnojidba dušikom u proljeće putem tla negativno utječe na otpornost stabla na sušu i stoga se ona mora provoditi umjereno. Naglasak u gnojidbi treba biti na organskim gnojivima u kombinaciji s kompleksnim mineralinim koji u sebi imaju, osim dušika, i ostale važne biogene elemente koji učvršćuju biljku i tako je pripremaju za suhi period.

Važno je naglasiti da ciljana sjetva pokrovnih usjeva i malčiranje može značajno spriječiti isparavanje vode iz tla i time maslini stvoriti bolje uvjete za rast korijena i zadržavanje vode. U svezi s time spominje i obradu tla koja, kaže, ima niz prednosti, ali i mana. Stoga se ona treba kombinirati s drugim mjerama i ograničiti je tamo gdje nesporno daje rezultate. Nadalje, dodavanje ostataka od prerade masline, osim što podiže organsku tvar u tlu, zasjenjuje tlo i time smanjuje isparavanje iz tla. Važni su i nasipanje terena, melioracija krša…

To su samo neke mjere kojima joj pomažemo da boje podnese stres od suše, a sve spomenute mjere (obnova starih maslina, prenacijepljivanje, rezidba, gnojidba i održavanje tla) valja provesti pravodobno tijekom zime i proljeća kako bi bila spremna za sušu. "Sada, posvuda gdje je maslina žuta, a plod smežuran gotovo nijedna navedena mjera neće dati željeni rezultat“, kaže.

Ali, nije svako zlo za zlo. Smežuran plod i visoke temperature ometaju i normalni životni ciklus maslinine muha, tog najvećeg štetnika masline. To možemo spomenuti kao pozitivni učinak suše. Podsjetimo i na onu pučku: "Suho ljeto mokre bačve“. Bit će ulja u bačvama posebice onih koji su svoje masline ispravno njegovali u sušnim uvjetima i tijekom cijele godine. Slično kao naš sugovornik dr. sc. Šime Marcelić koji će ove godine na svojih 80 stabala maslina ubrati 1.000 do 1.200 kg zdravih plodova i od njih pravodobnim hladnim prešanjem proizvesti vrhunsko ekstra djevičansko maslinovo ulje.

Uzgoj bez navodnjavanja

Inače, maslina je biljka pogodna za suhi uzgoj. Dakle, u nedostatku vode, nemojte očajavati, postoje neke prakse koje mogu ublažiti stres i održati dobru produktivnost i profitabilnost.

Ona je kserofitna i heliofitna mediteranska voćna vrsta, koja ima više mehanizama prilagodbe na suhe i vruće uvjete bez dovoljno oborina. Građa i struktura lista je jedan od temeljnih mehanizama obrane od suše. On je sitan te ima specifičnu anatomsku građu, voštanu prevlaku s taninima i malim brojem puči smo na donjoj strni lista. Zatim korijen, koji je u pravilu plitak kako bi mogo presresti i čak male količine ljetnih oborina koje padnu tijekom sušnog perioda, kad je biljci potrebno. Isto tako, uske provodne žile uz navedenu anatomiju lista, osiguravaju maslini mogućnost usvajanja vode kada je ona slabo dostupna.

Sve navedeno, osigurava rast na visokim temperaturama uz ograničene količine vode na plitkim i skeletnim tlima na kojim se ona inače sadila i uzgajala. Tu dolazimo i do razloga zašto su naši preci sadili masline diljem Mediterana, ali i kod nas na rubne i plitke terene, a one dobre čuvali za povrće, krumpir, žito i lozu. Tu činjenicu smo zaboravili ili je nismo dovoljno bili svjesni kada smo zadnjih godina podigli veliki dio novih nasada u nepovoljnim uvjetima za maslinu, uz to još sa sortama koje su osjetljive na paunovo oko. Te uvjete možemo jednostavno definirati kao kotline (udoline) gdje se zadržava hladi zrak s teškim i glinastim tlima i visokim podzemnim vodama zimi.

Kako umanjiti stres kod maslina izazvan klimatskim promjenama?

Najbolji mehanizam borbe protiv suše je navodnjavanje maslina, a te činjenice su svjesni i naši vrijedni maslinari posebno oni na otocima, ali i dalje brojni naši maslinici nemaju navodnjavanje. Generalno neki od razlog tome su: male dislocirane parcele, nepristupačni tereni, duboke i zaslanjene podzemne vode, mala briga o masline te staro stanovništvo.

"Svjesni te činjenice maslinari provode brojne druge agrotehničke zahvate za ublažavanje toplinskog stresa zvanog suša", kaže dr. sc. Šime Marcelić.