Zimsko mirovanje traje pet do šest pa i više mjeseci, ovisno od geografske širine i nadmorske visine mjesta gdje se uzgajaju voćke.
Zimsko mirovanje osigurava određenu otpornost voćaka prema mrazevima, a s tim u vezi i prilagođenost klimatskim promjenama u određenoj eko sredini. U nekim krajevima s blagom klimom (Kalifornija, južna i sjeverna Afrika, Izrael i drugo) često je otežano ili onemogućeno kretanje voćaka čiji je period dubokog zimskog mirovanja dug.
To razdoblje je dosta dugo u godišnjem ciklusu umjereno-kontinentalnih (listopadnih) voćaka. Traje pet do šest pa i više mjeseci, ovisno od geografske širine i nadmorske visine mjesta gdje se uzgajaju sadnice.
Prema Kurindinu, zimsko mirovanje voćaka dijeli se u tri podrazdoblja:
Međutim, Stanković (1977) zimsko mirovanje voćaka je podijelio u četiri:
Prvo i četvrto podrazdoblje su prijelazni - iz vegetacije u latentni život i iz latentnog života u vegetaciju.
Početno zimsko u stvari predstavlja prijelaz iz vegetacije u zimsko mirovanje. Ono nastaje od trenutka otpadanja lišća i traje do pojave prvih jačih mrazeva. Ne ističe se ni svojim trajanjem ni nekom kvalitativnom osobenošću.
Biološko mirovanje (duboko, prirodno, fiziološko, obavezno zimsko) uvjetovano je nasljednim čimbenicima i javlja se bez obzira tjera li sredina voćke da završe vegetaciju ili ne. Ovo mirovanje se javlja u listopadnih voćaka i u suptropskim krajevima ili u staklenicima i traje oko dva mjeseca. Obično se javlja u studenom i prosincu.
Trajanje biološkog zimskog je nejednako i ovisi od voćne vrste ili sorte, a u određenoj mjeri i od uvjeta sredine. U vezi dužine trajanja sve vrste mogu se podijeliti u dvije grupe:
Prvoj grupi pripadaju: badem, marelica, neke japanske šljive, višnja, jabuka petrovača, neke sorte krušaka, trešanja i neki tipovi ringlova. U ove vrste voćaka biološko zimsko mirovanje traje samo 15 do 30 dana. Poslije tog roka, ako su uvjeti povoljni, voćke ulaze u podrazdoblje ekološkog (prinudnog), u kome je moguće buđenje vegetacije. Drugoj grupi pripadaju sljedeće vrste: većina sorti jabuka, krušaka, trešanja, bresaka, šljiva požegača, bjelošljiva, trnošljiva i neki biotipovi rinlgova. Kod njih biološko traje 45 do 60 dana, poslije čega one ulaze u potdrazdoblje ekološkog zimskog mirovanja.
Ovo biološko, fiziološko mirovanje je od posebnog značaja za većinu listopadnih vrsti, zato što samo voćke koje su bile dovoljno dugo izložene temperaturama nižim od 7oC mogu u proljeće normalno i bez smetnji krenuti i cvjetati.
Ekološko (prinudno) zimsko je u stvari produžetak fiziološkog mirovanja i traje do početka kretanja vegetacije, obično do ožujka ili travnja, što ovisi od niza čimbenika, a posebno od klimatskih. Uglavnom je uvjetovano čimbenica okoliša koji onemogućavaju (stopiraju) vegetaciju, pa se zato i naziva prinudnim mirovanjem. Među klimatskim presudna je temperatura. Ako se u tom podrazdoblju povisi, onda se ovo mirovanje prekida. To potvrđuje i činjenica da odsječene cvjetne grančice krajem prosinca ili početkom siječnja i držane u teglama s običnom vodom na sobnoj temperaturi, već poslije šest do 12 dana počinju cvjetati i listati.
Osim toga, u godinama kada imamo veće temperaturne oscilacije, dolazi do oštećenja na dijelovima stabla, koja su izložena jačem zagrijavanju, u vidu pucanja kore na deblu i skeletnim granama. Ova pojava je česta na južnim stranama, gdje uslijed intenzivnijeg zagrijavanja i velikih oscilacija u dnevnim i noćnim temperaturama dolazi do pucanja kore na deblu i stvaranja takozvanih "ožegotina".
Završno zimsko mirovanje, kao što je ranije navedeno predstavlja prijelazno podrazdoblje iz latentnog života u vegetaciju. Dužina ovog ovisi od nasljednih bioloških osobina voćne vrste i sorte, a isto tako i od temperature okoliša.
Ovo podrazdoblje je posebno kratko u europskih sorti marelica pa otuda one, samo ako je desetak dana temperatura iznad 15oC, počinju cvjetati i listati. Stoga marelica često strada od proljetnih niskih temperatura.
Tagovi
Autor