Iza maslinara, ali i lovca je na stotine tisuća orezanih grana i grančica, a najdraže mu je "upasti" u zapuštene maslinike. Prošle je godine dobio poziv i za uređenjem kaštelanske Mastrinke, 1.500 godina stare masline
Za pravilno podrezati maslinu treba ogromno iskustvo, a njega ima šezdesetogodišnji Mario Eremut iz Žeževice u općini Šestanovac. Vrsni je to baštovan s vrijednim iskustvom rezača vodopija, grana i grančica koje gledano okom običnog i manje vičnog promatrača, nisu ništa drugo doli rodnice koje ni u ludilu ne bi izacili iz krošnje. Za njega kažu da jednako dobro barata s pilom i škarama stoga svoj "Getsemanski vrt“ ureduje jednako kao i lovačke staze podbiokovskog lovišta.
Nije od onih koji uz pomoć motorne pile krošnje čini prozračnima i osunčanima jer to smatra nimalo ekološkim, a još više opasnim.
Po njemu pravilna rezidba maslina zahtijeva najviše znanja i umješnosti. To nije ustaljena šablona dobivena kao prilog uz nekakavu mjesečnu tiskovinu, već ju maslinar odmjerava na licu mjesta i to trenutačno golim okom. Bez prave rezidbe, nema rezultata i pravog ploda.
"To vam je isto kada ciljete na divljač, a potrebna vam je mirna ruka i oštro sokolovo oko da vam tane u letu prati", uspoređuje.
Zato je potrebno redovito "čišćenje“ tako da maslinu održavate, a paralelno produžujete njen rodni životni vijek. Ako toga nema, kaže, ostavite se i puške i škara.
Nekada ljudi, pogotovo oni stariji, grintaju zbog, po njima pretjeranog prozračivanja krošnje posebno u njenoj unutrašnjosti. "Ne shvaćaju da takvim pristupom postižemo stabilniju proizvodnju i povećenje udjela ulja, a paralelno radimo na smanjenju troškova zaštite pa i berbe", tvrdi Mario Eremut. Ovaj spretni maslinar i još vičniji lovac maslinik uspoređuje s lovištem. Kao i krošnja tako i lovište mora biti uredno.
Iza njega je na stotine tisuća srušenih grana, pa je rado viđen gost u maslinicima od Vrgorca do Splita. Zbog velikog je iskustva prošle godine dobio poziv da "očisti“ i 1.500 godina staru maslinu u Kaštel Štafiliću koju još mještani zovu Mastrinka, a koja je u Kaštela najvjerojatnije stigla iz stare Grčke. S obzirom da se radi o simbolu grada pod Kozjakom, to je Mariju bila izuzetna čast i zadovoljstvo, a prvenstveno izazov.
Problem su mu stari i napušteni maslinici. Njih je možda i najviše. U prošlosti našeg maslinarstva, njihova su stabla bila zapostavljena jer su se u pravilu sadile "sa strane“ uz iskrčene gomile i na krajevima parcela.
"Neke druge poljoprivredne kulture imale su prednost. Zato što je maslina rađala periodično i slabo. Malo tko da ih je gnojio ili rezao. I onda došle devedesete, pa se zapostavilo i ono malo što se prije obrađivalo. Stoga je veliki dio zarastao i postao dijelom lovišta. Gdje nema škara, tu puška vlada", smije se i nastavlja: Izgubila je na važnosti sve do početka novog tisućljeća kada se, pogotovo u Zagori, maslinarstvo revitaliziralo, a podignuti su i brojni novi maslinici.
"Za nas rezače, posla na pretek. Mladi ljudi uvidjeli su sve blagodati koja pruža pa se najprije počelo sa čišćenjem starih onda i sadnjom novih stabla. U oba slučaja ukoliko ih ne namjeravaju periodično čistiti i održavati, bolje da se nikada nisu ni uhvatili tog posla", ističe Eremut dodajući da se s takvim slučajevima često susreće. Mladi poljoprivrednici misle da ih je dovoljno nove samo posaditi, a stare jednom temeljito očistiti, i više nikada u njih ne ući. Priča nam i da nekad ni kriv ni dužan zaluta u tuđi maslinik. Ne svojom krivnjom već vlasnikovom, u pravilu mladih gazda koji točno i ne znaju gdje im je starina i granična međa.
"Susretnete se sa svakakvim situacijama. Međutim, mladi imaju volju za radom. Samo bi sve na brzinu i ulje i novce dok stariji donekle poznaju proces priozvodnje", napominje dodajući da još kada bi njihove mlade informatički obrazovane nevjeste znale šta sve pruža maslinovo ulje, bacile bi mobitel iz ruke i uhvatile se škara i motike jer ono nije samo temelj zdrave mediteranske prehrane već se njegovim redovitim konzumiranjem smanjuju brojne tegobe, a ujedno predstavlja i eliksir vječne mladosti i ljepote. Dakako, prirodne, bez primjena 'teške' industrije.
"Tako je i s lovom. Nažalost danas je više mladih maslinara nego lovaca. Još da je tu branšu 'pomladiti' ovo bi sve bio jedan veliki botanički vrt u kojem vlada simbioza koju samo možete poželjeti", kaže on.
Tagovi
Autor