Markota: Proizvodnja voća i hrane uopće, više nije samo problem proizvođača

"Raznorazne objektivne okolnosti, a pogotovu klimatske promjene unose sve više neizvjesnosti u proizvodnju voća, odnosno hrane uopće i postale su determinirajući okvir opstojnosti proizvodnje", upozorio je predsjednik Hrvatske voćarske zajednice Branimir Markota na 17. Znanstveno-stručnom savjetovanju hrvatskih voćara s međunarodnim sudjelovanjem u Zagrebu na temu Voćarstvo u ekološkoj proizvodnji.

Zbog toga se, ističe, sve češće postavljaju pitanja u kojim količinama i u kojoj kvaliteti je uopće moguće realizirati proizvodnju voća bez obzira je li riječ o konvencionalnoj ili ekološkoj.

Dodao je da zahtjevi tržišta s jedne strane, kao i institucionalni okviri proizvodnje, od ograničavanja upotrebe zaštitnih sredstava do raznoraznih zelenih i sličnih zahtjeva kojih je sve više, zaista dovode u pitanje njezinu održivost u postojećim količinama.

"A komoli kada se govori o eventualnom povećanju", ukazao je Markota. 

Tko će proizvoditi hranu u ovakvom okruženju?

Prema njegovim riječima, kako vidimo ovih dana kroz poljoprivredna događanja, (čitaj prosvjede diljem Europe), opravdano se postavlja pitanje gdje smo i mi jer proizvodnja hrane više nije samo problem proizvođača nego svih dionika kojih se ona tiče.

"Ti dionici smo svi mi koji očekujemo da hrane ima dovoljno, da je dobra, ukusna čak i lijepa te po mogućnosti i jeftina, ali malo se tko pita tko će tu i takvu hranu u ovakvom okruženju proizvesti", opisao je. 

Voće se oduvijek proizvodilo i proizvodit će se sigurno i ubuduće, naglašeno je na Savjetovanju, ali treba jasno reći da ono ima i sve veće troškove, a bez nadoknade tih troškova teško je očekivati opstanak proizvodnje, povećanje još teže. 

"U tom smislu trebamo tražiti rješenja koja će osigurati neophodno potrebnu proizvodnju koja je tržišno prihvatljiva, a proizvođaču isplativa", istaknuo je Markota.

Proizvodnja eko voća ne prati rast površina

Vezano uz ekološku poljoprivredu, ona, čulo se, predstavlja cjelokupni sustav upravljanja proizvodnjom hrane kojim se osigurava očuvanje prirodnih resursa, okoliša, klime, održavanje visoke biološke raznolikosti i u konačnosti zdravlje ljudi.

Naša zemlja, napominje predsjednik HVZ-a, raspolaže vrlo povoljnim uvjetima za tu proizvodnju. Postoji i sve veća težnja za tzv. održivim razvojem u poljoprivredi, evidentni su sve veći poticaji za eko proizvodnju kao i znatan rast površina pod tom proizvodnjom. 

"Pitanje je je li rast površina u korelaciji s rastom proizvodnje i kakav je uopće trend rasta ekološke proizvodnje? Isto kao i kod konvencionalne, postoji li tu tržišne opstojnosti", upitao je.

Primjerice, u EU se, kaže, od ukupno 11 milijuna tona jabuka, s ekoloških nasada godišnje dobije 700.000 tona. No, raste njihov udio na tržištu, koje ih sve više traži. "Udio ekološki proizvedenih jabuka u Europi je u 2018. godini iznosio 4 posto, a zadnjih godina se vrti oko 6 posto", otkrio je Markota.

Kakva je situacija u Hrvatskoj?

Iznio je i podatak da je u Hrvatskoj prije 10 godina pod nasadima jabuka bilo 6000 ha, a danas je to gotovo duplo manje, 3.500 ha, dok u intenzivnoj proizvodnji, koja ima navodnjavanje i zaštitu od tuče, ima svega oko 2.000 ha.

Nadalje, u ekološkoj proizvodnji, voća je evidentirano kod nas oko 1.300 ha voćnjaka od ukupno cca 40.000 ha. Jabuka je, primjerice, prije 10 godina bila u ekološkoj proizvodnji na 460 ha,  a 2022. je evidentirano 1.150 ha, što znači da je rast cca 700 ha.  

Impresivan je podatak pogotovo kod lijeske koje je prije 10 godina bilo 2.150 ha, sada je to preko 10.000 ha. Također, nasada oraha bilo je na 4.300 ha, a sada je su isti na više od 10.000 ha. No, upozorio je, ostaje otvoreno pitanje koliko je na tim površinama zaista realizirano ekološke proizvodnje.

"Dakle, koji su to modaliteti održive i uspješne ekološke proizvodnje i kakva je budućnost ekološkog voćastva nadamo se da ćemo čuti na predavanjima i razgovorima u sklopu savjetovanja hrvatskih voćara", zaključio je Markota.