Neodoljiva privlačnost plodova planike: Magunje ukusne i ljekovite, ali i - opasne!

Na ulazu na jedno od brojnih imanja s vinogradima, vinarijama i kušaonicama u francuskoj Provansi pozornost je privuklo lijepo oblikovano stablo planike s crvenim upravo dozrelim plodovima. Iskušenje je bilo preveliko pa sam se propeo na prste i dohvatio nekoliko magunja, kako nazivaju plodove ove mediteranske vazda zimzelene voćkarice.

 "Što je to, jel jestivo“, upitala me Đurđa Adlešić. Kimnuo sam, zagrizao slasni plod i pojeo ga s guštom. "Naravno, evo probajte“, ponudio sam Đurđi. Uzela je plod i dok ga je gledala njezin suprug Staško reagirao je zaštitnički.

Ukusne i Đurđi Adlešić

"Pazi Đurđa, nemoj, tko zna što je to, možda je otrovno“, rekao je Staško, ali Đurđa je plod zagrizla i slasno pojela: "Mmmm, jako ukusno“, prokomentirala je, tada još aktivna, visokopoziciona liberalka.

Na ovaj "detalj“ iz Provanse, gdje smo prije četiri, pet  godina u organizaciji Hrvatskog poljoprivrednog  zadružnog saveza sa skupinom hrvatskih zadrugara, voćara, vinogradara, vinara i sličnih zanimanja bili na studijskom putovanju, posjetio sam se ovih dana, u šumi grmova planike u Petrčanima kod Zadra. Plodovi maginje, magunje, prvke, prpka, jagodnjaka.. i kako ih sve ne nazivaju, upravo dozrijevaju.

"Ima ih kao u priči“, kaže i sveučilišni profesor agronomije Ante Kolega Bage, koji obožava plodove samoniklih voćkarica, oskoruša, drenjina, trnjina, divljih krušaka pa i magunja. On ističe i posebnost ove biljke: "Istodobno s okruglastim, jagodolikim, zrelim plodovima naglašeno narančasto crvene boje, pojavljuju i cvjetovi bijele do ružičaste boje. Znači, u isto vrijeme nalazimo na stablu planike mnoštvo plodova i cvijeta. Cvjetovi koji se pojavljuju na jesen začeti će se i donijeti plod tek sljedeću jesen“, pojašnjava profešur Bage.

Jedem samo jednu

Latinski naziv ove biljke je Arbutus unedo, pri čemu ovaj drugi dio naziva potječe od Plinijeve izreke "unum tantum edo“ – jedem samo jednu. Tko zna jel to znao Đurđin suprug Staško, ali bio je u pravu kad je pozivao na oprez. Premda izuzetno zdravi, ako se konzumiraju u većim količinama, plodovi planike mogu izazvati i zdravstvene poteškoće. Najprije probavne jer djeluje kao laksativ tako da se nezasitnima može dogoditi da odmah uz grm urade ono što inače čine u zahodu. Ali, to je najmanji problem. Tko konzumira veće količine može osjetiti omamljenost sličnu pijanstvu, kod prejedanja magunje mogu djelovati opojno, kao da je osoba drogirana, a preveliko  neumjereno konzumiranje svježih plodova, na što upozorava i magistar agronomije Željko Peran, može kod zdravstveno osjetljivih izazvati čak i smrt.

Zbog toga je i sam naziv odnosno izvedenica iz naziva "unedo" - što bi značilo jednu jedinu od "unedo tantum edo" - jedem samo jedan plod. Srećom, kod nas se nije dogodilo, nije zabilježeno da bi netko od prejedanja magunjama, smrtno stradao.  Nitko nije stradao, ali zato postoje brojni primjeri i svjedočanstva o ljekovitim svojstvima plodova planike.

Sadrži obilje C vitamina

Magunje, naime, sadrže obilje C vitamina. Dovoljno je pojesti sedam plodova dnevno da se zadovolje potrebe za tim vitaminom. Osim vitamina C sadrže i etil galat kojega struka drži prirodnim antibiotikom, tako da ova biljka nalazi svoju primjenu i u narodnoj medicini. Za liječenje se rabe i kora za čaj protiv smetnji urinarnih poutova, te korijen protiv upalnih procesa i reumatskih smetnji. Lišće se nekad dosta rabilo za stočnu hranu, dok je drvo izuzetno kalorično kao ogrjev.

Od maginja se mogu napraviti izuzetno dobre marmelade, i razne kvalitetne rakije, likeri pa čak i vino. U negdašnja stara i ratna vremena, piše magistar Peran, magunja se brala i sušila, potom mljela te s dodatkom oko 1/3 brašna, koristila za proizvodnju kruha. Prerađevine od magunje  sačuvaju u sebi vitamin C kojim plodovi planike obiluju. Takve prerađevine možemo koristiti i kao preventivu za očuvanje imuniteta te zaštitu od gripe.

Primjena ploda je poznata i u kozmetičkoj industriji gdje se koristi kao dodatak kremama za lice, koje omogućavaju ravnomjerno tamnjenje kože. Krema se koristi i protiv očuvanja odnosno sprječavanja starenja kože.

Žestice u Portugalu i Albaniji

Na prostoru gdje rastu, a to su otoci i priobalje na Sredozemlju (najviše u Francuskoj i Italiji) magunje se obično i prerađuju. Planika ima i u Portugalu,  Irskoj i Engleskoj gdje se plodovi  rabe i za pripremu kolača, sličnog talijanskom panetonu.

Najbolje organizirana prerada magunja je u Portugalu. U pokrajinama Alentejo i Algarve, gdje biljka raste u izobilju, kušao sam od nje žestoko alkoholno piće koje zovu medronho i koje se proizvodi u mnogim seoskim domaćinstvima toga kraja. Proizvode se u dvije inačice, kao čista rakija ili s dodatkom meda i aromatičnog bilja, što je postalo veoma omiljeno među stranim turistima, osobito motoristima. Portugalski turistički djelatnici nastoje dodatno promovirati svoje proizvode od ove biljke o kojoj su napravili mnoge internetske stranice na engleskom i drugim stranim jezicima na kojima se poziva goste ne samo da kušaju rakije u mjestima njhovog nastanka, nego da ih i posjete u vremenu berbe.

Odnedavno, kao što je zapisao kolega Ivan Stagličić, proizvodnju rakije od magunja preferiraju i u Albaniji. Tamo je poznata pod imanom "raki kocimarejë“, a proizvodi je postupkom dvostruke destilacije. Na Sardiniji od magunja proizvode vino i tvrde da je to običaj iz davnine.

Kod nas prednjače Dubrovnik i Pašman

U zadnje dvije, tri  godine i u Hrvatskoj se osjeća pojačano zanimanje za promidžbu ovog voća i njegovih prerađevina. Prednjače Dubrovnik i Pašman. Tako u mjestu Majkovo svake godine u studenome održavaju radionice branja magunja i pripremu marmelada. Slične akcije provode se i na Korčuli, a sve je više informacija o planiki i s Visa, Brača, Hvara te iz Rovinja.

Na području Zadarske županije može se na mnogim mjestima naći  magunje. Bogat je njome petrčanski kraj, područje Tustice između Sukošana i Svetog Petra,  a ima je i u podvelebitskom području gdje dozrijeva tek početkom prosinca. Osobito je raširena na otocima, po čitavom zadarskom arhipelagu. No najviše se oko nje napravilo na otoku Pašmanu, gdje se magunjama bave već godinama. Još 2001. je rakija od magunja iz Neviđana osvojila srebrnu medalju na Vinkovačkim jesenima.

U OPG Kuštera u Kraju bave se proizvodnjom džema od  magunje  za koji su dobili i oznaku Hrvatski otočni proizvod.  Rozalinda Banić, svestrana proizvođačica autohtonih otočnih proizvoda, specijalizirala se i za izradu džema, rakija i likera po tradicionalnoj recepturi. Ksenija Kalcina s Dugog otoka magunje preradjuje u slasni džem.

Vrijeme za berbu i preradu

"Dobar je to "biznis“ samo triba raditi", poručila je Rozalinda Banić, koja većinu posla oko branja i pripreme obavi sama ili uz pomoć ukućana.

Našao bi se još pokoji  primjer, no vrijednost magunja u pehrambeno prerađivačkoj industriji kod nas je još  uvijek zanemarena. Planika bi se mogla uzgajati i plantažno, ne iziskuje nikakve posebne uvjete, otporna na bolesti i štetočine.  Razmnožavati se može stratificiranim sjemenom ili reznicama pri čemu, prema naputcima struke,  valja upotrebljavati hormone za ukorjenjivanje drvenastog bilja.

Posljednjih se godina ova izuzetno dekorativna, vazda zelena biljka koju možemo formirati kao grm ili stablašicu, sve više koristi u oblikovanju otočnih i priobalnih vrtova , gdje uz ostalo mediteransko bilje daje poseban meditranski štih, poglavito oko hotela i privatnih kuća koje ugošćuju turiste. Tko još nije, a želi  okusiti plod planike upravo je vrijeme za njegovu berbu i preradu.Samo, pri konzumiranju sviježih zrelih plodova  valja imati na umu ono Plinijevo "unum tantum edo“ – jedem samo jednu. Ili, kako reče Rozalinda Banić, ničega ne valja previše pa ni magunja.