Njega nasada jagoda: Kako gnojiti i navodnjavati, a kako uništavati korove?

Njega jagoda (Fragaria vesca L., Fragaria ananassa Duch.) u rodu tijekom tri do četiri godine sastoji se u reguliranju rodnosti, uništavanju korova, gnojidbi, navodnjavanju i zaštiti od biljnih bolesti i štetnika.

Reguliranje rodnosti obavlja se prorjeđivanjem (rezanjem) suvišnih busena kod višegodišnjih biljaka. Obavlja se uklanjanjem oštrim nožem novih bočnih prirasta u trenutku prvog okopavanja. Broj dobro razvijenih busena po biljci treba biti maksimalno četiri do šest, u uvjetima jagode kao višegodišnje kulture.

Zakidanje cvjetne grane - kako?

Postupak zakidanja cvjetova počinje 15 dana nakon sadnje, a obavlja se zakidanjem čitave cvjetne grane, a ne pojedinačno cvjetova. Ovo se ponavlja po potrebi u jesen dva do tri puta.

U jagodnjaku se sadnice razvijaju na račun matičnih biljaka (busena), što umanjuje prinos 30 do 70 posto. Zakidanje vriježa se radi u četiri do pet navrata: prvo - pred cvatnju, drugo - pred zrenje, treće - po završetku berbe, četvrto - sredinom kolovoza i eventualno peto u rujnu. Zakidanje se obavlja noktima. Ako se zakasni, pa one očvrsnu, onda se obavlja voćarskim ili običnim škarama. Postoje i posebni strojevi za ovu namjenu.

Tretman u rano proljeće 

Kada se u proljeće stabiliziraju noćne temperature na oko 5 - 6°C, uklanjamo sve promrzle i oštećene listove, kao i starije donje listove, koji leže na foliji. Rano proljetni tretman podrazumijeva obaveznu primjenu preparata bakrom.

Nadalje, ishrana putem sustava "kap po kap" prati okvirni program ishrane. Zemljište se, pogotovo kod onih težih tipova, nasipa slamom kako se plodovi u zrenju ne bi prljali i zarazili.

Po završetku berbe, najkasnije do polovine srpnja, nadzemna masa se potpuno uklanjanja košenjem, nakon čega slijedi program zaštite, ishrane i navodnjavanja.

Radovi od rujna do prosinca

Polovicom rujna se prorjeđuje broj korijenovih vratova na dva do četiri ovisno o bujnosti sorte, a od početka listopada se usjev zasušuje. Od polovice studenog, a najkasnije od polovice prosinca kod ranih i osjetljivih sorti, jagode se prekrivaju agrofolijom u cilju zaštite od smrzavanja.

Standardno, održavanje i obrada tla u prvoj godini po sađenju jagode sastoji se u čistoj obradi, a kasnije se kombinira čista obrada malčem. Obrada treba biti plitka (pet, šest centimetara) zbog plitkog korijenovog sustava biljaka. Malčiranje se obavlja kada plodovi počnu savijati cvjetne drške i padaju po zemlji, a to je odmah nakon precvjetavanja.

Ako je u pripremi zemljišta za sađenje dano dovoljno organskih i mineralnih gnojiva, kasnije su potrebe znatno manje i gnojidbu treba svesti na prihranjivanje dušikom, a samo po potrebi fosforom i kalijem.

Godišnje potrebe za hranjivim elementima iznose: 70-100 kg dušika, 50-80 kg P2O5 i 120 kg K2O po hektaru.

Pravilno prihranjivanje 

Prvo prihranjivanje obavlja se neposredno prije prve obrade tla (osam do 10 cm) čim vremenske prilike dopuste, sa 150 - 200 kg KAN-a ili 80 - 120 kg Uree, ovisno o kiselosti (pH) zemljišta. Obavlja se u ožujku, eventualno u travnju, ukoliko to nije napravljeno u prvom roku.

S dušičnim gnojivima treba obazrivo postupati i najbolje je da se daje zemljištu putem organskih gnojiva prije sadnje. Suvišna upotreba neorganskog dušika izaziva veliku bujnost biljke, slabiju cvatnju, plodovi su slabije kvalitete i trule, a i brz je porast korova. Osim toga, višak dušika potiče rast vriježa i izdanaka na račun proizvodnih busena što iziskuje dosta rada na njihovom uklanjanju.

Prihranjivanje putem lista (folijarno) obavlja se nekim od registriranih preporučenih preparata. Proizvođači najčešće folijarno gnojivo primjenjuju istovremeno kada provode i zaštitu, sljedećim redom: voda+folijarno gnojivo+insekticid+fungicid. 

Navodnjavanje tri do četiri puta

U našim klimatskim uvjetima jagoda se navodnjava najmanje tri do četiri puta. Prvo zalijevanje treba izvesti pred cvatnju, drugo pred sazrijevanje, treće poslije berbe plodova, a četvrto po potrebi. Navodnjavanje se može obavljati brazdicama (širine 10 - 15 cm), zatim natapanjem po sustavu "kap po kap" i umjetnom kišom.

Navodnjavanjem "kap po kap" najracionalnije se koristi voda, a uz to i ne postoji opasnost od ispiranja i erozije tla. Ovaj sustav sastoji se od postavljenih plastičnih ili gumenih crijeva između redova. Na svaki metar crijevo je izbušeno, ugrađene su dizne koje smanjuju tlak (1,2 - 1,5 bara) i voda u kapima izlazi i tako natapa zemljište.

U vreijme cvatnje, treba kemijski zaštititi protiv botritisa i pepelnice. Odmah iza cvatnje, potrebna je zaštita protiv lisne pjegavosti i botritisa (sive truleži), dok ih nakon berbe treba zaštititi od grinje, lisne pjegavosti i pepelnice.