Na majčinoj djedovini u Podravskoj Subotici, Branimir Juranić podignuo je vrhunski nasad sibirskih borovnica. No, bez podrške roditelja Ljubice i Tomislava, te čitave obitelji, nemoguće bi bilo postići ovakav uspjeh. Danas je to umjetničko djelo na skoro 5 ha.
Pisali smo o njima 2018. godine pa je red da provjerimo kako plivaju danas. Juranići, sin Branimir, majka Ljubica, otac Tomislav i cijela šira obitelj, oformili su posebno poljoprivredno gospodarstvo u okolici Koprivnice. Bave se proizvodnjom haskapa (sibirske borovnice) i prerađevina od njega.
"OPG je registriran 2018. godine nakon istraživanja i učenja, te sada uz ostalo imamo oko 5.000 sibirskih i oko 1.000 američkih borovnica“, predstavlja nam gospodarstvo majka Ljubica Juranić, alfa ove proizvodnje.
Gimnaziju je završila u Koprivnici, diplomirala u Zagrebu na tehnološkom fakultetu, te svoj radni vijek provela u Zagrebu. Ona nakon 35 godina, a suprug Tomislav nakon 40, umirovili su se i odlučili pomoći sinu da pokrene posao s borovnicama. Branimir je danas, manje IT-ijevac, a više poljoprivrednik.
Uložio je vlastitu ušteđevinu, te nabavio prve sadnice iz Poljske. Od tada pa do danas, proizvodili su, rasli, širili se, sklapali nova poznanstva s kupcima, te nabavljali potrebnu mehanizaciju pomoću europskih fondova. I novi objekt za preradu je financiran fondovima i kreditom HAMAG Bicro.
U nasadu su još šljive, bademi i posebne ruže čajevke koje označuju različite posađene sorte haskapa.
"Prvu proizvedenu količinu od 50 kg prodao je Branimir u Rijeci otišavši tamo na izlet. Sada ima jako dobre kontakte u Istri, Rovinju, Poreču, Rijeci i na Krku. Prodaju vrši dostavom kombijem skoro diljem cijele Hrvatske, od Koprivnice, Varaždina, Čakovca, preko Zagreba, do Zadra, Šibenika i drugim mjesat, a prema prethodnim rezervacijama kupaca", otkriva.
Ekološki je uzgoj haskapa pod strogim nadzorom kontrolne stanice, no ona je ponosna na to što sve rade ručno, i košnju, i plijevljenje, i branje. A, ona sama, svaku ubranu mjericu još jednom ručno pregleda i odvoji borovnice za pekmez i one za sok. "Znate šta, ja polazim od sebe, pa iako me optužuju u obitelji da cjepidlačim, ja bih htjela kupiti borovnice koje nisu oštećene, nemaju listića, niti repića.“
Isprobali su veliki broj dostupnih sorti haskapa (zojka, wojtek, borealis blizard, borealis beauty, borealis beast, honeybee, indigo gem), ali i oni se uvijek vraćaju aurori:
"Najbolja nam je sorta aurora jer je najlakša za brati, plodovi su lijepi veliki, duguljasti i ima lijep grm za razliku od indigo gema koji je mali čupavi pa od njega radimo samo sok ili pekmez jer nam ostaje puno repića. A, honey bee koji bi trebao biti najslađi, on je specifična vrsta koja se nekima jako dopada, a drugima ne. Mi ga velikim dijelom koristimo za sok.“ Ljubica sama kući kuha pekmez po starinski bez dodataka i s minimalnom količinom šećera, a sokove rade u ekološkoj preradi u Zagorju.
Plan je proizvesti, ali zdravi proizvod na jedini mogući zdravi način, bez pesticida. Zato ovdje život buja, pa osim nemilog suživota s voluharicama, na imanju obitavaju stalni gosti i ptice.
"Ne koristimo mreže protiv ptica jer su nama ptice nebeske, velika pomoć“, veli i nadodaje: "Ptice se vole častiti našim borovnicama, ali nam ujedno rasiju iste u vreće s američkim borovnicama i naš je zadatak samo kasnije razdvojiti sadnice.“
No, treba reći da, kada je potreba, sadi i Ljubica nove haskape iz reznica. Nadoknade se tako svi gubici.
Cijelog ovog nasada ne bi moglo biti bez 35 metara dubokog arteškog bunara na čiju vodu je spojen sustav navodnjavanja za svaku pojedinu biljku na farmi. I, iako je voda uvjet života, da nije lokalnih ljudi ne bi imao tko brati borovnice. Dolaze ovdje susjedi iz iste ulice, nezaposleni, penzioneri i svi koji žele pomoći i beru s Ljubicom ovaj lijek pun antocijana.
Žali da su joj premalo dvije ruke u preradi kada kuha pekmez, ali bore se koliko mogu. Kupaca ne nedostaje. Matični sok, pekmez, svježe i zaleđene bobice sve to Branimir dostavlja do duboko u ljeto: "Nagovaram Branimira na kupnju liofilizatora, pa se onda možda primim i proizvodnje ostalih zanimljivih proizvoda s dehidriranim bobicama.“
Smatra da im fokus trebaju biti samo sibirske borovnice jer američke očito traže više brige i vremena oko tla i orezivanja. A, ona sama, najviše voli orezati haskap koji se već izrodio kompletno do tla pa čekati nove mlade grančice.
"Branimir je ušao u ovaj posao sa srcem i ima sreće što smo mi tu i pomažemo, ali niti mi nismo vječni.“ Tomislav dodaje da nikad nije dosadno jer su imali i mraz i tuču. "Ovo je tvornica na otvorenom, i nikad ne znaš što te čeka.“
U kasnu jesen sadi se haskap - voćka otporna na temperature do -47°C
"Neke godine su bolna razočaranja, a neke ugodna iznenađenja. Bude stresa kada moramo isporučiti velike količine, a nas je premalo. Bude napetih situacija, ali mi smo tu, zdravi smo, na suncu i radimo. Ne žalimo se.“
Kad je akcija, uključi se cijela obitelj, i Branimirova supruga, punica, šogorica, sestra koja stigne iz Nizozemske, pa čak i mali Roko. Svi zapnu jer žele i vjeruju u uspjeh ove ideje, a kad stvari stoje tako, ona ne može propasti. Branimiru je ideja povezati svoju ponudu s novim hotelom u obližnjem dvorcu ili nekom drugom turističkom atrakcijom, nesvjestan da je njegovo imanje već samo postalo vrijedna turistička atrakcija.
Fotoprilog
Tagovi
Autorica