S 1.500, urod u Ravnim kotarima spao na 40 tona marašaka

"Ne znaš što je gore. Kad prirode cijena ja manja, a troškovi berbe veći. Kad urode manje, pobereš sve sam i prodaš po duplo većoj cijeni", kaže Milenko Vrkić, predsjednik Braniteljske poljoprivredne zadruge Maruška iz Tinja. Na svojih 1,5 hektara sa 550 stabala on je, uz pomoć supruge Dragice i sina Ivana, ubrao svega dvije tone marašaka.

“Nekada ih je bilo i do 10 tona”, dodaje Vrkić. Ove je godine hladni val, 8. travnja, poharao sve voćnjake od Nina do Vranskog jezera. Na pojedinim mikrolokacijama temperature se spuštala do minus 9 Celzija i tu je šteta 100-postotna. Pogotovo kod ranijih sorti koje su bile u punoj cvatnji.

Ostalo 13 zadrugara

Urod nitko nije osigurao jer osiguravajuće kuće priznavaju štete od mraza tek od 10. travnja nadalje, podsjeća Vrkić.

Ali, kad je riječ o maraški, problem nije samo mraz. S tugom u glasu naš sugovornik se prisjeća kada je prije 11 godina osnovana zadruga Maruška. "Bilo nas je 23 zadrugara sa 12.000 stabala na 30 hektara. Nakon što je otkupna cijena Maraske pala ispod 4 kune, ljudi su počeli odustajati. Nije bilo računice", kaže.

Počeli su odustajati, vaditi stabla i umjesto marašaka uzgajati krumpire. Sada je u zadrugi još 13 članova sa nasadima na sve skupa 15 hektara. Od nekadašnjih 200 tona proizvodnja je spala na 15-20 tona, a ove godine će, iz spomenutih razloga, biti puno manja.  

 Proizvodnja 20 puta manja

"U cijelim Ravnim kotarima od nekadašnjih 1.500 tona, moja procjena je da neće biti više od 40 tona", kaže Vrkić. Marašaka više nema u Rašteviću, Korlatu, Nadinu pa i Škabrnji, gdje je nekada prirod prelazio 110 da bi se danas srozao na svega nekoliko tona. Ustraju još samo pojedinci za vlastite potrebe i prodaju na malo.

Na svojih 1,5 ha sa 550 stabala Milenko je ubrao oko dvije tone, a u klimatski normalnim godinama znalo je toga biti i do 10 tona. Smanjenje proizvodnje, ponajviše zbog zapuštanja i vađenja nasada, a ove godine i klimatskih nepogoda, dovelo je do većih otkupih cijena.

“Sve što uberem prodam na kućnom pragu po cijeni od 10 kuna za kilogram”, govori Vrkić koji ima stalne kupce. Baš ovih dana iz Istre je jedan došao po 600 kg, a stalni su kupci i iz Skradina, Krka…Cijena u maloprodaji dostiže i 15 kuna. Kupuju ljudi, spremaju zimnicu, a ponajviše liker od maraške.

Mali proizvođači i veliki otkupljivači

Na pitanje hoće li doći do revitalizacije proizvodnje maraške u Ravnim kotarima, Milenko Vrkić je skeptičan. Ne vjeruje da će, nakon svih loših iskustava, netko moći motivirati ljude da podižu nove nasade. Doduše, govori se o rekonstrukciji plantaže na Vlačinama u vlasništvu tvrtke Maraska i to uz pomoć sredstava iz EU fondova. Sve ostalo će ostati isto.

Sadašnja mala proizvodnja odgovara malom tržištu, a veliki otkupljivači kao što su Badel i Olvin plus pokazuju interes, ali njima cijena preko 5-6 kuna ne igra. Imaju svoj financijski okvir i veća cijena njima nije prihvatljiva. A ona koju nude nije isplativa proizvođačima i tu se krug zatvara.

“Za malog proizvođača u sadašnjoj situaciji je idealno da na pola hektara ubere 4 do 5 tona i uprihoduje 30 do 40. 000 kuna”, zaključio je predsjednik BPZ Maruška, koja još formalno egzistira, održava se radi tehnike i jer osim članarine zadrugare ništa ne košta.