Stara tetka Tepka - jedna od najstarijih sorti kruške otporna na mnoge bolesti

Sve danas poznate sorte krušaka porijeklo vuku od davnih divljih predaka. No, u zapuštenim seoskim voćnjacima pojedine starinske sorte nalik divljima još odolijevaju zubu vremena. U sjeverozapadnim ruralnim područjima Hrvatske moguće je pronaći stara stabla bogate krošnje koja obilno rode kruškicom tepkom.

Po stablu zna biti i do 800-1.000 kg ploda. Ona pripada skupini moštenki zajedno s Koruškom tepkom, Vajlerskom i Zelenom moštnicom, Velikom romeltericom, Einsiedelskim divljakom i Šampanjskom pečenkom.

Gnjilača

Tepka, ili kako je ponegdje još zovu gnjilača, napoleonka, karamut, crnica, crna kruška, pečenica, tepača, tepkovica ili batuga, otporna je starinska sorta kruške još prisutna u našim kontinentalnim dvorištima. Raste kao usamljena visokostablašica. Osim u Hrvatskom Zagorju, nalazimo je u Gorskom Kotaru i Lici.

Sitni žutozeleni plodovi s blagim rumenilom na suncu izloženoj strani u vrijeme zriobe prekriju tlo ispod stabla. Meso ove kruške je sočno i blagog slatkog okusa, s nježnom aromom divljeg voća. No, ponekad da bi dostigla svoj puni okus ove plodove treba ostaviti da odstoje i potamne prije konzumacije. Plodovi su kroz povijest skladišteni u sijeno pa su tako dugo u zimu ostajali jestivi. Nekima ova boja neće biti privlačna, ali zato je tepka izrazito pogodna za izradu prerađevina, posebno rakije tepkovače. Procesom fermentacije, arome sačuvane u ovom plodu postaju izražajnije.

Kod tepke je karakteristično da plod omekšava od iznutra prema van. Kad potamne i omekšaju, okruglasti plodovi tepkice spremni su za preradu. Dozrijeva krajem kolovoza i početkom rujna, te toliko obilno rodi da je pravi grijeh ne upotrijebiti je za prerađevine. Ova sorta je pogodna za izradu sokova, kompota, alkoholnih pića ili samo za pripremu sušenih kriški ploda. Ponegdje bi se sušeni plodovi samljeli i dodavali u brašno. Mošt se priprema od takozvane crne tepke (one okruglaste koja pocrni nakon stajanja) i na početku je gorak, ali taloženjem i bistrenjem postaje ukusan. Mošt od izdužene bijele tepke ostaje svijetle boje. Rakija je naročito ukusna i aromatična.

Marija Terezija ili Napoleon, nije bitno

Riječ je o jednoj od najstarijih sorti kruške u Hrvatskoj, no ona je na ove prostore stigla povijesnim previranjima, odnosno čistom političkom odlukom. Vjeruje se da je Marija Terezija u vrijeme Habsburške monarhije, očarana okusom ovog ploda, ukazom naredila da svako domaćinstvo zasadi barem jedno stablo tepke. Oni koji su se pobunili, ili bi im se tepka sasušila bivali su podvrgnuti fizičkoj kazni, batinanju.

Tako je ova kruška i dobila ime jer se u našim ruralnim sredinama upotrebljavao izraz "tepanje" što je žargon za nalupati. I kasnije, za vrijeme Napoleona, postaje zaštitni znak sjeverozapadne Hrvatske.

Tepka živi i do 150 godina

Starinske voćne sorte mogu doživjeti duboku starost. Tako će i tepka na dobrom položaju preživjeti i do 150 godina. Otporna je na mnoge bolesti voćaka što dodatno pridonosi njenoj dugovječnosti. Raste kao pojedinačno visoko stablo na međama, u dvorištima, na vinogradima i u poljima. Cijepljena na podlogu sjemenjaka, razvija krošnju do 20 m visine.

Postoji nekoliko kultivara, a kada će točno dati plod (unutar raspona od 60 dana) ovisit će o vremenskim uvjetima i o podlozi na koju su cijepljene. Kora debla je tamna s brazdama, a listovi su jajolikog oblika. Odgovaraju joj vapnena tla. Preživljava bez ljudske intervencije jer je jako otporna i robusna.

Takve ekstenzivne voćnjake treba revitalizirati i očuvati za buduće naraštaje, slažu se agronomski stručnjaci. A, zbog tolerantnosti na vremenske ekstreme i bolesti, ovakve starinske sorte pogodne su za uzgoj u sklopu integrirane, odnosno ekološke poljoprivrede.

Naše nacionalno blago

Kruške općenito mogu zametnuti plod procesom partenokarpije, odnosno bez oplodnje. Ako je godina u vrijeme cvatnje vremenski nepovoljna, ova kruška može dati plod bez sjemenki. Na taj način, skromne tepke su kroz povijest hranile naše stanovništvo i u nepovoljnim sezonama.

Dodatno, ova sorta ističe se po svojoj otpornosti na hladnoću i skromne životne uvjete. Zato je sađena na našim brdskim područjima Like i Gorskog Kotara. Uzgaja se u nepovoljnim uvjetima gdje druge sorte ne bi uspijevale. Neki je nazivaju i medvjeđom kruškom zbog njene čvrstoće i otpornosti.

Važna je i zbog utjecaja na okolni ekosustav. Svojom bogatom dugovječnom krošnjom pruža dom mnogim sitnim životinjskim vrstama, a njen korijenov sustav sprječava eroziju tla u brdskim predjelima.

Očuvanje tradicionalnih sorti voćaka utječe na očuvanje bioraznolikosti i samog genetskog materijala. Ovakve su sorte pogodne za korištenje u rasadničarstvu, odnosno oplemenjivanju. Dodatno, starinske sorte često su otpornije na biljne patogene, te robusnije u slučaju naglih klimatskih promjena. I na kraju, očuvanje starih sorti, znači očuvanje seoskih tradicija u pripremi prerađevina s domaćim štihom, posebno vezano za određene geografske krajeve. Tepka tako predstavlja hrvatsku kulturnu baštinu, koja nas k tome još uvijek može i nahraniti slatkim plodovima.