U kolijevci hrvatskog voćarstva ništa nije prepušteno slučaju

Iza voćara okupljenih u proizvođačku organizaciju Crovita, srednja je godina. Ni dobra, ni loša za jabuku. 

"Onima kojima je bila oluja i poharala voćnjake, njima je katastrofalna. Nama je neka srednja", kaže nam Miroslav Kolić, poznati proizvođač i inicijator udruživanja ovdašnjih voćara. 

Crovita je, naime, najmlađa proizvođačka organizacija i po osnivanju i prema godinama jer okuplja 10 mladih voćara u dobi do 40 godina iz Jarmine, Vođinaca i Vukovara. Zajedno imaju 180 hektara, od čega je 80 u vlasništvu našeg sugovornika. 

"Morate znati da su u Jarmini i na brdu oko Jarmine, nekada bili najveći nasadi jabuka u bivšoj državi, a treći u Europi. To vam je kolijevka hrvatskog voćarstva, tu vam je počelo voćarstvo i na tom brdu je Crovita stvorena te mislim da ima budućnost", ponosno ističe navodeći da su se voćari sami na vlastitu inicijativu udružili. Prije svega radi organizacije rada, ali i glavnog cilja - izgradnje hladnjače kapaciteta 10.000 tona. 

"Zajedno kupujemo i prodajemo, kao jedno smo. I svađamo se i mirimo se, ali nema razlaza, moramo ići naprijed", smije se Miroslav.

Podižu hladnjaču kapaciteta 10.000 tona

Sama hladnjača gradit će se na ulazu u Vinkovce, projekt je vrijedan 15 milijuna eura, a podršku kroz dodjelu zemljišta i pomoć pri ishodovanju građevinske dozvole pružila im je Vukovarsko-srijemska županija. Ideja je stasala kao potreba da sami trže vlastitu robu jer kad ju daju otkupljivaču, cijena je, kaže, blago rečeno katastrofa.

"Zato proizvodnja i nestaje, zato se i vade voćnjaci. Ne vade se zato što u njima ima puno rada pa nitko ne želi raditi. Vade se jer u njima ima puno rada, a nitko to ne želi platiti. Svi žele zaraditi, a nitko ne bi sadio i proizvodio jabuku, a ona je kraljica voća. Pa kad joj je takav naziv onda zahtijeva da se prema njoj tako i ponašate. Kao malo dijete je, stalno briga", naglašava. 

Trenutno je otkupna cijena 50 eurocenti po kilogramu, ali za ekstra klasu. "Kad natovarimo kamion koji smatramo da je prva klasa i pošaljemo bilo kojem otkupljivaču i oni naprave analizu, mi dobijemo prosječno za taj šleper 35 eurocenti po kg. I zamislite 35 centi po kg, a koliko tu treba rada, koliko je sve poskupjelo", opisuje problematiku s kojom se susreću. 

Pita i gdje je razlika koju moraju platiti krajnji kupci - potrošači, a na voću je PDV pet posto. "Gdje je otišao taj jedan euro ili barem 80 centi? Proizvođač opet dobije najmanje", upozorava naglašavajući da zato i je plan da se izgradi hladnjača te sami dođu do kupca koji će time imati manju cijenu tog proizvoda na policama jer neće biti između "još njih pet koji moraju zaraditi".

"Krajnji kupac i proizvođač uvijek najlošije prođu. Naš projekt je prvenstveno za istok Hrvatske da se to što je još ostalo održi", podcrtava objašnjavajući i zašto godinu ocjenuje srednjom. Sezona je počela burno s puno kiša i blagim mrazom u travnju koji je malo naštetio Idaredu. Ostale su sorte kasnije cvale pa su izbjegle taj mraz. No, do 15. lipnja je bilo izrazito vlažno što je voćarima uzrokovalo dodatne troškove u zaštiti, ali je na kvalitetu jabuka dobro utjecalo. 

"Moralo se dosta špricati zbog kiša. Čak nekada taman završimo pa moramo ponovno", prisjeća se navodeći da osim klasične, kemijske zaštite u voćnjacima provode i metodu konfuzije štetnika, prvenstveno jabučnog savijača, najznačajnijeg tehnološkog štetnika. Princip je da se feromonima zbunjuje mužjake leptira. Pojednostavljeno, misle da mužjaka ondje već ima, prelijeću nasad, ne pronalaze ženke i nema odlaganja oplođenih jaja.

Berba od sredine kolovoza pa do Božića 

Nadalje, oborine su stale sredinom lipnja i uslijedile su jako visoke temperature, a noći, kako voćari kažu, nisu imale vlažnosti zraka i nije bilo jutarnje rose što je jako štetno za jabuku. Ona se u takvim uvjetima slabo boja. 

"Prestaje s vegetacijom i sebe štiti, a 20 dana je bilo baš pakleno. Kako je sebe štitila, naravno da je tu malo i plod nastradao", pojašnjava. Kad su ušli u berbu, jabuka je bila zrela, ali nije imala boju i kao takvu su je morali skidati te ona gubi na cijeni budući da ima neke svoje karakteristike, Primjerice, Gala je trebala biti žarko crvena.

Doznajemo i da je od 180 hektara Crovite, u punom rodu 100 do 120 ha, a ostalo su mladi nasadi mahom podignuti kroz sufinanciranje putem europskih fondova. 

"Ove godine planiramo ubrati do 5.000 tona jabuka, prinos je od 40 do 50 tona", otkriva Miroslav. 

Berba je u punom jeku, točnije traje od 15. kolovoza jer prva im dozrijeva Gala, potom slijedi Zlatni pa Crveni delišes, poslije njega ide berba Idareda, pa Granny smith, Braeburn i kad završi Braeburn slijedi Fuji i konačno Cripps pink. 

"Mi beremo do Božića, a kad nedostaje ljudi znamo i nakon Božića brati", smije se mladi, ali iskusni voćar u čijem voćnjaku nema "praznog hoda". Već po završetku berbe slijedi rezidba, a tijekom godine tu su dakako gnojidba, zaštita, prihrana... 

Sustav kap po kap

Što se tiče nasada, 90 posto su pokriveni protugradnom mrežom. Cilj je 100 posto, ali se neki projekti još završavaju. Jasni su i po pitanju postavljanja sustava navodnjavanja. Voćarstvo je preskupa, intenzivna proizvodnja da bi se išta prepustilo slučaju. 

Taj je posao Miroslav prepustio tvrtki Pipelife jer, kaže, u planu mu je pod navodnjavanje staviti svih svojih 80 hektara. Na prvih 15 ha je već postavljena većina sustava kap po kap. 

"Veliki su, jaki su, moćni i mislim da je to to. Bit će vjerujem vrhunski jer najveće greške se događaju prilikom projekcija odnosno planova navodnjavanja u mreži pri čemu dolazi do nejednakog kapanja duž nasada. Kod njih toga nema, prema njihovim projekcijama i planovima postavljanja sustava, od početka do kraja kapa kako treba. Prezadovoljan sam", hvali odabrane partnere za ovaj zahtjevan projekt. 

"Mi u Pipelifu volimo reći da navodnjavanje računamo u kap, ne u litru. Znamo koje se kapaljke stavljaju za određene kulture, konkretno za jabuke te se proračuni rade na dnevnim obrocima, potrebama određene kulture za vodom. Prema tome se radi sustav koji mora funkcionirati s iskoristivošću od 92 posto naviše", ističe i Davor Gajšek, product menadžer tvrtke Pipelife Hrvatska.

Projektiran sustav navodnjavanja za 40 hektara 

Voda je, napominje, esencijalni dio svakog živog organizma pa tako i biljaka te je naravno opskrbljenost njome krucijalna za prinose i intenzivnu proizvodnju što je OPG Kolić prepoznao, povukao sredstva putem EU fondova i ušao u suradnju s njima. 

"Napravili smo projekt za 40 hektara jabuke koji se postavlja kroz godinu jer kad radovi krenu to vam je prvo građevina. Ljudi bi rekli kap po kap, to je suptilna metoda navodnjavanja. Da, je, ali treba ga postaviti i to je veliki posao", opisuje Gajšek ističući i jednu posebnost ove tvrtke. Naime, zaposlenici su redom agronomi, nema trgovaca. 

Najbitnije je da je to dobro planski napravljeno, nadovezuje se i Kolić. "Džaba raditi, postaviti cijevi i sve ako su izračuni loši jer voćari onda imaju problem. Na početku reda kaplje dobro, onda nikako ili slabo. Ovdje je situacija da prva i zadnja kapaljka imaju malu razliku u količini vode", dodaje. 

Gajšek nam otkriva i da Pipelife ima 28 tvornica diljem Europe, a na samom kontinentu postoji tek par sličnih tvrtki koje se bave projektiranjem i implementacijom ovih sustava. 

Želite li informativnu ponudu za navodnjavanje, ispunite upitnik: