Uranila i berba jabuka - Hrvatska ponovno bilježi pad proizvodnje kraljice voća

Berba jabuka krenula je već krajem srpnja odnosno desetak dana ranije negoli prethodnih godina, a predviđanja su da bi domaći urod mogao biti oko 61 tisuću tona, kaže nam predsjednik Hrvatske voćarske zajednice Branimir Markota. 

Iznova je to pad proizvodnje kraljice voća, ne samo u Hrvatskoj već i cijeloj EU. 

"Najbolja proizvodnja u zadnjih 10 godina zabilježena je 2018. s preko 13,2 milijuna kg. Nakon toga ima evidentni trend pada. Hrvatska je te 2018. zabilježila urod 86 tisuća tona, a prošle godine 66,5 tisuća tona", otkriva naš sugovornik. 

Kaže, proizvodnja jabuka generalno je prvenstveno zbog klimatskih neizvjesnosti sve problematičnija, sve manje dohodovna, a time i sve manje interesantna poljoprivredna proizvodnja. I ovu su vegetacijsku sezonu obilježile nepogode kao mraz i tuča te najezde insekata i drugih nametnika za što ima sve manje zaštitnih sredstava. Valja znati, navodi, da su ulaganja u hektar voćnjaka sa svim zaštitama (mreža, antifrost sustavi i sl.) 100.000 eura! 

"Predviđa se da će zbog klimatskih neizvjesnosti neminovno i to dugoročno rasti proizvođačke cijene ne bi li ta proizvodnja uopće opstala", opisuje Markota i aktualno stanje koje je tradicionalno pred berbu jabuka i krušaka analizirano na konferenciji WAPA - Prognosfruit koja se ove godine održala u Budimpešti. 

Pad površina, pad proizvodnje 

Točnije, prezentirana je situacija stanja skladišta jabuka i jabučnog koncentrata kao bitne sirovine za proizvodnju svih vrsta sokova, podaci o planiranim urodima po svim zemljama te u kojem smjeru ide proizvodnja na svim kontinentima.

A ona, čulo se, prvenstveno u EU već godinama stagnira. Podaci pokazuju dosta velike oscilacije u godišnjim rezultatima proizvodnje koje su uglavnom u korelaciji s klimatskim uvjetima, ali u određenom dijelu i tržišnim kretanjima potražnje za voćem.

Napominje i da je sezona 2023/2024 pri kraju odnosno zalihe u hladnjačama su vrlo niske i postoje realne mogućnosti izvoza u vaneuropske zemlje. 

"Mogli bi zaključiti da bi proizvođači mogli biti zadovoljni s početnom situacijom, ali nažalost cijene prošogodišnje jabuke nisu primjerene za proizvođače", ističe. 

Lani je u Europskoj uniji ubrano 11,5 milijuna jabuke. EU je drugi najveći svjetski proizvođač iza Kine koja ubere oko 45 mil tona. Slijede Turska 4,8 mil. tona i SAD sa 4,3 mil tona godišnje. 

"Svi pokazatelji proizvodnje unatrag nekoliko godina, prvenstveno u Europi, pokazuju pad. Padaju površine za cca 10% u zadnjih nekoliko godina, manja je proizvodnja za 11% u odnosu na prošlu godinu, a preko 13% u odnosu na trogodišnji prosjek", kaže Markota. 

Štoviše, u nekoliko zemalja EU proizvodnja je u zadnje tri godine jako pala, primjerice Austrija 54%, Belgija 42, Češka 79, Njemačka 21, Mađarska 26 i Poljska 25%.

"Zemlje Europe koje će imati relativno dobru berbu mogu očekivati dobru sezonu po pitanju prodaje i cijena", kaže dodajući i da se predviđa da će u 2024. u Europi biti ubrano oko 10,2 milijuna kg jabuka, a što je 11% manje nego u 2023. 

Tri zemlje drže 66 posto ukupne proizvodnje jabuke u EU 

Gledajući količinski daleko najveća proizvodnja u EU je u Poljskoj, Italiji i Francuskoj koje imaju 7,6 milijuna tona što je 66% ukupne europske proizvodnje.

Dodaje i da su velike razlike u kretanju proizvodnje pojedinih sorti. Evidentan je pad proizvodnje tzv tradicionalnih "crvenih" kao što su jonagoldi, jonaprinci, idared i to za cca 30%. Razlog je očito zbog specifičnosti sorte čije dozrijevanje i obojenost determinira sve toplija klima. Vrlo dobro se drže i imaju manji pad uroda, tek oko 10%, sorte kao što su golden delicius, fuji, grany smith i pink sortiment.

"Što se tiče ekološke proizvodnje ona je manja za desetak posto u odnosu na prethodnu godinu što je opet prvenstveno posljedica klimatskih situacije, a njezin udio je oko 5,7 % ukupne proizvodnje", navodi Markota. 

Otkriva i da su otkupne i maloprodajne cijene na najvećim europskim tržištima u proteklih godinu dana rasle. Zbog specifičnosti proizvodnje, prvenstveno klimatskih utjecaja, sve manjeg broja dozvoljenih zaštitnih sredstava kao i mogućnosti pobiranja u optimalnim "prozorima" berbe zbog kratkoće vremena i nedostatka radne snage, a treba znati da nema strojnog branja jabuka, od ukupno ubrane u EU oko 40 % završi u tzv. industriji za proizvodnju prvenstveno jabučnog koncentrata, alkohola i octa.

Dakle, ostalih oko 60% završi na policama kao konzumna jabuka za stanovništvo. U Poljskoj je situacija da 65-70% ukupno ubrane završi u "industriji".

Što se tiče izvoznih tržišta Europe dominantna su tržišta Indija i Brazil i izvoz u te zemlje jako raste. Potrošnja ove voćke po stanovniku u Europi kreće se oko 15,5 kg. godišnje a u Hrvatskoj 12,2 kg.

Početne otkupne cijene za prvu klasu gale

Kako ističe, stručnjaci WAPE procjenjuju da bi trenutno proizvođačke cijene trebale biti minimalno 20 eura više za 100 kg nego su danas kako bi se kompenzirao rizik proizvodnje. Za očekivati je da će i maloprodajne slijediti taj trend jer kao voćarica nema alternativu u gotovo svakodnevnoj prehrani. U Europi je prosječna na policama oko dva eura, a klubske sorte i ekološka proizvodnja oko tri €/kg.

Tržišni analitičari ističu da prodajne cijene, bez obzira na njihov rast koji će se neminovno nastaviti, nisu determinator potrošnje jer se unatoč rastu ne osjeća neki veći udar na potrošnju. Postojeće cijene apsolutno su primjerene za jabuku kao izuzetno kvalitetnu voćku u svim nutritivnim i zdravstvenim svojstvima te je zaključak da je utjecaj maloprodajnih cijena na potrošnju nizak.

Kaže i da će stanja zaliha jabučnog koncentrata determinirati cijenu tzv. industrijske jabuke za sezonu 2024/25. Predviđa se da bi mogla rasti do oko 250 eura po toni što je oko 25 posto više od prošlogodišnjih.

Na determinirajućim tržištima Europe, prvenstveno Italije, procjenjuje se otkupna cijena gale u kalibrima iznad 70 mm, dobre obojenosti, u svoti 75-90 eura za 100 kg. U Hrvatskoj se početne cijene otkupa za prvu klasu jabuke gala kreću oko 65 eura za 100 kg.

^{*Naslovna fotografija: Depositphotos/ancoay, Marinko Petković}