Kakve veze ima reljef s planiranjem sadnje voćnjaka?

Reljef pojačava ili oslabljuje klimatske elemente, pa tako značajno utječe na makroklimu nekog područja i mikroklimu pojedinog mjesta. Zbog toga ima veliku važnost za voćarstvo. 

Pojedini elementi reljefa često su presudni kada se ocjenjuje njegova prikladnost za voćnjak, navodi prof.dr.sc. Ivo Miljković u knjizi Opće voćarstvo.

Kao primjer daje ravnicu za koju kaže da je vrlo rijetko jednolična. Mogu se zapaziti jasna područja koja razdvajaju dva susjedna porječja ili dva sliva (razvođa), platoi, riječne doline s terasama različitog stupnja nagiba i strmine, doline i jaruge. Na razvođima ili riječnim terasama tvore se oblici mikroreljefa, kao što su manje udubine, male izbočine, uzdignuća itd. 

Svi elementi manje ili više utječu na čitav niz čimbenika klimatske i edafske prirode (koji se odnose na tlo, uključujući njegovu teksturu, strukturu, plodnost, kiselost, kapacitet zadržavanja vode, drenažu, prisutnost organskih tvari i mineralnih sastojaka, op. ur.). Utjecaj elemenata reljefa na svojstva položaja bit će izraženiji u planinskim područjima jer ona pokazuju veće različitosti. 

Vrste položaja 

Toplinski režim položaja, vjetrovi i vodni režim uvelike su pod utjecajem reljefa, a može biti biti veći ili manji, ovisno o vrsti položaja. Za uzgoj voćaka razlikujemo otvorene, zatvorene i zaštićene položaje.

Otvoreni položaji su oni koji nisu zatvoreni niti s jedne strane. Na njima se mogu očekivati jaki vjetrovi sa svih strana. 

Zatvoreni su sa svih strana okruženi brdima ili šumom. Oni su nepovoljni za voćke jer ne osiguravaju zračnu drenažu. Takve su kotline, tzv. zračna jezera, jer u njima stagnira hladan zrak, pa dolazi do jačih ozeblina. 

Za uzgoj voćaka najbolji su zaštićeni položaji. Važno je da su zaštićeni sa strane odakle pušu jači ili hladniji vjetrovi. 

Takđer, poželjniji su blagi nagibi na uzdignutim položajima te uzdignuti platoi ako su zaštićeni s tih strana. Ravnine su manje prikladne, a udubine potpuno neprikladne.

Reljef i toplinski režim položaja

Reljef bitno utječe na toplinski režim zraka iznad sloja tla i na toplinski režim pokrivača tla u voćnjaku. Ovisi uglavnom o kutu padanja sunčevih zraka. Ako padaju okomito, dolazi do jačeg zagrijavanja tla i prizemnog sloja zraka, dok ga kose zrake slabije zagrijavaju. 

U sjevernom umjerenom pojasu najveća je akumulacija sunčeve topline i svjetla u drugoj polovini dana kada sunčeve zrake padaju s jugozapadne strane. Iz toga proizlazi da će, pri jednakoj strmini, jugozapadni položaj biti topliji nego jugoistočni. 

Na jugu sunčeve zrake padaju ravno. Na južnim nagibima bit će prejako zagrijavanje i isušivanje tla, pa na jugu za voćke mogu biti prikladni sjeverni položaji. 

U sjevernim pak područjima, pogotovo ako je klima humidna (vlažna) ili perhumidna (izrazito vlažna), bolji su položaji okrenuti prema jugu. Dakle, svaka ekspozicija ima svoje povoljne i nepovoljne osobine, ovisno o tome u kojem se području nalazimo i koje voćke želimo uzgajati.

Sjeverni položaji odlikuju se manjim oscilacijama u temperaturama i većom relativnom vlažnošću zraka, pa su na njima voćke manje izložene suši. Južni pak položaji imaju više topline, bolje osvjetljenje i jaču evaporaciju, odnosno evapotranspiraciju, pa na njima voćke više trpe od suše. 

Voće na južnim položajima dozrijeva ranije nego na sjevernim. U pojedinim područjima položaji na istoku ili sjeveroistoku najizloženiji su vjetrovima. U priobalnom području sjeverni su najviše izloženi buri – sjevernom hladnom i suhom vjetru.

Zapadni se općenito odlikuju blažim prelazima u temperaturi između dana i noći, što je osobito povoljno u proljeće kada krene vegetacija. 

Općenito, u humidnim područjima, gdje je klima hladna, za voćnjake treba birati južne, jugozapadne i jugoistočne ekspozicije, a u semiaridnim i aridnim područjima sjeverne i sjeverozapadne, pa čak i sjeveroistočne, ako položaje ne ugrožavaju hladni i suhi vjetrovi.

Proljetni mrazevi 

U proljeće, kada započne kolanje sokova i buđenje vegetacije, voćke imaju smanjenu otpornost prema pozebi. 

Ovisno o ekspoziciji, nastaju različita oštećenja od kasnih proljetnih mrazova. Čak i tijekom zimskog mirovanja, postoje velike razlike u osjetljivosti voćaka prema pozebi na pojedinim ekspozicijama. To je razumljivo jer na pojedinim ekspozicijama vegetacija počinje ili završava ranije ili kasnije.

Nadmorska visina

Pojedine voćne vrste mogu se uzgajati do različitih nadmorskih visina, ali najbolju kakvoću postižu u određenim zonama. Prema Trentinu, navodi Miljković, voćke se mogu uzgajati do sljedećih nadmorskih visina:

• ribiz do 2000 m
• lijeska i oskoruša do 1800 m
• jabuka i trešnja do 1400 m
• kruška i šljiva do 1200 m
• orah do 900 m
• kesten do 600 m
• breskva i maslina do 300 m

Nagibi poskupljuju troškove 

Na nagibima se povećavaju troškovi proizvodnje voća jer je otežana ili čak onemogućena potpuna mehanizacija radova, pa čak i zaštita od bolesti i štetnika. Osim toga, nagnuti položaji izloženiji su štetnom utjecaju suše i erozije. 

Kod padina razlikujemo nagib i ekspoziciju. Nagib ne smije biti veći od 10 do 15% jer je u tom slučaju manje povoljan za proizvodnju, odnosno voćke treba saditi po izohipsama.

Kod nagiba od 10 do 15% potrebno je provoditi terasiranje. Ako je nagib veći od 15%, troškovi terasastog uzgoja znatno se povećavaju. Položaji s nagibom većim od 30% smatraju se neprikladnima za uzgoj voćaka. Povećanjem nagiba smanjuje se mogućnost izvođenja terasa sa širokim platoima koji odgovaraju potrebama voćarske proizvodnje. Također, smanjuje se ukupna dužina terasa po hektaru i korisna površina po hektaru, jer se povećava površina pod škarpama.