Zašto ne činimo ništa i sve dublje tonemo?

Iza proizvođača voća i povrća, još je jedna teška godina. Pitanja cijene, kvalitete, količina, prodaje i skladištenja, više nego ikad nam se motaju po glavi. Što smo učinili da počnemo rješavati naše probleme i promijenimo situaciju u kojoj se nalazimo, zaključite iz nastavka.

U ovom članku će veći fokus biti na proizvođačima voća i povrća, pa molim ostale naše vrijedne poljoprivrednike da se ne ljute. Unatoč tome, nadam se da i oni mogu naći razmišljanja koja općenito vrijede za sve sudionike u poljoprivredi i ruralnom razvoju.

Uredba o potporama proizvođačkim organizacijama

Uskoro će se napuniti pet godina od donošenja Pravilnika o proizvođačkim organizacijama u sektoru voća i povrća (NN 4/10 od 8.1.2010). Iste godine donesena je i Uredba o potporama proizvođačkim organizacijama u sektoru voća i povrća (NN 70/2010 od 9.6.2010.). U ovom tekstu nećemo govoriti o sektoru maslinovog ulja i stolnih maslina (NN 3/11 od 5.1.2011) i mlijeka (NN 67/13 od 5.6.2013.) za koje su također doneseni pravilnici o priznavanju proizvođačkih organizacija.

Razlog je što je jedino za sektor voća i povrća donesena i Uredba o potporama. U ovom tekstu neće se govoriti o sadržaju pravilnika, niti uredbe. Poželjno je da svaki zainteresirani čitatelj sam pročita navedenu regulativu. Ukoliko ima pitanja bilo bi dobro direktno se obratiti autoru članka, dok će na portalu uskoro biti omogućena i interakcija između korisnika koji će temu moći komentirati na svom profilu. Krajnje je vrijeme da zajedničkim snagama i znanjem pokrenemo promjene.

Nismo iskoristili sredstva i mogućnosti

Nažalost, do dana današnjega nemamo niti jednu priznatu proizvođačku grupu, niti organizaciju u sektoru voća i povrća. Prevedeno, to znači da nismo iskoristili mogućnosti i sredstva koja su nam bila na raspolaganju. Maksimalna financijska potpora za poticanje osnivanja i vođenje administrativnih troškova mogla je iznositi 2.754.000 kuna za pet godina (zamislite da takvu bespovratnu potporu dobije poduzeće).

To su sredstva koja svakoj organizaciji omogućavaju nesmetan i miran rad na dobrobit svih njenih članova. Osim toga, proizvođačka grupa mogla je ostvariti i pravo na investicijsku potporu u skladu s odobrenim planom priznavanja. To bi omogućilo stvaranje nužne infrastrukture (hladnjače, sortirnice, pakirnice i sl.) za odvijanje poslovanja i zajednički nastup proizvođača na tržištu.

Krivo usmjerene aktivnosti Ministarstva

Zašto se to nije dogodilo? Prvenstvenu odgovornost za to snosi nadležno ministarstvo. Pravilnici su ostali samo mrtvo slovo na papiru. Sve poduzete aktivnosti od početka su bile krivo usmjerene i novac nepovratno potrošen, bez razumijevanja suštine. Nije dovoljno napisati (prepisati) propis, napraviti prezentacije širom Hrvatske (što je sve naravno imalo i svoju troškovnu stranu), a rezultati u potpunosti izostanu.

Ministarstvo je čak organiziralo radionicu o proizvođačkim organizacijama koju je vodio strani konzultant. Na nju je bio pozvan zatvoreni krug uglavnom predstavnika otkupljivača (veliki igrači), što je u potpunoj suprotnosti s europskim smjernicama iz područja poljoprivrede i ruralnog razvoja. Krivicu snosi i Hrvatska voćarska zajednica (HVZ) koja je trebala predstavljati proizvođače voća (prvenstveno male) i vršiti snažan pritisak na nadležno ministarstvo. I to je izostalo.

Radna skupina koja se nikad nije sastala

Da stvar bude ljepša, HVZ je organizirala sastanak nakon stručnog putovanja u Poljsku na koji su bile pozvane udruge voćara i svi zainteresirani. Tamo su im bila prezentirana iskustva i rezultati formiranja proizvođačkih grupa i organizacija u sektoru voća i povrća. Formirana je radna skupina sa zadatkom da formulira svoje stavove i zahtjeve za početak razgovora s ministarstvom. Radna skupina nikada nije sazvana, niti se sastala. Kakvi zaključci se mogu iz toga izvući? I sami proizvođači ne mogu pobjeći od odgovornosti za stanje u kojem jesmo.

Ne može krivica biti samo na onome "gore". Trebalo je pojedinačno i putem vlastitih udruga izvršiti snažniji pritisak i na HVZ i na ministarstvo, a ne samo čekati da rješenja svih nevolja dođu sama od sebe.

Svijetla točka proizvođačkih organizacija

Jedini pozitivan primjer, ali ne u sektoru voća i povrća, je Proizvođačka organizacija mljekara "Drava-Sava" na čelu s predsjednikom Nikolom Pajekom. Odlučili su stvar uzeti u svoje ruke, ne čekajući ministarstvo, i promijeniti stanje u sektoru mlijeka. Količine proizvedenog mlijeka i broj njihovih članova su bitno veći od zahtjeva iz pravilnika. Možemo im samo poželjeti da ustraju na svojem putu i postanu sudionik na tržištu kojeg se neće moći izbjeći. Oni su nam putokaz da se ipak može, ukoliko postoji želja za promjenama.

Hitno pokretanje inicijativa za osnivanje proizvođačkih grupa

U prošlom nastavku je Stjepan Zorić, predsjednik klastera Slavonska jabuka, u video prilogu i tekstu iznio niz opaski, upozorenja i pitanja. Odgovor na sva njegova pitanja i nedoumice je hitno pokretanje inicijativa za osnivanje proizvođačkih grupa i organizacija. Zašto?

Jedino tako udruženi proizvođači voća i povrća, ali i ostalih sektora, mogu zaštititi sebe i svoje interese stavljajući na tržište kvalitetan proizvod po cijeni koja mu omogućava nastavak proizvodnje i pravedan prihod. Pitanje kapaciteta hladnjača moglo se početi rješavati formiranjem proizvođačkih grupa koje u svom planu priznavanja imaju mogućnost investiranja u infrastrukturu. Da smo krenuli na vrijeme, o tome možda danas ne bi razgovarali.

Povlačenje sredstava u ovim uvjetima je nemoguće

Žalosno je da se sve to znalo i prije nego što smo postali punopravna članica EU. Hrvatska ni dan danas nema nacionalnu strategiju u sektoru voća i povrća. Upravo taj sektor ima ogromne potencijale. Vlastita proizvodnja može promijeniti sliku uvoza poljoprivrednih proizvoda, smanjiti vanjskotrgovinski deficit i povećati zaposlenost u Hrvatskoj.

Najnovija situacija sa zabranom uvoza voća i povrća u Rusiju iz zemalja članica EU samo potvrđuje nužnost osnivanja proizvođačkih organizacija. Povlačenje sredstava, u primjeru Poljske iz prošlog nastavka, ne bi bilo moguće bez proizvođačkih organizacija. Prema europskim propisima, svaka proizvođačka organizacija u svojem programu mora imati ugrađen mehanizam upravljanja krizama. Kroz taj instrument se odobravaju sredstva u slučaju poremećaja na tržištu. Individualni proizvođači, kao što je to u slučaju Hrvatske, dobivaju samo mrvice.

Hrvatska ima paranoju od promjena

Upravo je želja za promjenama grm u kojem leži zec, da se vratimo na metaforu šume i njezinih glavnih likova iz prvog članka. Kod nas postoji "paranoja" od promjena. Vjerojatno je to dio povijesnog i društvenog nasljeđa. Uporno izmišljamo kotač, a kotačići u našem okruženju se već vrte strelovitom brzinom. Unatoč svega moramo se mijenjati i prihvatiti onu poznatu uzrečicu "jedino su mijene stalne". Reforma u glavama je ključ do uspjeha. Za pokretanje promjena potrebni su novi ljudi na svim razinama koji neće biti pokretani političkim i nepotističkim interesima. Imamo ljude i znanje koji mogu pomaknuti stvari s mrtve točke (primjer mljekara).

Za to je potrebna čvrsta volja, odlučnost, a rekao bih i hrabrost. A kada se odlučimo na takav pristup, čeka nas opsežan posao na usvajanju vizije, misije, strategije i akcijskog plana od individualne, lokalne do nacionalne razine. To je jedan od preduvjeta za kvalitetno povlačenje sredstava iz europskih fondova za poljoprivredu i ruralni razvoj.

Moramo svi zajedno puno više raditi na edukaciji, prijenosu znanja i informiranju dionika iz poljoprivrede i ruralnog okruženja. Putovanje može dugo trajati, a da ne dođemo na cilj koji smo željeli. Brzina promjena i ostvarenje cilja ovise prvenstveno o nama samima. Što prije zavrtimo kotačić, korištenjem znanja i resursa koji nam se nude, vjerojatnost da ostvarimo željeni cilj je bliža i veća. Probudimo se i pokrenimo se!