Stajnjak predstavlja osnovno gnojivo jer sadrži sve hranjive elemente potrebne za ishranu biljaka.
Najvažnije organsko gnojivo svakako je stajnjak. On predstavlja osnovno gnojivo jer sadrži sve hranjive elemente potrebne za ishranu biljaka. Pored hranjivih elemenata, zahvaljujući svom organskoi sastavu, stajsko gnojivo popravlja fizičke, kemijske i biološke osobine zemljišta. Zbog toga je njegov značaj nezamjenjiv.
Stajsko gnojivo se redovno tijekom jeseni razbacuje po poljoprivrednim proizvodnim površinama (povrtnjacima, voćnjacima i vinogradima). To je i razumljivo s obzirom na činjenicu da stajnjak u ishrani biljaka ima dvostruku vrijednost.
Organsko gnojivo predstavlja smjesu čvrstih i tekućih ekskremenata (izlučevina) i prostirke. Za stajnjak se obično kaže da je potpuno gnojivo, za razliku od umjetnih koja su dopunska - nepotpuna. Sastav je vrlo različit: voda 75%, suha tvar 25%, dušik 0.5% , fosfor 0.15%, kalij 0.6%. Količina proizvedenog stajnjaka ovisi od vrste stoke. Govedo godišnje daje oko devet tona, konj oko sedam tona.
Na njegov sastav najviše utječu sljedeći faktori:
Danas se količina stajnjaka određuje najčešće zbog uklapanja u promet organske tvari kroz zemljište, održavanja biološke aktivnosti i procesa mineralizacije, kao i prema dubini obrade zemljišta. Količina iznosi od 30 do 40 t/ha u srednje teškim zemljištima s nižim sadržajem humusa, a pri dubljoj obradi.
Iako se u novije vrijeme predlaže da se količine smanje na 7 do 8 t/ha uz redovno davanje na svim obradivim površinama, sa svrhom da se zemljište održava biološki aktivnim unošenjem energetskog materijala prvenstveno za proces mineralizacije organske tvari. Kada je masa krutog stajnjaka u poluhumificiranom stanju, odnosno kad je zreo, odvozi se na mjesto upotrebe.
Gnojište se prazni kad je prohladno i oblačno vrijeme bez vjetra, dok jaka sunčeva svjetlost, suhi i topli vjetrovi nisu povoljni. Nakon rasipanja stajnjak treba odmah ili što prije unijeti u zemljište na jedan od načina obrade, a po pravilu oranjem. Nije dobro ostavljati rasuto gnojivo da leži na površini više dana jer se gube organska tvar i dušik. Kada zbog organizacijsko-tehnoloških razloga unošenje stajnjaka nije moguće odmah, onda se on ostavlja na tabli u hrpice na ocjedita mjesta.
Ako je stajnjak zreo, može se unijeti u svako vrijeme kada stanje zemljišta to dozvoljava. Obično se u voćnjaku primjenjuje u jesen. Ako je zreliji, može se davati kasnije i obrnuto puno ranije, ako je nezreo. Dubina unošenja određuje se prema količini stajnjaka i prema svojstvima zemljišta. Prosječna dubina unošenja stajnjaka u zemljište je 20 do 25cm. Ponekad se ona kreće u rasponu od 10 do 45 cm dubine.
Biljke hraniva iz stajnjaka lošije iskorištavaju, približno 30% u odnosu prema hranivima u mineralnim gnojivima. Važno je znati da su biljna hraniva organski vezana pa su prema tome biljkama nepristupačna sve do trenutka mineralizacije. Stajnjak ima produženo djelovanje te nakon unošenja djeluje nekoliko godina. Njegovo djelovanje nije jednako svake godine. To ovisi od: teksture, strukture i tipa zemljišta, kvalitete, stupnja zrelosti, klimatskih uvjeta itd. Iskorištavanje mineraliziranih hraniva najveće je u prvoj godini nakon unošenja.
Na osnovi ovih podataka potrebno je i planirati dinamiku primjene stajnjaka, kao i potrebne količine mineralnih gnojiva prilikom prihrane.
Autor: Mihajlo Žikić dipl. inž. voćarstva i vinogradarstva, Savjetodavna RS
Tagovi